25.10.2004., ponedjeljak
SUNDAY-BLOODY SUNDAY
|
UPOZORENJE ! sadržaj dolje navedenog teksta mogao bi ostaviti ozbiljne posljedice na ljude slabijih živaca .Tekst sadrži scene nasilja i krvi i ne preporuča se djeci mlađoj od 16 godina .  Jutro se lagano prikralo kroz šumu u magli . Trava , još mokra od rose , na njoj panj , ogoljeli ,stari svjedok mnogih patnji kroz desetljeća , na panju sjekira , oštra brida , izlizane drške . Deda je na trečoj lozi . Lice mu crveno u obrazima , oči suzne , što od rakije , a ponešto i od osječaja . Ipak su oni njegovi , ipak ih je svaki dan , ujutro i navečer , obilazio , čistio i hranio . Sada više nema kud . Pljunuo je u šake , obrisao ih u radničku manduru , i krenuo laganim korakom prema nastambi . Sunce je polako izvirilo iznad polja kukuruza . Vjetar je lagano njihao klipove , i kao da su umirivali one koji odlaze : "ŠŠŠŠŠŠ......ŠŠŠŠŠŠ....." Deda je odmjerio pogledom skupinu u nastambi . Neki su se stisnuli uz ogradu , neki su još jeli , ne shvačajući što ih čeka , neki su skakutali u panici , zbog njegove prisutnosti , a neki su beznačajno buljili negdje , u neku točku na zidu nastambe . Posegnuo je rukom u skupinu nepomičnih . Grupa se uzbudila , nastala je cika , vika , uhvačeni je bespomočno lamatao udovima , hvatajući zrak . Deda je izašao van , baka je čekala kraj panja . Uhvatila je udove dok su je sitne , crne oči promatrale u strahu . Deda je uzeo sjekiru . Prihvatio je glavu jednom rukom , drugom lagano zamahnuo , oštrica sjekire nakratko je zasjala na jutarnjem suncu prije no što je pala . Kralježnica je krcnula , krv je pošpricala dedine ruke , a tijelo koje je baka držala nemočno se treslo u zraku . Noge su se trzale kao da trče , krv je šikljala iz vrata po žutom lišću koje je netom palo sa obližnjeg oraha . Agonija je trajala nekoliko sekundi . Crne oči još su jednom pogledale svijet , a onda se zatvorile . Baka je odložila tijelo u plastičnu , plavu kadicu . Deda je oprao ruke u hladnoj vodi , te krenuo po sljedečeg . I tako desetak puta . Mi , ostali , čekali smo kraj velikog drvenog stola , kako bi počupali perje sa ofurenih životinja . Jedan po jedan , padali su onako ofureni , na stol , i kako je koji došao , netko od nas ga je prihvatio i čerupao , pero po pero , dok nije ostala samo čista , žučkasta koža . Tako je palo trideset pilića , tog dana , te nedjelje , kad sam trebao biti doma i odmarati , gledajući televiziju , nekakav dobar film . |