BEGO MILA MAJKA Bego: "Postao sam majka!" Leon: "Ne možeš biti majka, ti si muško." Bego: "Onda sam ja muška majka." Toni: "To se kaže otac." Bego: "A zašto?" Toni: "Hm... ne znam." Bego: "A je ti obrazloženje! Šta se miješaš kad ne znaš." Begina kćer Bruna se rodila s kosom. Bego dolazi po ženu i dijete u rodilište, a dvije medicinske sestre razgovaraju. Prva sestra: "Vidi, mala je isti tata." Druga sestra: "A gdje su joj tetovaže?" Bego: "Polako, izbit će. Još su mliječne." Bruna Bego: "Moj tata je lud!" Bruna plače: "Aaaaaaa!" Bego: "Bravo. Slovo a smo naučili. Ajde sada be." Žena mijenja pelene: "Nenoooo... dođi vidi koliko ti se kćer nasrala!" Bego dotrčava niz stepenice: "Zlato tatino!" Nakon što je Bruna papala, Bego je tapše po leđima. Bego: "Ajde podrigni, ajde kako tata... GRRROOOUUUL!!!" Žena: "Je li mala rutnula?" Bego: "Je, dva puta snažno kao Hulk i jednom nježno poput vepra." Žena: "A mogla sam i misliti kad se s tobom druži." Bego: "Ti je podučavaj prirodnim znanostima, a ove društvene samo prepusti meni." Žena: "Ajme!" Bruna zajebaje, a Bego je uspavljuje pjevajući: "Samo ti spavaj stišat ćemo zvona, reći ću kurcu da me boli tiše..." Žena popizdi: "Kako možeš tako govoriti, dijete te sluša!" Bego: "Pa šta. Ionako kurca tebe ne razumije." Žena: "Djeca sve razumiju." Bego gleda Brunu: "Ajde kad razumiješ, reci ti meni koliko je em puta ce na kvadrat." Bruna: "Eeee..." Bego: "Jebateled ženo, ona stvarno razumije!" Bego slikaje Brunu mobitelom i stavlja je kao pozadinsku sliku: "Znaš šta, uvijek su mi se gadili ljudi koji drže slike djece po novčanicima i mobitelima. Riga mi se od toga." Žena: "Eto sad ih razumiješ, pa ti se više ne gade." Bego: "Krivo! Gade mi se i dalje, samo sam sada i sebe pridodao u galeriju ljudi koji mi se gade." Žena važe Brunu: "Misliš li da bi mogla i malo bolje napredovati?" Bego: "A jel' se mala posrala?" Žena: "Netom prije vaganja." Bego: "Eto. Da si je vagala prije sranja imala bi bruto težinu kao i zadnji put. Ovako si izvagala samo taru." Žena: "Hoćeš reći, izvagala sam samo neto." Bego: "Ne, govno je neto jer je ono unutra, dakle govno je sadržaj." Žena se naljuti: "Naše dijete nije ambalaža!" Bego: "Pa i sama si rekla da je netom posrala govno. Nisi rekla tarom je posrala... hm, dobro, ništa." Nakon mnogih noći i dana buđenja svakih dva sata zbog dojenja... Bego: "Ovo je preludo! Jedva čekam neku neizdrživo napornu turneju da se malo odmorim." Žena: "A šta ćemo, moramo izdržati. Djeca koja doje češće jedu jer je majčino mlijeko lakše probavljivo od umjetnog." Bego: "Pa zašto joj onda ne daš umjetno mlijeko?" Žena: "Zato što su djeca koja doje zdravija." Bego: "Da, ali djeci koja ne doje su roditelji zdraviji." Žena: "Ajde prošetaj curu dok ja sredim kuću." Bego stavi Brunu u kolica i vozika je po kvartu. Nailazi poznanik. Poznanik: "Ajme lipoga diteta! Je li ti to unuka?" Bego: "Ne, to mi je cura." Poznanik se zgrozi: "Ti si stvarno bolestan!" Bego: "Hm, ne znam... ne osjećam se loše. Dobro, možda obdukcija nešto pokaže." Na probi. Bego: "Hoćemo li skoro završiti? Nedostaje mi moje dijete." Leon: "Nije to tvoje dijete." Bego: "Ma nemoj! Nego čije je?" Toni: "To je svoje dijete. Vidjet ćeš kad naraste." Leon: "Nije čak ni svoje, nego društveno." Bego: "A kako to?" Leon: "Probaj ga ne dati u školu. Ajde reci društvu da ćeš ga ti odvesti u šumu i tamo sam učiti." Toni: "Ajde probaj ga ne odvesti u liječnika i ne cijepiti. Reci da si vrač i da ti to znaš bolje." Leon: "Samo ga probaj ga na bilo koji način držati izvan sistema." Bego: "E, pa šta će mi se dogoditi?" Leon: "Oduzet će ti dijete!" Bego: "Ma tko?" Toni: "Socijalna služba." Bego: "A šta će njima moje dijete? Neka sami naprave svoje." Bego upada u paranoju: "Ako dijete nije moje nego društveno, zašto onda ja ne spavam po cijele noći? Neka onda društvo ne spava, ljulja bebu, trese se od straha, osluškuje..." Toni: "Pričaj ti, pričaj..." Bego: "Srećom, sačuvao sam sve račune od liječnika, robice, hrane, igračaka..." Leon: "Pa šta će ti?" Bego: "Ako mi ga to zlo društvo oduzme tvrdeći da je dijete njihovo, tražit ću povrat novca." Zove Čubi na mobitel. Čubi: "Rekli su mi da si postao tata. Vidio sam i slike. Čestitam!" Bego cijeli važan: "E!" Čubi: "Koliku kosu ti ima mala! Na koga je to?" Bego: "Na mene." Čubi: "Kako, kad si ti ćelav?" Bego: "Imao sam i ja kosu dok sam bio živ." Čubi: "A sad si mrtav?" Bego: "Pa djelomično, da." Čubi: "Kako to?" Bego: "Kad sam imao 35 godina imao sam svu kosu i sve zube." Čubi: "E, pa šta?" Bego: "E, pa da sam živio u doba Rimskog carstva kad su ljudi živjeli oko 35 godina, bio bih pokopan sa svom kosom i svim zubima. A pošto živim u 21. stoljeću kad je životni vijek znatno duži, ja sam svoju kosu i svoje zube nadživio." Čubi: "Dobro si to izračunao. I kad namjeravaš definitivno umrijeti?" Bego: "Tjedan dana prije svojih noktiju i dlaka." Čubi: "Znači, i tada samo djelomično." Bego: "Naravno. Čovjek nije mrtav dok god je imalo živ." Čubi: "I obrnuto." Bego: "Tako je. Ne poznajem nikoga tko je skroz živ." Ćubi: "Hm... ni ja!" (nastavit će se) |