Druga strana medalje

petak , 23.05.2014.

Patnje i ubitačna rutina svakodnevice natjerat će ljubavni par na reakciju, koja može biti dvojaka. U fazi zaljubljenosti u kojoj cvijeta rajsko cvijeće problema nema jer čuvstvena ljubav sve odnosi svojom slatkom rukom. No navezati se i fokusirati na čari tjelesno-emotivne ljubavi može dovesti do toga da se izgubi šira slika, a to je - voljeti osobu.

Voljeti osobu nije emotivna kategorija. Osobni odnos je apsolutan i nezavisan od ljepih i ružnih aspekata pojavnog svijeta.

Pobjeći u preljubnički zagrljaj kao oazu samo je prividno dobro - puno obećava, malo daje i sve uzima. Takav čin indikacija je plitke navezanosti na osjetilno-osjećajnu komponentu ljubavi. Ako vidimo samo to, a ne volimo cijelu osobu, popustit ćemo pod pritiskom životnih problema. Problemi, patnja, gorčina teških osjećaja i teška borba upravo su nužna i dobrodošla protuteža ljepoti psihofizičke ljubavi. Oni upravo služe tome da apstrahiramo ljubav prema osobi od emocija.

Zato zahvalimo partneru kad nam kaže nešto ružno i podijeli s nama najljuću nevolju sa dna duše, izrazi ono najotrovnije iz sebe. Ako ga tada možemo voljeti, to znači - voljeti osobu. Pobjegnemo li ljubavnici ostajemo u kaosu starog mozga gdje vladaju sile iskonskih nagona i bura neobuzdanih čuvstava. Sve to se brzo istroši i izblijedi, i bez ljubavi prema osobi nema sretne niti stabilne budućnosti.

Zato ne žalimo zbog kredita, režija, tereta djece, dugova, bolesti, svađa, uvreda, boli i svih tegoba. To je križ - to znači patnja koju treba prigrliti - ne mazohistički uživajući nego racionalno neutralizirajući idilu čuvstvene povezanosti, kako bi kao produkt na svjetlo dana izišla - ljubav prema osobi. Emocije tu ljubav zamagljuju, onemogućuju duboki uvid u nju i s vremenom se ona zaboravi. Tada je sasvim razumljivo da čovjek traži izlaz iz nevolje u tuđem zagrljaju - jer jedino vidi tu psihofizičku razinu, a ne klanja se tajni osobe, dubokoj i tajanstvenoj, nedokučivoj i sasvim univerzalno jedinstvenoj.

Voljeti osobu znači prigrliti njezin jad, nemogućnost u očaju da se nosi sa svojom nevoljom, malodušnost, deprimiranost, priznati joj pravo na tugu, na bijes, na strah i zabrinutost, pa i na gađenje i mržnju prema vama. Sve je to emotivna sfera, osoba vas i dalje može voljeti, a sigurno će vas voljeti još više ako ste u stanju slušanjem, podrškom i vjerovanjem primiti taj njen tegobni teret i muku ogorčenosti ružnom stranom života.

Druga strana medalje ljubavi koja se sastoji u teretu svakodnevnih briga nije zmaj od kojeg valja pobjeći nego upravo - poziv na ljubav. Na ljubav prema osobi, neizmjerno vrijednoj, apsolutno neponovljivoj, divnoj tajni s kojom imamo čast i priliku biti najintimnije povezani. Lako je voljeti nekoga tko je lijep, vedar, nasmijan i rado nas ljubi - to je lako i nema neku trajnu vrijednost jer blijedi pred naletom prvih ozbiljnijih nevolja. Ali ako ste u stanju prigrliti turobnost, nevoljnost i prezir koju dobivate i unatoč tome bezrezervno i postojano voljeti osobu, dakle u stanju ste razdvojiti emocije od osobe same i vaša ljubav je tada istinska, prava i trajna. Nema tih nevolja koje će nagristi ljubav prema osobi, dok se čuvstvena ljubav lako uzdrma, naruši i na kraju izgubi.

Zato treba zahvaliti za sav jad koji ste dobili od partnera. Svaki teški osjećaj, svaku mrvu prezira i svaku gorku kap mržnje. Svrha im je da vas - osvijeste, da vam isperu oči od mulja psihofizičke stvarnosti pojavnog svijeta, na kraju da vas približe sebi i pomognu da u sebi otkrijete ljubav prema osobi, tu osobnu, neslomljivu, postojanu i kristalno čistu ljubav. Samo lijepa strana čuvstvene povezanosti onemogućuje uvid, i niti dajete sebe niti volite osobu, volite zdravlje, emocije i ljepotu dok su tu, a kada izblijede odbacujete i osobu.