Spasiti brak ili se razvesti?

utorak , 12.08.2014.

Ovo prividno izgleda kao škripac koji stvara bezizlaznu tjeskobu - ali zapravo nije tako. Tjeskoba je također izbor, kao i ljutnja, povrijeđenost ili depresija. Svaka - ali baš svaka - situacija, konflikt ili spor može se riješiti win-win ishodom. Kako?

1. Da bi se spasio brak oboje trebaju imati volju i želju da se spasi. Ja imam volju i želio bih se potruditi. Na njezinu volju - ja ne mogu utjecati, ne mogu je nagovoriti, ne mogu je prisiliti. Ako ona ima volju - krenut ćemo u spašavanje braka. Ako ona nema volju - spašavanje braka ne dolazi u obzir. I u čemu je problem? Tjeskobu dakle može stvoriti jedino moja kompulzivna želja da kontroliram njeno ponašanje - to me frustrira, jer to nije moguće. Sve dok želim nju kontrolirati bit ću frustriran, tjeskoban i ljut. Kad ju pustim da slobodno odluči što će i kako će sa svojim brakom i svojim životom - što je jedini razumni stav - tada zadržavam svoj mir, i situacija je win-win, kao i krajnji ishod ove bračne krize

2. Razvod je bolja opcija nego ostati u lošem braku. Dakle brak je sada loš. Ili ćemo obostranom voljom pokušati ga popraviti, ili nećemo. Ako nećemo treba izabrati manje zlo - a to je razvod. Hoćemo ili nećemo - vjerojatnost je naravno 25% jer svatko od nas dvoje ima pravo samostalno odlučiti hoće li ili neće - za svaku opciju ima po 50%. Tjeskobe nema, trebam samo dobro razmisliti što ja želim i držati se svoje opcije, prigušivši ego i taštinu koliko god je to moguće.

3. Sav inat, predbacivanja, optuživanja samo umaraju i stvaraju stres. Treba jasno i čisto sagledati jedine 3 moguće opcije u krizi, a to su
a) ostati u lošem braku i ne činiti ništa
b) razvesti se
c) pokušati popraviti brak => možda ga uspjeti ozdraviti i učiniti sretnim
To su jedine 3 mogućnosti, od kojih je prva zasigurno najgora moguća i za djecu najštetnija. Druga je manje štetna od prve, a treća je najrazumnija jer pruža mogućnost stabilnog braka i sretne obitelji kao najzdravijeg mogućeg ambijenta za odrastanje djece, i za život općenito. Treća opcija zahtijeva vrijeme, energiju i trud, prolaženje kroz neugodne trenutke, samoanalizu i spremnost na promjenu vlastitog ponašanja. To je teško i zahtjevno, ali se može višestruko isplatiti ako se brak popravi. Ako se ne uspije popraviti, opet će biti win-win jer ćemo mirne savjesti moći reći da smo pokušali sve.

Kad se sve sagleda, i ova bolna teška situacija u kojoj se traži način da se prihvati odbacivanje (da, zvuči kao kontradiktorna i nemoguća misija) ne mora biti ispunjena očajem, frustracijom ni ljutom borbom.

Taština & ego

Prethodni dio


Pobjediti taštinu znači steći zdravo samopouzdanje i živjeti pravi život. Svi lako padamo na laskanje, volimo pobjeđivati, mrzimo poraz (kojeg nikada ne priznajemo iako je on dio osobnog morala!) sasvim jasno -moralno nije tašto.

Moral znači samopouzdanje bez taštine. Samopouzdanje znači povjerenje u sebe i u druge ljude, te poznavanje sebe kako vrlina (pjevanje, pisanje, analitičnost, uljudnost) tako i mana (taština, škrtost, odgađanje, prevrtljivost).

Iako volim biti pobjednik neću - svoj slobodnim izborom - pasti na podilaženje. Da jesam inženjer - ali nisam IT stručnjak. Jesam glazbenik - ali ne vrhunski profesionalac nego prosječni amater. Jesam otac i suprug - ali moram još puno disciplinirano raditi da se afirmiram u tim ulogama, nisam bogomdani talent koji samo vegetira i pobire divljenje i slavu. Pišem lijepo - ali bez puno discipliniranog rada nikad neću ništa završiti niti objaviti.

Iako boli poniženje odbacivanje i prijetnje imam snage u sebi izdići se iz povrijeđenog ega i djelovati samopouzdano - onako kako proklamiram - izdržati, biti snažan i strpljiv.

Zov taštine vuče u slavu ovog svijeta ali po cijenu vlastitog mira i gubitka samog sebe - to je bježanje od sebe. Moje mjesto je uz moju obitelj, uz moju djecu. Žena može poludit, privremeno ili trajno, ali moje mjesto je ovdje i njenu slobodu poštujem i puštam ju da slobodno odluči što će i kako sa svojim životom. Može se tako odlučiti i za mene, a na meni je onda da postavim jasne granice i očekivanja

Ego i taština vuku u poistovjećivanje s nekom životnom ulogom - suprug, odvjetnik, glazbenik ili pisac - i traženje samog sebe u toj ulozi podređujuću joj sve drugo, bliske ljude, svoje želje i afinitete, svoj vlastiti unutarnji mir. Ego zove u pobjede, dokazivanje i isticanje koliko sam poseban, drugačiji, vrijedniji i sposobniji od svih drugih. Sav stres, nemir i napetost koji nastanu ignoriraju se jer zov slave jači je od svega. Direktor svemira, kao u filmu 'Vatromet taštine' - previsoko da bi se preživio pad!

Suština taštine je vladtita VAŽNOST. Biti tašt znači praviti se važan. Razvesti se ne misleći na djecu nego prvenstveno na vladtitu averziju prema supružniku i nelagodu koju bi donijelo ulaganje truda u pokušaj popravljanja braka - to je čista taština

U taštini si čovjek ne da reći. Egoist je uvijek u pravu u svemu i o svemu sve najbolje zna. Ne samo u svojoj struci nego se gradi mjerodavnim za bilo koju struku, nitko nema pojma ni o čemu, on je direktor svemira koji sve najbolje zna. Psihijatar? Ma ne sumnja taština deklarativno u njegovu stručnost ali nikad ne bi potražio njegovu pomoć. Progone ga? Svi i uvijek, jer grandiozna ideja prevelike važnosti to nalaže, on je prevažan i svi se njime zato bave.

Poraz? To nije dio osobnog morala u taštini. Taština je sebi najbitnija, uvijek se mora iznova dokazivati i sve što čini apsolutno je i nepogrešivo ispravno, zato mjesta porazu nema.

Taština je i razmetanje tipa 'ja sam to-i-to po zanimanju, bio sam svugdje i sve znam' - a kad se treba pokazati na djelu onda se zakazuje. Možda baš SKROMNOST, omražena vrlina predstavlja alternativu taštini? Možda je tu bit skromnosti, ne nekakva puzavost i nisko samopoštovanje nego upravo realno sagledavanje i prezentiranje vlastitih sposobnosti i mogućnosti? kao alternativa taštini skromnost ima puno smisla. Bolje da misle da manje znam i mogu pa da ih zadivim nego da imaju visoka očekivanja na mene koja sam sam postavio pa da ih razočaram, zar ne?