16.11.2004., utorak
VINOGRADAR I PČELICA
Moja draga ženica , svojom starom , isprobanom taktikom lukave ženke , uvali mi posel kojeg se ona ne bi primili ni za boga , kako bi sačuvala dobre živce i lijepi ten . Tako sam ja ministar financija , a zajednica nam je u financijskom kolapsu , pritišće me deficit i mali BDP po glavi stanovnika , imam 50 % nezaposlenih i k tome još potražuju raznorazne benificije i rade mi rashode od kojih svakog prvog boli glava .Osim toga uvalila mi je i ministarstvo gospodarstva , pa svako malo nekaj po stanu prčkam , popravljam , bušim , rušim , krpam , i poslije toga primam samo zahvalnice i pohvalnice i pokoji bonus seks , povrh uobičajenih jemputtjedan . Logistička potpora pala je na moja pleča , jer njoj nije šoping ić na plac već u Importane centar ili King Cross , tako da je meni prepustila rat sa Zelenom mafijom i ostalim kokošarima , mesarima i preprodavačima Laganih cigareta . Zadnji udarac zadala mi je početkom škole , kad sam dobio nemilu dužnost Ministra školstva za starije delikvente , i sad moram ići na informacije mom sinu , koji ima pomalo već i pravo glasa , i škola mu je nužno zlo , jer ima previše lijepih stvari za radit van škole . dakle , ona je preuzela na brigu kčer , i ići će na njene informacije . Baš mi je smjestila ! U dogovoreno vrijeme pojavil sam se u školi , mrtav ozbiljan , ko neki gospon u odijelu i piš me vrit kravatom , sa akn tašnom u ruci , samo su mi cvikeri ala Milijunaš falili , i draga raska mog sina me udobno smjestila u stari , zjebani , školski stolac , koji samo kaj nije puknul pod mojih sto kila . Draga gospođa koja predaje matematiku otvorila je imenik i znakovito klimala glavom . Pogledam ja tamo kad ono vinograd ko u mog punca u Slavoniji . "Vidite , gospodine , dobar je on dečko , šutljiv , ne vidi ga se , ne čuje , ne radi probleme , nastavnici ga vole , ali ocjene.....slabo , slabo , trebao bi više učiti , malo više stisnuti , ide polugodište , znate ..da se ne skupi na kraju godine ...." Klimam ja glavom i mislim si da je mali već poprimil radne navike , ode na posel , odsjedi sedam sati , i ode doma . Di si bil - nigdje , kaj si radil - ništa . Zel sam olovku i notes , zapisal kolce i predmete , vidil da je mali dobar u stranim jezicima i vjeronauku , a ide mu i tjelesni , pa nije sve tak crno . Al bu me vidil kad dođem doma ! Nikad niš nema za učit , nema zadaće , sve je ono divno , krasno , nema ispita , niko niš ne pita , pa mi je sve bilo čudno , kakva je to škola . Zahvalih se profesorici , samo kaj joj nisam uvalil rukoljub , i zapizdih doma . On tamo manji od makova zrna . Tolko se stisnul da nikad ne bi rekel da je viši od mene . Očekival je neke drakonske mjere , a nikad ga nisam tukel , pa ne znam otkud mu takve misli . Još sam u autu smislil embargo koji će ga natjerat da promjeni odnos prema učenju , kaj mi i nije bil problem . Sve sam mu lijepo saopčio , priznal je grešku , objasnil mi da se opustil , da je previše zaokupljen drugim stvarima , i da bu se popravil . Super , rekoh , i odoh ravno u njegovu sobu . " Kazna ti teče od danas . Sljedečih mjesec dana nema Playstationa i Interneta . Kad vidim da si srušil vinograd od kojeg koristi nema , vračam kablove . " I kablovi završiše u mojoj akn tašni ( aktovka-u prijevodu) . Ženica se složila s tim , Kinfa je bil duboko pogođen , ko da sam mu kruh uzeo i vode mu nedam , a moja Klinceza je nastradala najviše . Radi ko pčelica , ima sve petice , pleše u Plesnoj skupini , pjeva u zboru , ide na košarku , i uz to stigne i zadaće napisat i učit , i sad je pogodi kazna njenog brata . Pogledala ga je , i da nije zmaknul glavu , grom bi ga strefil ravno u čelenku . Normalno da se požalila kak je i ona sad pod embargom a zaslužila je pohvale , pa smo ženica i ja rekli da bumo to kompenzirali na neki drugi način . Krizu smo prevladali dogovorom da se aparatura uključuje samo za nju i to u prisustvu ministra zabave , tj. majke . Eto , opet je dobro prošla . Kaj ja nisam ministar zabave ? Ne , ja uvijek dobijem najgori posao u kući ! Sudac , porota i krvnik . Pa sad moram pazit da me Kinfini prijatelji iz periferije ne dočekaju iza nekog mračnog čoška , i razbiju mi zube . Bljak! |