Priča o ljubavi II

ponedjeljak , 04.05.2015.

Slijedeći dio
Prethodni dio


Priča o ljubavi I

Kaže mi jednom savjetnik da se raspitam u društvu u kojem se kreće određeni ljubavni par o tome kako se ponašaju u društvu, da čujem mišljenje ljudi koji znaju mene i njih dvoje, pa da na osnovu toga mogu prosuditi ima li ta veza ikakve veze s realitetom. What the fuck!?

Bilo je to prije par mjeseci. Tek sad sam shvatio smisao ovog naputka i pojam povezanosti ljubavnog odnosa s realitetom. Kada ljubavni odnos ima veze s realitetom? Onda kada se radi o ljubavi. Ako se radi o tjelesnoj strasti i čistoj fizičkoj privlačnosti, to nema veze s realnošću (osim što su tjelesa realna kao i uzajamni dodiri, no ne govori se ovdje o realitetu u smislu materijalne stvarnosti nego duhovne). Ako se radi o zaljubljenosti, zaslijepljeno se idealizira partner ne zbog svojih osobina nego onoga što želimo vidjeti u njemu i što nama treba, stoga tu o realitetu govora nema. O realitetu ima govora ako se radi o - ljubavi. Prava ljubav se izgrađuje. Za to teba vremena. Čak i ako se radi o zrelim i izgrađenim osobama, koje sebe poznaju, prihvaćaju i vole, dakle osobama spremnima za ljubav, potrebno je vrijeme i razne situacije da se partner upozna. Jedan od načina upoznavanja je dijalog naravno, ono što nam osoba kaže o sebi, ali također treba i u praksi vidjeti kako se netko ponaša, kakvi su mu maniri, koji su mu ukusi, preferencije, kako voli provoditi slobodno vrijeme, koje su mu vrijednosti...Za to treba vremena.

Dakle da se vratimo na primjer s početka priče. Osoba o kojoj je riječ još je formalno u braku (razvod je u tijeku), a kada se upustila u vezu bila je u procesu razvoda (brojeći od odluke o razvodu) oko 4-5 mjeseci. Poznato je da je razvod - ma koliko olakšanja donio - ipak proces koji treba odraditi da bi čovjek ponovno postigao osobnu ravnotežu. Zanemarimo li čak i činjenicu da se radi o osobi (ženi) koja ne prihvaća i ne voli sebe dovoljno da bi se molgo reći da je to u nekoj zdravoj mjeri koja bi ju činila sposobnom za ljubav - može li se nakon 4-5 mjeseci očekivati ljubavna veza koja ima veze s realitetom? Naravno da ne može.

Kaže mi jednom savjetniki ovako: trebalo bi zakonom zabraniti svaku vezu minimalno 6 mjesci od formalno provedenog razvoda. Možda i prestrogo. A možda samo - u okviru realiteta?

Zašto je realitet poželjan, zašto je dobro sazrijeti kao čovjek? Koja je kvaliteta toga? Hoće li se izgubiti neka djetinja čar, neki žar za životom, čarolija oduševljenja ljepotama i čudima svijeta? Treba li za tim žaliti i pkjevati ramonese "I don't wanna grow up" ? Sazrijevanjem prestaje sposobnost zaljubljivanja. Je li to vrijedno žaljenja?
Nije.
Sazrijevanje je vrijednost
Jer u realitetu, do kojeg se može doći jedino sazrijevanjem, nalazi se - ljubav.
Prava realna ljubav kakvu mogu ostvariti samo dvije zrele osobe koje poznaju, prihvaćaju i vole same sebe.

Koje su to vrijednosti zrelosti, realiteta, i kvalitete ljubavi koja uljepšava život?
1-spremnost na rješavanje problema
2-3P - pripadnost, privrženost i posvećenost
3-osjećaj sigurnosti i mira, povjerenje u partnera
4-kada nekoga volimo, mi možemo zamisliti život bez te osobe, i odluka da živimo zajedno predstavlja izraz slobodne volje, a ne prisile
5-poznavanje realnih osobina partnera i poštovanje njega kakav jest
6-može se razgovarati o intimnim stvarima bez imalo srama
7-može se razgovarati o dubljim i bitnim temama
8-svađa nije kraj svijeta nego će se iz svađe naučiti nešto i znati kako ubuduće izbjeći da se ne posvađa oko toga
9-nema potrebe da se svima trubi o ljubavi jer se dobro zna što se stvarno osjeća
10-kvaliteta slobodne volje a ne prisilnog stanja
11-ljubav je stvar odluke i svjesnog čina, a ne stanja
12-snažni osjećaji nisu trajno prisutni nego se javljaju samo povremeno
13-izgrađen vlastiti identitet zasnovan na stvarnosti - osoba poznaje, prihvaća i voli samu sebe - to je pretpostavka za sposobnost sagledavanja realnosti druge osobe
14-ljubav je nesebična, postoji potreba da se partneru pruži isto što se i dobbiva, pa i više od toga
15-zrela osoba s izgrađenim identitetom nije se sposobna zaljubiti
16-vjerovanje da osoba može i ima snage ostvariti sebe je esencijalna kvaliteta ljubavi
17-davanje ljubavi je uvijek i primanje jer podrazumjeva odnos, stvaranje nečeg novog, cjeline koja je veća od zbroja dijelova.
18-sazrijevanje je skidanje sloja ružičaste boje s naočara kroz koje se gleda na život
19-osnova ljubavi je emotivno vezivanje kroz uzajamno zadovoljenje emotivnih potreba
20-ljubav ne mora slijediti nakon zaljubljenosti, može slijediti nakon sviđanja, prijateljstva, ravnodušnosti, upoznavanja ili čak konflikta