Priča o ljubavi VII

ponedjeljak , 11.05.2015.

Slijedeći dio
Prethodni dio

Priča o ljubavi VI
Priča o ljubavi V
Priča o ljubavi IV
Priča o ljubavi III
Priča o ljubavi II
Priča o ljubavi I

Zaljubljen u ljubav



Od svih lekcija na fakultetu napokon sam shvatio koja je bila najvažnija. Učio sam puno proračuna, konstrukcija, dijagrama, modela i svega lijepog što tehnički fakultet može pružiti. No bio je tu i engleski jezik, i taj sat na kojem je profesorica tražila da se predstavimo. Imao sam tada 20 i esencijalni dio moje samoprezentacije bio je izraz moje očaranosti što sam -zaljubljen, što imam curu i što nam je tako lijepo zajedno. Iako profa nije znala da smo kratko skupa, pitala me ključno pitanje, koje ni tada a ni još toliko godina poslije nisam razumio. Pitanje je glasilo:
Jeste li zaljubljeni u svoju djevojku ili ste zaljubljeni u ljubav?
WTF!? O čemu ona jbt priča? Kakva zaljubljenost u ljubav? Eeeee ...da sam znao tada što znam sada....

Zaljubljenost u ljubav zaista je fenomen koji puno toga objašnjava. Zašto je svijet pun nesretnih ljubavi? Zašto propadaju brakovi? Zašto ne uspjevamo ostvariti ljubav kakvu želimo? Zašto se uvijek iznova zaljubljujemo pa razočaramo a nikako da to evoluira u ljubav? Zašto o zašto? Odgovor je upravo u ovoj zamci, stupici u koju kao mladi upadnemo pod prevelikim utjecajem društva i njegovih kulturoloških mitova a premalim utjecajem roditelja, koji bi u svojim zrelim godinama trebali znati što ovo znači i poučiti tome djecu, adolescente koji su još u fazi sazrijevanja.

Da bismo razumjeli što znači biti zaljubljen u ljubav valja razložiti tu sintagmu na dva sastavna dijela. Prvi dio je zaljubljenost kao stanje, drugi dio ljubav kao "predmet" zaljubljenosti. Zaljubljenost je iracionalna zasljepljenost, idealiziranje, život u oblacima. Zaljubljenost je čuvstvena opijenost, stanje u kojem su veze s realitetom oslabljene. To je zagledanost u neku sliku koju nosimo u sebi i jako ju cijenimo, ona je uokvirena zlatnim okvirom i predstavlja naš ideal, najdragocjeniji biser koji nosimo u duši. Zaljubljenost u partnera znači da tu osobu ne gledamo realno nego projiciramo na nju osobine koje smatramo da treba imati idealni partner za nas.

Zaljubljen u partnera ili zaljubljen u ljubav?
Zaljubljenost u ljubav nastaje onog trenutka kad počnemo tu zasljepljenost smatrati pravom ljubavlju. Biti zaljubljen u partnera i uživati u vezi priznajući svoju zaljubljenost i svjesno (s ono malo svijesti i razuma što nam je u zaljubljenosti još ostalo) prihvativši da to čarobno romantično stanje (još) nije ljubav tipično je i normalno stanje. No poistovjećivati zaljubljenost s poznavanjem partnera, povjerenjem, stabilnošću, sigurnošću, postojanošću i trajnošću ljubavi, očekujući da će to tako zauvijek biti, bez ulaganja truda i rada na upoznavanju i spremnosti na rješavanje problema i ponekad neugodne i teške situacije ili razgovore - to je sindrom zaljubljenosti u ljubav, koji dovodi do gorkog razočaranja i tvrdog prizemljenja.

Ovo je ključni dio zaljubljenosti u ljubav i valja ga posebno naglasiti. Zaljubljeni u ljubav skloni su svaku zaljubljenost smatrati "onom pravom ljubavlju". Svaka veza u kojoj su se zaljubili smatra se onim o čemu su oduvijek sanjali. To je differentia specifica od zaljubljenih - oni su zaljubljeni i uživaju u romantičnim čarima jedno s drugim. Ne kunu se u doživotnu ljubav, jer kod njih ipak taj mali dijelić mozga radi - svjesni su negdje duboko u sebi da se radi o zaljubljenosti, i da je pitanje hoće li se iz nje razviti i ljubav još otvoreno. Zaljubljeni u ljubav su "najluđa sorta lude populacije zaljubljenih". Sve druge karakteristike zaljubljenih u osobu i zaljubljenih u ljubav su više - manje iste - nerazumni, blesavi, žive u oblacima, nepromišljeni, uvijek nasmijani, i sve što s tim ide - jedino se razlikuju u tome što zaljubljeni u ljubav vjeruju da su upravo našli pravu ljubav (iako su dosad već 20 puta to isto mislili i po istoj špranci ostali razočarani). Ako se na vrijeme ne prepozna, posvijesti i izliječi (lijek je osobno sazrijevanje) zaljubljenost u ljubav može biti opasna bolest.



Ljubav ili zaljubljenost u ljubav?




Zaljubljen u ljubav može biti samo čovjek koji sanja o ljubavi, koji želi pravu ljubav, koji nosi u sebi tu sliku trajne i pouzdane ljubavne sreće. U svemu tome ovo je jedini zdravi faktor, dakle pozitivno je da postoji vizija ljibavi. No razlika između realnog odnosa u kojem se ljubav gradi kroz upoznavanje, izgradnju povjerenja, uzajamno prihvaćanje, otvorenost, podržavanjem slobode i na kraju procesa izgradnje ljubavnog odnosa uzajamno slobodnu odluku da ćemo ostati zajedno, i zaljubljenosti u ljubav, jest u spremnosti i sposobnosti da poduzmemo te konkretne korake. Zaljubljeni u ljubav rastapaju se nad primjerima cjeloživotne ljubavi i zanose se osjećajima divljenja i istinskog respekta prema tim sretnim parovima, ali upoznavanje partnera kroz razgovor i ponekad neugodne situacije će ih uznemiriti i uzrujati. Ili ne znaju ili ne žele graditi ljubav. Ono sto svakako znaju i žele jest maštati o ljubavi, uživati u čarima romantične zaljubljenosti, pričati, pisati ili pjevati o ljubavi.

Da bi se ljubav izgradila mora postojati slika tog cilja kojem stremimo. Bez vizije nema napretka. No vizija je tek - pola priče. Druga polovica su konkretne akcije, upuštanje u konkretna ponašanja koja idu u smjeru izgradnje ljubavi.

Kad se govori o ljubavi, slika koju imamo može biti više ili manje konkretna odnosno apstraktna. Na najapstraktnijem kraju kontinuuma nalazi se slika ljubavi ispunjene nježnim osjećajima, čistom ugodom, slatkim snovima, poljupcima i strašću, bezbrižnim i lagodnim životom u kojem nema ama baš nikakvih problema. Kako se približavamo konkretnijem dijelu kontinuuma dolazimo do konkretnih slika ljubavi, gdje se npr. konretne osobine ili ponašanja se poznaju, prihvaćaju i vole. Na sasvim konkretnom kraju ljubavnog kontinuuma nalazi se konretna osoba sa svojim vrlinama i manama, koju poznajemo, prihvaćamo i volimo.

Kad se sve skupa zbroji
Zaljubljenost u ljubav je čista tragedija ili prozaično ozbiljan emocionalni poremećaj. To je život u laži, traženje nečega na krivom mjestu, vječita frustracija. Pakao od života. Zaljubljen u ljubav je u vakuumu, niti voli niti je zaljubljen. Opterećen je definiranjem vizije i traži sigurnost, jamstvo druge osobe da će uvijek biti zajedno, a nerijetko izjave ljubavi upravo tako i uzima, kao garanciju na koju se računa. Za ljubav nije spreman niti sposoban jer ona zahtijeva prihvaćanje realiteta, a uživati u zaljubljenosti vrlo brzo prestane jer ga počne moriti pitanje je li ovo trajno ili privremeno. Na svaku pomisao o privremenosti reagira sa strahom i snažnim porivom da ode i potraži osobu s kojom će napokon izgraditi topli dom. Nikada ne bi priznali da su "samo" zaljubljeni jer za njih postoji samo prava ljubav do groba i ništa manje od toga. Ljubav je to za čime ginu ali ju ne ostvaruju je od realiteta radije bježe u maštarije. Zaljubljenost je ono što ostvaruju ali ne uživaju u leptirićima jer i sebi i partneru zagorče život inzistiranjem na ljubavi, na ozbiljnosti, na trajnosti, na svim atributima ljubavi za koje su čuli. Forsiraju stoga metode i tehnike za "izgradnju ljubavi" mučeći i sebe i partnera umjesto da se prepuste čari života u najboljoj vjeri i puste da stvari teku svojim prirodnom tokom.


Intimnost i povjerenje
Problem prakticiranja intimnosti u fazi izgradnje ljubavi u uskoj je vezi s povjerenjem. Dok je ljubav u fazi izgradnje, potrebno je graditi povjerenje a to se čini tako da partneri jedno drugom otvoreno doslovno „polažu račune“. Ne radi se o detektivnskoj provjeri niti paranoičnoj sumnjičavosti. Radi se o – upoznavanju. Da bismo si mogli vjerovati moramo najprije poznavati same sebe i vlastitu motivaciju, a onda upoznati i partnera te razumjeti njegovu motivaciju. Seks međutim pretpostavlja ranjivost i prepuštanje drugome s povjerenjem – a ono još ne postoji u potpunosti, i tu leži paradoks. Logičan bi zaključak bio da se ne može opustiti u intimnom druženju bez potpunog povjerenja, no kako život nije uvijek vođen logikom u praksi ovo ne mora biti tako. A potpuno povjerenje se gradi, i ne može se izgraditi bez upoznavanja. Proces upoznavanja katkad može nalikovati na control-freak manire, partner se može osjećati kao pod reflektorima pred policijskim inspektorom. No ako se spretno i taktično komunicira, ova faza može se provesti i bezbolno, na obostrano zadovoljstvo.

Realno, intimnost u ovom slučaju može opterećivati. Izgradnja povjerenja ponekad zahtijeva velike napore i značajan utrošak energije. Zahtijeva snagu racionalnog razmišljanja da se unesemo u partnerove mokasine i pokušamo ga razumjeti. Intimnost pomuti razum, pokrene emotivnu uzbuđenost i smanjuje kapacitete ra razborito razmišljanje. Da bi se partneru pristupilo s povjerenjem i opušteno, treba se riješiti straha od odbacivanja. Budući da intimnost pojačava vezivanje, to bi moglo pojačati i taj strah. Kada nastupamo iz straha od odbacivanja, tada ćemo partneru radije prešutjeti potencijalno neugodne spoznaje, informacije, pretpostavke ili razmišljanja. Što ako ga to otjera? U strahu od odbacivanja ovo pitanje budi jezu. U slobodnoj izgradnji ljubavi i povjerenja ovo pitanje predstavlja jednu sasvim realnu mogućnost, s kojom smo spremni živjeti. Neće se Zemlja prestati okretati ako potencijalni partner ode od nas. Da je pravi - ostao bi, stoga nemamo za čim žaliti.

Izgradnja povjerenja može biti turbulentan proces. Naravno da na početku ne postoji povjerenje, ono se gradi, dakle na početku veze partneri jedno drugom ne vjeruju i to je normalno stanje. Gradeći povjerenje - a to se čini propitivanjem i uzajamnim "polaganjem računa" - jača sigurnost i stabilnost odnosa a smanjuje se sumnjičavost, strah od odbacivanja, nesigurnost, zabrinutost, ljubomora i posesivnost. U procesu izgradnje povjerenja treba biti otvoren inače se povjerenje nikad neće izgraditi. Ako nam smeta nešto što partner prešućuje, treba na to ukazati, bez ustručavanja, jer to je put upoznavanja. Ponekad trnovit i težak, ali jedini put do prave ljubavi.