MAJKE S PIVOM Muškatne majke na pivi... to jest na Rivi. To jest i to pit, očevi s nejači. Mala Bu divlja po kući, a Bego je pokušava spremiti za izlazak. Bego: "Bože daj mi strpljenja, ali odmah!" Mala Bu i Bego prolaze preko pazara kraj štekata gdje sjedi gomila pitekantropa i ispijaju piva iz boce, to su znate oni likovi koji nam mijenjaju povijest. Naime, do 1990-te je Split oduvijek bio slobodarski revolucionarni grad, a od 1990-te je Split oduvijek bio tradicionalna katolička sredina. Bitno da je uvijek nešto oduvijek. Prolazi dakle Bego ukrašen lubanjama i živopisnim tetovažama gurajući kolica s malom Bu, te se čudi se njima, a oni se čude njemu. Kromanjonac sa štekata iskolači oči: "Jeba te Isus Bog, šta je ovo!" Mala Bu: "Uaaa!" Bego: "Ne boj se dušo, to je samo karika koja nedostaje." I babuskare su nabrijane kad vide tetoviranog tatu kako gura kolica... Gospođa: "Ma kako možete izvesti dijete vani po ovoj vrućini!" Bego: "Pobjegli smo od topline svoga doma." Bego daje maloj Bu smoki. Gospođa: "Kako možete davati djetetu da jede to smeće!" Bego: "To je balansirana prehrana. Kući jede zdravo, a vani nezdravo." Gospođa njuši atmosferu. Gospođa: "Mislim da vam se dijete kakilo." Bego: "Nije gospođo, to ja prdim." Prolazi ludi Pjer. Pjer: "Huh, prdnuo sam. Sad se osjećam lakše." Bego: "I ja, ali se osjećam teže." Pjer: "Zašto?" Bego: "Jer su plinovi lakši od zraka izašli iz mene, pa sam teži." Mala Bu im se pridruži i to vrlo glasno. Gospođe se mrko osvrću. Bego: "Zašto uvijek kad ona to napravi babe gledaju mene?" Pjer: "Blago se njoj, to je život! Vozi je se, daje joj se boca, mijenjaju pelene..." Bego: "Ništa na čemu bi joj morao zavidjeti. Samo se malo strpi, uskoro će i tebe gurati u kolicima, mijenjati ti pelene, a i boca sa infuzijom će ti visiti sa strane." Pjer: Da, baš utješno. Sad ti njoj mijenjaš pelene, a uskoro će ona tebi." Bego: "Neće. Meni će ih mijenjati teta u staračkom domu." Pjer: "Bude li moja teta zgodna, ja ću taktizirati. Srat ću šest puta na dan." Bego: "Uh krasno, samo ne vjerujem da ćeš naići na veliku suradnju po tom pitanju." Pjer: "Eh, jadni starci nemaju prikladnu njegu." Bego. "Dostojnu čovjeka." Nailazi Stojan. Stojan: "Mogu li malo prošetati s vama gradom?" Bego: "Pa da izgledamo kao situirani gay par s posvojenim djetetom?" Stojan: "Tako je, pravit ćemo se važni. Pa ne može svaka pederčina posvojiti dijete." Bego: "E, mora biti bogat i imati barem titulu lorda." Stojan: "Jebate, koje smo mi face!" Stojan: "Jebe se tebi. Kćer ti je produžila život za deset godina." Bego: "Aha, a kad uđe u pubertet skratit će mi ga za deset." Stojan: "Pa dobro, opet ćeš bit na svome." Bego: "Jedino ću biti u plusu ako umrem prije toga." Stojan: "Ma ti ćeš živjeti doživotno." Bego: "Je. Dok me smrt ne rastavi." Nailaze prijateljice. Peijateljice. "Ajme Bego šta ti je mala slatka. Upala ti je sjekira u med." Bego: "Grozno! Zamisli da ti upadne sjekira u med." Pjer: "Ala sranja! Ko bi je očistio." Bego. "Ima li šta odvratnije od sjekire usrane medom." Stojan: "Ima. Bubreg u loju." Bego: "Joj izrigaću!" Bego gura kolica. Poznanik: "Alo Bego, kako ide?" Bego: "Evo, gura se." Poznanik: "Ajde, pomalo." Bego: "U ovim godinama brže i ne mogu." Mala Bu i Bego šetaju, a iz dućana izlaze prodavačice i pozdravljaju malu Bu. Jedna prodavačica: "Uvijek je lijepo vrijeme kad vi prođete." Bego: "To je zato što mi uvijek prođemo kad je lijepo vrijeme." NEOPEDAGOGIJA Bego i mala Bu dolaze do Buže, već opjevanog kultnog kafića gdje je Bego nekoć provodio dane i noći. Gomila ljudi loče, igraju na karte i po stoti put prepričavaju iste nepotrebne gluposti, na što Bego naravno crkava od zavisti. Bego: "Vidiš dušo, ovo su ti jebivjetri i alkoholičari, oni su dno dna. Tako ti izgledaju ljudi koji su se odali piću." Najpijaniji od svih se uvrijedi: "Ajde jebi mater, a čemu si se ti odao?" Bego: "Ti šuti, pij i ne miješaj mi se dok odgajam svoje dijete!" Ostali alkoholičari: "Tako je, budimo kooperativni, i on je nama tako pomagao dok smo odgajali svoju djecu." Mala Bu i Bego ulaze u knjižaru i biraju slikovnice. Bu bira uglavnom one s dinosaurima i čudovištima. Bego: "Ovu? Grozno. Ma da mi je znati na koga si tako divlja." Bu se konačno odlučuje za priču o pterodaktilu. Prodavačica: "Hoćete li da vam je umotam?" Bego: "Ne, odmah ćemo je pojesti." Na štekatu Bego pije pivo, a mala Bu grize knjigu o pterodaktilu. Bego: "Moram priznati da je tvoja glad za znanjem impresivna, ali je tvoj pristup apsorpciji znanja pomalo nekonvencionalan." Dolazi žena: "Što to lijepo radite?" Bego: "Učimo pterodaktilografiju." Mala Bu gleda slikovnicu sa životinjama, a Bego joj objašnjava. Bu pokazuje kravu: "To?" Bego: "To znamo, to smo jeli." Bu pokazuje ovcu: "To?" Bego: "I to smo jeli." Bu pokazuje kokoš: "To?" Bego: "To jedemo skoro svaki dan." Bu pokazuje srnu: "To?" Bego: "To još nismo jeli, ali bude li novaca hoćemo." Bu pokazuje psa: "Avav!" Bego: "Eh, kakva su vremena došla i njega ćemo uskoro pojesti." Mala Bu je na krštenju dobila na poklon knjigu o malom Isusu pa je odlučila i nju malo prostudirati. Bu pokazuje Josipa: "To?" Bego: "To je Josip." Bu pokazuje Mariju: "To?" Bego: "To je Marija, majka Božja." Bu pokazuje maloga Isusa: "To?" Bego: "To je mali Isus u jaslicama. On je sin Božji." Bu pokazuje na bar kod: "To?" Bego: "To je Sotonin pečat." Žena: "Kako možeš djetetu reći da je na knjizi o malome Isusu Sotonin pečat?" Bego. "Pa jebateled, nisam ga ja tu stavio!" (nastavit će se) Dodatak: Zove Leon na mobitel: "Alo, kako ste ti i mala?" Bego: "U najgoroj smo fazi. Ona može hodati ali ne zna, a ja znam hodati ali ne mogu." |