Marketing
BEGIZMI 163.
A SAD SPEKTAKL!
(Begi je crka fotoaparat, slike su iz Jutarnjeg)
ŠOU KAKAV SE PAMTI I NIKAD
U vrijeme dok je zemlja još bila ravna ploča, a hrvati čobani kao i sutra, pjevači poput Jelavića i Stavrosa još su svirali bubnjeve na čobanskim veseljima, a manager Mužinić ovako je najavljivao te spektakle (ispod bi još pisalo i "ako kiša u domu"). Tim je riječima započelo i "Valentinovo u kazalištu" na velikoj sceni Varaždinskog HNK.
Na probama za "Šou kakav se pamti i nikad" ili "Bluz Guz stand up cabaret"...
Patak: "Ovo je dno dna."
Bego: "Ovo je toliko dno dna da je u stvari vrh vrhova."
Žogo: "Toliko je loše da je grozno."
Stojan: "To se kaže parodija."
Patak: "A na šta?"
Žogo: "Koga briga. A zašto bi to mi morali znati?"
Bego: "Za to postoje publika i kritika. Oni žele sve shvatiti, pa neka shvaćaju."
Stojan: "Ponekad se noću budim u znoju, kršim ruke i tiho jecam, Bože moj, šta smo ovo napravili."
Bego: "Ajde dobro, ima tu i drugih trauma. Ne budiš se samo zbog ovoga."
Stojan: "Ajmo se brzo opit."
Patak: "A zašto?"
Žogo: "Je li tebi danas dan od glupih pitanja?"
Bego: "Da zaštitimo nježnu nam psihu."
Stojan, Patak, Žogo i Bego loču.
Patak: "Jadni Patak."
Bego: "Nije lako bit ni Bego."
Stojan: "A tek Stojan."
Bego: "Nije lako biti mi, ali je svečano i dostojanstveno."
Stojan: "Ma znaš šta me jebe..."
Žogo: "Je li u vezi predstave?"
Bego: "Predstava je o svemu, pa je sve u vezi s njom."
Stojan: "Jebe me to što kad razmišljam o univerzumu uvijek dođem do neke točke gdje mi stane mozak."
Patak: "Znaš li da si me sad začudio."
Stojan: "Što je izvan univerzuma? I što je bilo prije Big Banga?"
Bego: "Pa to je bar jednostavno. Obzirom da je univerzum vremensko prostorni kontinuum, izvan njega nema prostora, stoga i ne postoji pojam izvan, a isto tako prije njega nije bilo vremena, pa ne postoji ni pojam prije."
Stojan: "Toliko si mi krasno to objasnio da sam sad sav obasjan spoznajom. Konobar, brzo nam daj pit prije nego ga zatučem!"
Bego sere li ga sere: "...i zbog toga je uvedena teorija struna kako bi se objedinila teorija relativiteta i kvantna fizika. Nisam baš siguran da bi Einstein bio oduševljen njom..."
Stojan: "Zato što je idiot."
Patak: "Srećom smo mi pametni."
Žogo: "Konobar je pokupio stolove, mislim da samo nas čeka da odemo..."
Konobar: "Ma ne, ne, samo vi sjedite, i mene zanima ta tematika. Posebno me fascinira što je otkrićem tamne energije sada drastično promijenjeno naše poimanje budućnosti svemira..."
Patak: "A da vi malo odete u kurac!"
Žogo: "Da bi ovo shvatio, moraš jesti više ribe."
Patak: "I onda ti od fosfora počne u mraku svijetlit glava i onda si prosvijetljen."
Bego: "To sa svjetlom je fascinantno... svjetlost se kreće brzinom svjetla, a pri toj brzini vrijeme ne teče. Znači da za fotone nema ni prošlosti ni budućnosti, svjetlosti je uvijek sada."
Patak: "E, pa šta?"
Bego: "Zašto ja onda svaki mjesec moram platiti struju, a kad upalim žarulju to je isto ono svjetlo od prošlog mjeseca i od pretprošlog... Zar nisam to već platio?"
Bego s proba dolazi doma u sitne sate.
Žena: "Pa dobro, zašto se ti kad se nađeš sa Stojanom svaki put tako opiješ?"
Bego: "Ne znam... A možda je on alkoholičar?"
Opet probe...
Stojan: "Ne valja, dobro je! Svirajte mi to krivo, ali tako da zvuči kao da nije."
Patak: "Pa ti si idiot."
Žogo: "Meni ovdje nešto fali."
Bego: "Mozga?"
Stojan: "Nemamo dinamike, ništa se ne događa. Moramo uvesti još neki lik. Šta vi mislite?"
Bego se uvrijedi: "Zar ti ja nalikujem na nekoga tko misli?"
Stojan: "Mogli bi recimo na plakatu velikim slovima najaviti Giuliana, tako da ljudi dođu zbog njega, a mi mu onda ne damo pjevati, nego sve mi otpjevamo i to krivo. Bego, ti si dobar s njim, zovi ga!"
Bego: "Ja ne bih, čovjek nam nije ništa kriv. I ne želim zajebati prijateljstvo zbog tvojih pizdarija."
Stojan: "A baš si neki! Neš ti tebe i tvojih prijateljstava... Znam šta ću, zvat ću Arijanu!"
Stojan zove Arijanu: "Alo! Oćeš raditi predstavu?"
Arijana: "Hoću. A s kim?"
Stojan: "Sa mnom, Begom, Patkom, Žogom i Filom."
Arijana: "Ti uvijek okupiš neke idiote."
Stojan: "Znam, zato te i zovem."
Nakon mnoštva proba i pijanstava, predstava je pripremljena. Sa zebnjom se čeka premijera u Varaždinu, nitko ne zna šta su budale spremile...
I dok je Stojan već u Varaždinu, Arijana dolazi iz Dubrovnika, File iz Zagreba, a Bego, Žogo i Patak kreću autom iz Splita.
Patak: "Ma koje to budale na rođendan Hajduka idu u prekrasni barokni grad Varaždin, dok cijeli Split slavi!"
Bego: "Mi."
Žogo: "Priznaj barem da je originalno."
Patak: "A zašto ti ovaj auto uzbrdo ide sporije, a nizbrdo brže?"
Žogo: "Pametan auto, prati cestu."
Žogo: "Jedan dio ćemo voziti starom cestom, pa ćemo izići na autoput."
Patak: "Znači, idemo kroz Mordor."
Bego: "A zašto su u Mordoru sve kuće spaljene?"
Patak: "Mislim da je to ovdje vjekovna tradicija."
Bego: "Hrvatska je relativno nenastanjena zemlja. A znate li zašto? Neriješeni imovinsko pravni odnosi čine je neuseljivom."
Patak: "Zar nismo kraj ovog požara prošli prije pola sata?"
Žogo: "Jesmo."
Patak: "Pa kako? Onda idemo u krug!"
Bego: "A možda i ne, u Mordoru vrijeme i prostor imaju drugačiju prirodu nego na Zemlji."
Žogo: "Evo pada i mrak."
Patak: "Pa nije li to mrak!"
Bego: "Ne znam. Ne vidim, mrak je."
Zove Stojan na mobitel: "Pa dobro u pičku materinu, gdje ste više!"
Patak: "Negdje u Mordoru."
Bego: "Ma zamisli, u Međuzemlju ima i signala!"
Stojan: "Jebo vas Sauron, dolazite ovamo!"
Bego: "Čini li ti se da se Stojan ipak malo pripitomio otkad je otišao iz Splita?"
Žogo: "Je, ali je još predivlji za Varaždin."
Patak: "Po divljaštvu, on je sad negdje oko Gospića."
Patak, Žogo i Bego stižu u Varaždinsko kazalište i silaze u podrum na šank.
Ljudi za šankom: "Jebate, šta je ovo? Sve sami Stojani!"
Bego pokušava graciozno hodati da ne plaši varaždince. Dolazi do vratara.
Bego: "Nama bi ovdje trebale biti pripremljene nekakve sobe."
Vratar: "Sve ćete dobiti, samo me nemojte tući!"
Bego: "Patak, jesam li što krivo uradio? Pa kako mi to djelujemo na ove ljude?"
Patak: "Ne znam. Toliko sam strašan da se bojim sam sebe."
Stojan dovodi budale kod sebe na ručak. Budale se upoznaju sa obitelji.
Bego: "Super ti je punac, baš smo malo popričali o Franji Josipu i kako nam je bilo dobro u Austrougarskoj."
Stojan se hvata za glavu.
Stojanova žena: "Ajme, šta ću! Mlađi gleda oružje na Internetu."
Bego dolazi do mlađega i odmah kreće sa pedagoškim pristupom.
Bego: "A šta će ti to? Puške su ti za kurac, moraš ubijati jednog po jednog. Ajde makni to i potraži oružja masovnog uništenja."
Stojan: "Bego, baš ti hvala što mi odgajaš djecu."
Bego: "Nema na čemu. Tome i služe prijatelji."
Stojan: "Sada će moja žena šest mjeseci ispravljati ono što si ti zasrao za pola sata."
Bego: "Nemoj mi ništa govorit! Moja mala samo gleda vijesti i reklame. Ne znam kako da je zainteresiram za umjetnost i duhovnost. A svaki joj dan puštam Treću dob..."
Stojan: "Koliko mala ima?"
Bego: "Punih sedam mjeseci."
Stojan: "Ma mlada je još, ljudi se mijenjaju."
Bego: "Misliš da je još stignem preodgojiti?"
Arijana i Stojan naprijed, a File, Patak, Bego i Žogo iza
Nakon predstave, ljudi je začudo hvale. Neka gospoda čak pitaju i Begu za nekakvo mišljenje, možda im se zbog brade učinilo da je intelektualac.
Bego: "Evo, Stojan će vam sve objasniti, ja ne bih htio da ispadnem glup."
Stojan: "Znaš šta me sad pitala novinarka?"
Bego: "Šta?"
Stojan: "Da zašto ovo radim."
Bego: "A jesi li ti nju pitao zašto ona to radi? Zašto je novinar?"
Stojan: "Ne. Rekao sam joj da ovo radim jer želim doći u Red Carpet."
Bego: "Hoćeš li povesti i mene? I ja bih htio biti celebrity."
Stojan: "Hahaha, nevjerojatno je koliko se možeš pravit glup."
Bego: "Kako? Šta sam rekao?"
Na putu za Split...
Žogo: "Bi li radio lutkarsku predstavu za odrasle?"
Bego: "Aha. Lutkarski gang bang."
Žogo: "Vodi računa da lutkar ima samo dvije ruke."
Bego: "Uh, onda ništa od grupnjaka. Evo ovako: glavni likovi su Lizala Meni i njen muž Decivoj."
Žogo: "Zašto Decivoj?"
Bego: "Jer može popiti sto puta više od Milivoja. A onda je Lizala Meni dopizdilo što je Decivoj stalno pijan, pa je odlučila osvježiti brak sa susjedom Gladikurom..."
(priče koja je uslijedila nitko se ne sjeća, Bego zbog skleroze, a ostali zato što ljudi najteže traume ukopaju duboko u podsvijest)
Stojan zove na mobitel: "Jeste li stigli?"
Bego: "Skoro. Slušaj, imam ideju za novi skeč."
Stojan: "Slušam."
Bego: "Ide Borg i asimilira sve s reda."
Stojan: "Gdje ide Borg?"
Bego: "Šta ja znam... šeta Rivom. I nosi zastavu Europske Unije. I govori, bit ćete asimilirani, svaki otpor je uzaludan... ono što Borg već govori."
Stojan: "Dobro, i onda?"
Bego: "Onda Borg sa zastavom Unije asimilira hrvata."
Stojan: "E."
Bego: "I kaže Borg, vrsta broj 7659, hrvat. Status, neupotrebljiv. I onda potprostornom vezom zove Unimatricu 1 u Bruxelles, pita treba li uništiti vrstu broj 7659."
Stojan: "E, i?"
Bego: "A Unimatrica 1 odgovara, nemoj, neka ih, trebat će nam netko za čuvati ovce."
S druge strane muk.
Žogo: "Šta kaže Stojan? Jel' mu se sviđa?"
Bego: "Ne znam. Plače."
(nastavit će se)
Post je objavljen 17.02.2011. u 18:46 sati.