ELY (ne blogerica, nego kafić) U kafić "Ely" se vratio stari gazda, pa Bego dobija kafu kakvu ni blogerica Ely nikad nije dobila, unatoč tome što samo o svojim kavama piše li ga piše... Rekla bi poslovica: "Tko ne traži, taj i dobije". Evo mi Bog iz srca zanovijeta da to ne ide tako, nego: tko traži taj i dobije. Ali to je u kurcu! Dok se natražiš toga što bi htio dobiti, onda ti više nije gušt kad dobiješ. Do svega bi trebalo dolaziti lako. A šta su i ti Bogovi grintavi! Da dobro, čuo sam Te, a sada ti počuj mene: Ono za što se treba truditi, nije vrijedno truda! A u kafiću sjedi Bili i pije pivo. To je dobro, jer kad Bili ne bi sjedio na svome mjestu i pio svoje pivo, to bi u najmanju ruku značilo da je Jupiter ispao iz orbite ili da je CERN proizveo crnu rupu, pa nas više nema. A možda nas i nema? Sokol i Bili Bego: "Bili, ti si tradicionalan čovjek, umjereni desničar i religiozan. Vjeruješ li ti da Bog postoji?" Bili: "Jebe se mene, dok ima fažola... oćeš da ti donesem pjat? Ubacio sam kost od pršuta, fažol mi je ispa ka duša... oćeš provat?" Bego: "Eto na, Bog stvori dušu kao dušu, a ti grah kao dušu!" Sokol: "Bego, ne rugaj se, pokarat će te Bog!" Bego: "Sokole, pazi šta govoriš, u nekim djelovima zemlje riječ pokarat ima drugo značenje." Sokol: "Koje?" Bego: "Pokarati znači pojebati. Upravo si rekao: ne rugaj se, pojebat će te..." Sokol: "Šuti Sotono! Ne znaš što govoriš." Bili: "Ili ti tamo šta misle da je karanje jebanje ne znaju šta govore. U nas je pokarati oduvik bilo pokarati. A ko bi i jeba po ovoj vrućini!" Sokol: "Nemoj Bili tako, lipo je jebavat." Bego: "Ma vidi! On bi jebo, a ja sam Sotona. Kako?" Bili: "Zato šta je on od Boga, a ti si od vraga, eto kako." Bego: "Znači li to da vjernici smiju jebavati, a ateisti ne?" Sokol: "Grijeh je grijeh tko god da ga počini, ali ja se mogu ispovjedit, a ti ne možeš." Bego: "Odjebi me s tim Sokole, tanka mi je ta priča s otpustom grijeha, podsjeća me na one gluposti s bioenergijom kad te lik kao iscjeli, pa si ti onda iscjeljen. S time da bioenergetičarima ponekad i uspije." Sokol: "Bože oprosti mu, ne zna što govori!" Bego: "Bili, vratimo se mi na temu. Vjeruješ li da Bog postoji?" Bili: "A šta ja znam! Ako ga i ima, on je negdje tamo, a ja ovdje plaćam račune." Bego: "Pa kakav si ti to vjernik ako nisi siguran da ima Boga? Zašto onda ideš u crkvu?" Bili: "Ne idem u crkvu:" Bego: "Zašto?" Bili: "Tamo ne mogu pušit. Neću više ni u kafić kad ne smijem pušit, a kamoli u crkvu." Bego: "A nema ni šanka." Bili: "Ima, ali samo jedan pije." Uto u kafić uđe gomila pripitih škota... Sokol u duhovnom zanosu i Bili koji ne vjeruje svojim očima... Bili: "Jebatebog! Evo pederi!" Bego: "Nisu pederi, nego škoti." Bili: "Zato i ne živim u Zagrebu da muški u suknjama ne hodaju po cesti, a sad ih evo i po Splitu. Odoh ja na selo." Bego: "Nemoj Bili! Kad bi se ti i Sokol i vaša ekipa vratili na sela, ostalo bi nas nekoliko u gradu. Tko bi onda održavao infrastrukturu? I tko bi glasovao protiv SDP-a i punio crkve? Tko bi mi držao kontru? Nestalo bi ravnoteže." Sokol: "A koje su oni vjere?" Bego: "Pitaću ih... kažu da su protestanti." Sokol: "Znao sam da nisu kršćani, ne bi oni nosili suknje da su naši." Bego: "I protestanti su kršćani." Sokol: "Nemoj me zajebavat! Ja ti to ne vjerujem." Bili: "Pusti ga Sokole, vidiš da nas zajebava." Bego: "Katolici, pravoslavci, protestanti, baptisti, adventisti... uh, tko bi ih nabrojao... sve su to kršćani." Sokol: "I Jehovini svjedoci?" U priču upada Gale koji za susjednim stolom igra na karte: "Jesu Sokole." Bili: "Ma daj, šta mi napriča! Onda su po vama i muslimani kršćani." Gale: "Oni nisu. Iako priznaju Isusa." Bili: "Ma ko vam je to napunio glavu? To vi puno čitate one vaše knjige, pa ste malo otišli na kvasinu." Bego: "Ima ih još koji nisu. Hindusi i budisti, na primjer. Ali ovi su protestanti, oni jesu kršćani." Bili: "Ajde, baš ih pitaj." Bego pita, škot ga gleda u čudu... Bili: "Šta kaže?" Bego: "Kaže, naravno da su kršćani, pa protestanti su!" Bili: "To ti nama krivo prevodiš samo da bi nas zajebavao!" Sokol: "Ako su kršćani, onda su od vraga. Naši sigurno nisu." Bego: "Pa i ja sam od vraga, pa sam vaš." Sokol: "A je, dobro govoriš." Bili: "Ma vrag bi sve to razumio..." Škoti vani, škoti unutra... ...škoti za Galinim stolom i Bego među škotima. Bili: "Ma vidi kako se Bego snašao među škotima, bit će da je i on protestant." Sokol: "Aha, on uvijek nešto protestira, uvijek je kontraprotivan." Bili: "Onda je i on peder." Sokol: "Sto posto. Koliko je samo žena izbacio iz kuće, sve jedna ljepša od druge. Garant je peder." Uto zazvone zvona sa zvonika Svetoga Duje. Bego: "Bili! Sokole! Brzo na nastavu, zvonilo vam je!" Bego: "Gale, ti sad gradiš neku kuću?" Gale: "Aha." Bego: "Hoćeš li i meni sagraditi jednu?" Gale: "Hoću." Bego: "Ali ja bih kuću sa zvonikom." Gale: "Može prika. A šta će ti zvonik?" Bego: "Pa da mogu i ja zvonit kad me volja i zajebavat narod." EPILOG: Navečer se Bego moli Bogu: "Bože, ja sam Ti religiozan i vjerujem da postojiš, pa se nadam da si i Ti religiozan i vjeruješ da ja postojim. Ponekad Te čujem iz srca kao glas savjesti, pa te ponekad i poslušam. A čuješ li ti mene? Halo... halo, čujemo li se? Ima li koga na liniji? Halo... halo..." (nastavit će se) |