Marketing
BEGIZMI 155.
BEGO MILA MAJKA
Bego: "Postao sam majka!"
Leon: "Ne možeš biti majka, ti si muško."
Bego: "Onda sam ja muška majka."
Toni: "To se kaže otac."
Bego: "A zašto?"
Toni: "Hm... ne znam."
Bego: "A je ti obrazloženje! Šta se miješaš kad ne znaš."
Begina kćer Bruna se rodila s kosom. Bego dolazi po ženu i dijete u rodilište, a dvije medicinske sestre razgovaraju.
Prva sestra: "Vidi, mala je isti tata."
Druga sestra: "A gdje su joj tetovaže?"
Bego: "Polako, izbit će. Još su mliječne."
Bruna Bego: "Moj tata je lud!"
Bruna plače: "Aaaaaaa!"
Bego: "Bravo. Slovo a smo naučili. Ajde sada be."
Žena mijenja pelene: "Nenoooo... dođi vidi koliko ti se kćer nasrala!"
Bego dotrčava niz stepenice: "Zlato tatino!"
Nakon što je Bruna papala, Bego je tapše po leđima.
Bego: "Ajde podrigni, ajde kako tata... GRRROOOUUUL!!!"
Žena: "Je li mala rutnula?"
Bego: "Je, dva puta snažno kao Hulk i jednom nježno poput vepra."
Žena: "A mogla sam i misliti kad se s tobom druži."
Bego: "Ti je podučavaj prirodnim znanostima, a ove društvene samo prepusti meni."
Žena: "Ajme!"
Bruna zajebaje, a Bego je uspavljuje pjevajući: "Samo ti spavaj stišat ćemo zvona, reći ću kurcu da me boli tiše..."
Žena popizdi: "Kako možeš tako govoriti, dijete te sluša!"
Bego: "Pa šta. Ionako kurca tebe ne razumije."
Žena: "Djeca sve razumiju."
Bego gleda Brunu: "Ajde kad razumiješ, reci ti meni koliko je em puta ce na kvadrat."
Bruna: "Eeee..."
Bego: "Jebateled ženo, ona stvarno razumije!"
Bego slikaje Brunu mobitelom i stavlja je kao pozadinsku sliku: "Znaš šta, uvijek su mi se gadili ljudi koji drže slike djece po novčanicima i mobitelima. Riga mi se od toga."
Žena: "Eto sad ih razumiješ, pa ti se više ne gade."
Bego: "Krivo! Gade mi se i dalje, samo sam sada i sebe pridodao u galeriju ljudi koji mi se gade."
Žena važe Brunu: "Misliš li da bi mogla i malo bolje napredovati?"
Bego: "A jel' se mala posrala?"
Žena: "Netom prije vaganja."
Bego: "Eto. Da si je vagala prije sranja imala bi bruto težinu kao i zadnji put. Ovako si izvagala samo taru."
Žena: "Hoćeš reći, izvagala sam samo neto."
Bego: "Ne, govno je neto jer je ono unutra, dakle govno je sadržaj."
Žena se naljuti: "Naše dijete nije ambalaža!"
Bego: "Pa i sama si rekla da je netom posrala govno. Nisi rekla tarom je posrala... hm, dobro, ništa."
Nakon mnogih noći i dana buđenja svakih dva sata zbog dojenja...
Bego: "Ovo je preludo! Jedva čekam neku neizdrživo napornu turneju da se malo odmorim."
Žena: "A šta ćemo, moramo izdržati. Djeca koja doje češće jedu jer je majčino mlijeko lakše probavljivo od umjetnog."
Bego: "Pa zašto joj onda ne daš umjetno mlijeko?"
Žena: "Zato što su djeca koja doje zdravija."
Bego: "Da, ali djeci koja ne doje su roditelji zdraviji."
Žena: "Ajde prošetaj curu dok ja sredim kuću."
Bego stavi Brunu u kolica i vozika je po kvartu. Nailazi poznanik.
Poznanik: "Ajme lipoga diteta! Je li ti to unuka?"
Bego: "Ne, to mi je cura."
Poznanik se zgrozi: "Ti si stvarno bolestan!"
Bego: "Hm, ne znam... ne osjećam se loše. Dobro, možda obdukcija nešto pokaže."
Na probi.
Bego: "Hoćemo li skoro završiti? Nedostaje mi moje dijete."
Leon: "Nije to tvoje dijete."
Bego: "Ma nemoj! Nego čije je?"
Toni: "To je svoje dijete. Vidjet ćeš kad naraste."
Leon: "Nije čak ni svoje, nego društveno."
Bego: "A kako to?"
Leon: "Probaj ga ne dati u školu. Ajde reci društvu da ćeš ga ti odvesti u šumu i tamo sam učiti."
Toni: "Ajde probaj ga ne odvesti u liječnika i ne cijepiti. Reci da si vrač i da ti to znaš bolje."
Leon: "Samo ga probaj ga na bilo koji način držati izvan sistema."
Bego: "E, pa šta će mi se dogoditi?"
Leon: "Oduzet će ti dijete!"
Bego: "Ma tko?"
Toni: "Socijalna služba."
Bego: "A šta će njima moje dijete? Neka sami naprave svoje."
Bego upada u paranoju: "Ako dijete nije moje nego društveno, zašto onda ja ne spavam po cijele noći? Neka onda društvo ne spava, ljulja bebu, trese se od straha, osluškuje..."
Toni: "Pričaj ti, pričaj..."
Bego: "Srećom, sačuvao sam sve račune od liječnika, robice, hrane, igračaka..."
Leon: "Pa šta će ti?"
Bego: "Ako mi ga to zlo društvo oduzme tvrdeći da je dijete njihovo, tražit ću povrat novca."
Zove Čubi na mobitel.
Čubi: "Rekli su mi da si postao tata. Vidio sam i slike. Čestitam!"
Bego cijeli važan: "E!"
Čubi: "Koliku kosu ti ima mala! Na koga je to?"
Bego: "Na mene."
Čubi: "Kako, kad si ti ćelav?"
Bego: "Imao sam i ja kosu dok sam bio živ."
Čubi: "A sad si mrtav?"
Bego: "Pa djelomično, da."
Čubi: "Kako to?"
Bego: "Kad sam imao 35 godina imao sam svu kosu i sve zube."
Čubi: "E, pa šta?"
Bego: "E, pa da sam živio u doba Rimskog carstva kad su ljudi živjeli oko 35 godina, bio bih pokopan sa svom kosom i svim zubima. A pošto živim u 21. stoljeću kad je životni vijek znatno duži, ja sam svoju kosu i svoje zube nadživio."
Čubi: "Dobro si to izračunao. I kad namjeravaš definitivno umrijeti?"
Bego: "Tjedan dana prije svojih noktiju i dlaka."
Čubi: "Znači, i tada samo djelomično."
Bego: "Naravno. Čovjek nije mrtav dok god je imalo živ."
Čubi: "I obrnuto."
Bego: "Tako je. Ne poznajem nikoga tko je skroz živ."
Ćubi: "Hm... ni ja!"
(nastavit će se)
Post je objavljen 04.08.2010. u 23:14 sati.