A SAD SPEKTAKL! (Begi je crka fotoaparat, slike su iz Jutarnjeg) ŠOU KAKAV SE PAMTI I NIKAD U vrijeme dok je zemlja još bila ravna ploča, a hrvati čobani kao i sutra, pjevači poput Jelavića i Stavrosa još su svirali bubnjeve na čobanskim veseljima, a manager Mužinić ovako je najavljivao te spektakle (ispod bi još pisalo i "ako kiša u domu"). Tim je riječima započelo i "Valentinovo u kazalištu" na velikoj sceni Varaždinskog HNK. Na probama za "Šou kakav se pamti i nikad" ili "Bluz Guz stand up cabaret"... Patak: "Ovo je dno dna." Bego: "Ovo je toliko dno dna da je u stvari vrh vrhova." Žogo: "Toliko je loše da je grozno." Stojan: "To se kaže parodija." Patak: "A na šta?" Žogo: "Koga briga. A zašto bi to mi morali znati?" Bego: "Za to postoje publika i kritika. Oni žele sve shvatiti, pa neka shvaćaju." Stojan: "Ponekad se noću budim u znoju, kršim ruke i tiho jecam, Bože moj, šta smo ovo napravili." Bego: "Ajde dobro, ima tu i drugih trauma. Ne budiš se samo zbog ovoga." Stojan: "Ajmo se brzo opit." Patak: "A zašto?" Žogo: "Je li tebi danas dan od glupih pitanja?" Bego: "Da zaštitimo nježnu nam psihu." Stojan, Patak, Žogo i Bego loču. Patak: "Jadni Patak." Bego: "Nije lako bit ni Bego." Stojan: "A tek Stojan." Bego: "Nije lako biti mi, ali je svečano i dostojanstveno." Stojan: "Ma znaš šta me jebe..." Žogo: "Je li u vezi predstave?" Bego: "Predstava je o svemu, pa je sve u vezi s njom." Stojan: "Jebe me to što kad razmišljam o univerzumu uvijek dođem do neke točke gdje mi stane mozak." Patak: "Znaš li da si me sad začudio." Stojan: "Što je izvan univerzuma? I što je bilo prije Big Banga?" Bego: "Pa to je bar jednostavno. Obzirom da je univerzum vremensko prostorni kontinuum, izvan njega nema prostora, stoga i ne postoji pojam izvan, a isto tako prije njega nije bilo vremena, pa ne postoji ni pojam prije." Stojan: "Toliko si mi krasno to objasnio da sam sad sav obasjan spoznajom. Konobar, brzo nam daj pit prije nego ga zatučem!" Bego sere li ga sere: "...i zbog toga je uvedena teorija struna kako bi se objedinila teorija relativiteta i kvantna fizika. Nisam baš siguran da bi Einstein bio oduševljen njom..." Stojan: "Zato što je idiot." Patak: "Srećom smo mi pametni." Žogo: "Konobar je pokupio stolove, mislim da samo nas čeka da odemo..." Konobar: "Ma ne, ne, samo vi sjedite, i mene zanima ta tematika. Posebno me fascinira što je otkrićem tamne energije sada drastično promijenjeno naše poimanje budućnosti svemira..." Patak: "A da vi malo odete u kurac!" Žogo: "Da bi ovo shvatio, moraš jesti više ribe." Patak: "I onda ti od fosfora počne u mraku svijetlit glava i onda si prosvijetljen." Bego: "To sa svjetlom je fascinantno... svjetlost se kreće brzinom svjetla, a pri toj brzini vrijeme ne teče. Znači da za fotone nema ni prošlosti ni budućnosti, svjetlosti je uvijek sada." Patak: "E, pa šta?" Bego: "Zašto ja onda svaki mjesec moram platiti struju, a kad upalim žarulju to je isto ono svjetlo od prošlog mjeseca i od pretprošlog... Zar nisam to već platio?" Bego s proba dolazi doma u sitne sate. Žena: "Pa dobro, zašto se ti kad se nađeš sa Stojanom svaki put tako opiješ?" Bego: "Ne znam... A možda je on alkoholičar?" Opet probe... Stojan: "Ne valja, dobro je! Svirajte mi to krivo, ali tako da zvuči kao da nije." Patak: "Pa ti si idiot." Žogo: "Meni ovdje nešto fali." Bego: "Mozga?" Stojan: "Nemamo dinamike, ništa se ne događa. Moramo uvesti još neki lik. Šta vi mislite?" Bego se uvrijedi: "Zar ti ja nalikujem na nekoga tko misli?" Stojan: "Mogli bi recimo na plakatu velikim slovima najaviti Giuliana, tako da ljudi dođu zbog njega, a mi mu onda ne damo pjevati, nego sve mi otpjevamo i to krivo. Bego, ti si dobar s njim, zovi ga!" Bego: "Ja ne bih, čovjek nam nije ništa kriv. I ne želim zajebati prijateljstvo zbog tvojih pizdarija." Stojan: "A baš si neki! Neš ti tebe i tvojih prijateljstava... Znam šta ću, zvat ću Arijanu!" Stojan zove Arijanu: "Alo! Oćeš raditi predstavu?" Arijana: "Hoću. A s kim?" Stojan: "Sa mnom, Begom, Patkom, Žogom i Filom." Arijana: "Ti uvijek okupiš neke idiote." Stojan: "Znam, zato te i zovem." Nakon mnoštva proba i pijanstava, predstava je pripremljena. Sa zebnjom se čeka premijera u Varaždinu, nitko ne zna šta su budale spremile... I dok je Stojan već u Varaždinu, Arijana dolazi iz Dubrovnika, File iz Zagreba, a Bego, Žogo i Patak kreću autom iz Splita. Patak: "Ma koje to budale na rođendan Hajduka idu u prekrasni barokni grad Varaždin, dok cijeli Split slavi!" Bego: "Mi." Žogo: "Priznaj barem da je originalno." Patak: "A zašto ti ovaj auto uzbrdo ide sporije, a nizbrdo brže?" Žogo: "Pametan auto, prati cestu." Žogo: "Jedan dio ćemo voziti starom cestom, pa ćemo izići na autoput." Patak: "Znači, idemo kroz Mordor." Bego: "A zašto su u Mordoru sve kuće spaljene?" Patak: "Mislim da je to ovdje vjekovna tradicija." Bego: "Hrvatska je relativno nenastanjena zemlja. A znate li zašto? Neriješeni imovinsko pravni odnosi čine je neuseljivom." Patak: "Zar nismo kraj ovog požara prošli prije pola sata?" Žogo: "Jesmo." Patak: "Pa kako? Onda idemo u krug!" Bego: "A možda i ne, u Mordoru vrijeme i prostor imaju drugačiju prirodu nego na Zemlji." Žogo: "Evo pada i mrak." Patak: "Pa nije li to mrak!" Bego: "Ne znam. Ne vidim, mrak je." Zove Stojan na mobitel: "Pa dobro u pičku materinu, gdje ste više!" Patak: "Negdje u Mordoru." Bego: "Ma zamisli, u Međuzemlju ima i signala!" Stojan: "Jebo vas Sauron, dolazite ovamo!" Bego: "Čini li ti se da se Stojan ipak malo pripitomio otkad je otišao iz Splita?" Žogo: "Je, ali je još predivlji za Varaždin." Patak: "Po divljaštvu, on je sad negdje oko Gospića." Patak, Žogo i Bego stižu u Varaždinsko kazalište i silaze u podrum na šank. Ljudi za šankom: "Jebate, šta je ovo? Sve sami Stojani!" Bego pokušava graciozno hodati da ne plaši varaždince. Dolazi do vratara. Bego: "Nama bi ovdje trebale biti pripremljene nekakve sobe." Vratar: "Sve ćete dobiti, samo me nemojte tući!" Bego: "Patak, jesam li što krivo uradio? Pa kako mi to djelujemo na ove ljude?" Patak: "Ne znam. Toliko sam strašan da se bojim sam sebe." Stojan dovodi budale kod sebe na ručak. Budale se upoznaju sa obitelji. Bego: "Super ti je punac, baš smo malo popričali o Franji Josipu i kako nam je bilo dobro u Austrougarskoj." Stojan se hvata za glavu. Stojanova žena: "Ajme, šta ću! Mlađi gleda oružje na Internetu." Bego dolazi do mlađega i odmah kreće sa pedagoškim pristupom. Bego: "A šta će ti to? Puške su ti za kurac, moraš ubijati jednog po jednog. Ajde makni to i potraži oružja masovnog uništenja." Stojan: "Bego, baš ti hvala što mi odgajaš djecu." Bego: "Nema na čemu. Tome i služe prijatelji." Stojan: "Sada će moja žena šest mjeseci ispravljati ono što si ti zasrao za pola sata." Bego: "Nemoj mi ništa govorit! Moja mala samo gleda vijesti i reklame. Ne znam kako da je zainteresiram za umjetnost i duhovnost. A svaki joj dan puštam Treću dob..." Stojan: "Koliko mala ima?" Bego: "Punih sedam mjeseci." Stojan: "Ma mlada je još, ljudi se mijenjaju." Bego: "Misliš da je još stignem preodgojiti?" Arijana i Stojan naprijed, a File, Patak, Bego i Žogo iza Nakon predstave, ljudi je začudo hvale. Neka gospoda čak pitaju i Begu za nekakvo mišljenje, možda im se zbog brade učinilo da je intelektualac. Bego: "Evo, Stojan će vam sve objasniti, ja ne bih htio da ispadnem glup." Stojan: "Znaš šta me sad pitala novinarka?" Bego: "Šta?" Stojan: "Da zašto ovo radim." Bego: "A jesi li ti nju pitao zašto ona to radi? Zašto je novinar?" Stojan: "Ne. Rekao sam joj da ovo radim jer želim doći u Red Carpet." Bego: "Hoćeš li povesti i mene? I ja bih htio biti celebrity." Stojan: "Hahaha, nevjerojatno je koliko se možeš pravit glup." Bego: "Kako? Šta sam rekao?" Na putu za Split... Žogo: "Bi li radio lutkarsku predstavu za odrasle?" Bego: "Aha. Lutkarski gang bang." Žogo: "Vodi računa da lutkar ima samo dvije ruke." Bego: "Uh, onda ništa od grupnjaka. Evo ovako: glavni likovi su Lizala Meni i njen muž Decivoj." Žogo: "Zašto Decivoj?" Bego: "Jer može popiti sto puta više od Milivoja. A onda je Lizala Meni dopizdilo što je Decivoj stalno pijan, pa je odlučila osvježiti brak sa susjedom Gladikurom..." (priče koja je uslijedila nitko se ne sjeća, Bego zbog skleroze, a ostali zato što ljudi najteže traume ukopaju duboko u podsvijest) Stojan zove na mobitel: "Jeste li stigli?" Bego: "Skoro. Slušaj, imam ideju za novi skeč." Stojan: "Slušam." Bego: "Ide Borg i asimilira sve s reda." Stojan: "Gdje ide Borg?" Bego: "Šta ja znam... šeta Rivom. I nosi zastavu Europske Unije. I govori, bit ćete asimilirani, svaki otpor je uzaludan... ono što Borg već govori." Stojan: "Dobro, i onda?" Bego: "Onda Borg sa zastavom Unije asimilira hrvata." Stojan: "E." Bego: "I kaže Borg, vrsta broj 7659, hrvat. Status, neupotrebljiv. I onda potprostornom vezom zove Unimatricu 1 u Bruxelles, pita treba li uništiti vrstu broj 7659." Stojan: "E, i?" Bego: "A Unimatrica 1 odgovara, nemoj, neka ih, trebat će nam netko za čuvati ovce." S druge strane muk. Žogo: "Šta kaže Stojan? Jel' mu se sviđa?" Bego: "Ne znam. Plače." (nastavit će se) |