Popraviti ili izgraditi novi odnos

subota , 31.05.2014.

Jedno je popraviti odnos koji se narušio, a drugo graditi odnos ispočetka, odnos koji nije nikad postojao između dvaju bića u pravom smislu riječi. Jedno je ispočetka sa svježinom, entuzijazmom i zaljubljenośću graditi novu ljubav s nekim novim partnerom, a drugo pokušavati na temeljima od patnje, frustracija i kompromisa koji su prekriveni slojem izdaje, gađenja i netrpeljivosti i prožeti nepovjerenjem, prezirom i ogorčenošću izgraditi zdravi ljubavni odnos neopterećen prošlošću i izliječen od svih rana.

Obnoviti se može ono što ima zdrave temelje, a ono što nema treba najprije razrušiti, iskopati i očistiti, te krenuti od temelja i ovaj put ih izgraditi postojanima i čvrstima. Urušeni odnos u kojem dominira iritiranost, uzajamno izbjegavanje i odbojnost, a koji kao pravi ljubavni odnos nikada nije niti postojao - ne može se obnoviti, ili barem ne lako niti brzo. Osjećaji ljubavi, tuge, ljubomore i povrijeđenosti su prirodni ali oni nisu dovoljni da bi upućivali na svrsishodnost i smislenost pokušaja da se uspostavi prava partnerska ljubav. Može se naprotiv čak narušiti i formalna komunikacija, koja može biti esencijalni alat od ključne važnosti za odgoj djece i financijsku suradnju vezanu za njega.

Obnoviti odnos je teško i preteško ali ništa nije nemoguće odnosno sve je moguće. Zahtijeva disciplinu i strpljenje, ali najvažnije od svega - sposobnost hipotetskog razmišljanja. To znači biti spreman ulagati trud u izgradnju ljubavnog odnosa samo na temelju vizije kreirane u svom umu. Dakle biti kadar svladati svu gorčinu, gađenje i iritabilnost u ime vizije koja zapravo - ne postoji. Znači boriti se za apstraktni a ne konkretni cilj, za zamišljeni a ne postojeći cilj. To je moguće samo ako za taj iznimno veliki trud i napor postoje valjani razlozi - npr. djeca, godine, financije, štogod bilo dovoljno važno da je radi tog višeg cilja čovjek u stanju staviti sebe po strani i boriti se. Ako se radi o nezrelim ljudima vođenim instiktivističkim pristupom kao primarnim principom ponašanja, koji su misleći da grade svoj odnos sebično mislili samo na sebe i svoje zadovoljstvo koje im partner može pružiti - radi se o nemogućoj misiji.

Primjer su moja dva prijatelja. S jednim sam razvio topao prijateljski odnos i doživio puno zajedničkih trenutaka koji su bili nalik sunčanju - kada se istinski uživa u blizini te osobe, kao što se uživa na suncu, bez truda i razmišljanja, opušteno i smireno, prepušten toj energiji. S drugim je uvijek bilo napeto, nelagodno, čupavo, nekako namješteno i neiskreno, isforsirano, prijetvorno, puno velebnih obećanja a istovremeno bez mogućnosti za dogovor obične kave koja bi bila planirana i obostrano željena, sve onako stihijski i usput, manično i euforično, s ponekim ekscesom i ogorčenjem ali onda se oni gurnu pod tepih i opet smo braća. S jednim sam se posvadio, ali odnos se obnovio - jer se imalo što obnoviti, to je ključna stvar. S drugim nikada nije ničega bilo, i sad kad smo posvađani nema se što obnavljati. Nema za to motiva, kao niti vizije.

No - nikad ne reci nikad. Tko zna što bujica života još može donijeti?