Taboo (Mali ivica IV)

utorak , 13.05.2014.

Mali Ivica odrastao je s pregrštom taboo tema.
Za svaki taboo nalazimo vlastiti osebujni način izražavanja - u suštini zapravo se radi o borbi protiv taboo-a, o slamanju tabooa na svoj jedinstveni način.

Taboo Nr. I - Sex
Jedna od njih je naravno - sex. Sjeća se kako je njegov stari krstio njegovor prvo seksualno iskustvo. Vratio se mali 17-godišnji napaljenko s mora i prepričavajući roditeljima kako se proveo ponosno spomene kako su dečki i cure spavali - u istoj sobi. Naivan kakav jest, prostodušan i dobronamjeran mislio je da je to nešto važno i da s roditeljima može o tome porazgovarati, ne sasvim otvoreno i eksplicitno ali da ih barem može informirati neka znaju da je njihov sin, je li, stasao za neke stvari. no prvo se mama namršila strogo ga zapitavši je li njihovo ponašanje bilo u nekim vjerskim okvirima budući da su spavali zajedno s curama!? To pitanje sadržavalo je prigoravaranje, okrivljavanje, posramljivanje, zgražanje, kritiziranje i gnušanje - sve je to Mali ivica dobro upio i time formirao svoj emocionalni stav prema sexu kao nečem sramotnom, grešnom, ružnom i odbojnom. Otac je pridodao ulje na vatru još konkretnijim pitanjem - Je li to ponašanje bilo bez grijeha? Mali Ivica osjetio se izdanim, razotkrivenim, raskrinkanim. Tek 22 godine kasnije pogledat će plesnu predstavu Taboo koja razotkriva o čemu je riječ - nije on loš, nije u njemu problem, problem je taboo. Taboo guši ljepotu života, otvorenu komunikaciju, sve što je sveto, vrijedno i lijepo. Taboo je toliko podmukao da krivnjom truje doborćudne naivčine poput Malog Ivice nabijajući im osjećaj srama i stvarajući autopredsrasudu da su loši, da ne vrijede, da su nedisciplinirani
Borba kroz samoizražavanje: Nekontroliranje nagona, instiktivno i impulzivno ponašanje, neodgovoran seksualni život. Sex bez kontracepcije, uključujući partnerice koje vrlo slabo ili nikako ne poznaje, ulijetanje u brak zbog neplanirane trudnoće, začeće djece kao plodova nediscipline i instantne gratifikacije snažnog poriva. Ulijetanje u sexualne veze na brzinu i olako, uz napadno forsiranje kao da će sutra umrijeti. Konflikt između krutog skupa moralnih pravila kao vanjske motivacije i unutarnje motivacije za samoizražavanjem i zdravim emotivno-seksualnim životom. Primarni princip ponašanja je poriv - nema unutarnje motivacije i izgrađenog sustava vrijednosti u kojem je ovaladavanje porivom poželjno, dobro i korisno, nego samo kruta vanjska pravila (zapovjedi) koje poriv potiskuju, omalovažavaju i osramoćuju, a ovladavanje njime strogo propovijedaju kao obavezu, naredbu, jedini pravi put. Nelagoda i sram za razgovor o sexu, općenito ili o detaljima. Izbjegavanje otvorenog razgovora o kontracepciji ili samozadovoljavanju. Uopće u partnerskom odnosu o sexu se ne razgovara jer je to - taboo. Ne usudi se direktno tražiti što bi želio i što voli, što ga zadovoljava, jedino indirektno, usputno, uz krivnju i sram ili puzajući i moljakajući za malo milosti. Boji se da će njegove želje biti ismijane i odbijene, zato je sputan i zapreten.Gađenje prema nekim oblicima sexa i nekim pozama



Taboo Nr. II - Religija
Temeljni aksim je da se mora u crkvu, tu nema rasprave. svi koji ne idu u crkvu - prijatelji, rodbina ili partneri - ne valjaju i loši su te će gorjeti u paklu. STRAH od grijeha i vječne kazne bio je doduše pokušaj discipliniranja, ali to se izjalovilo jer je strah ostao, a disciplina se nije razvila. Inzistiralo se na moraiziranju, a pritom moral u svojoj biti - ustrajnost, volja za borbu, neslomljivost i upornost - nije usađen
Borba kroz samoizražavanje: Totalna nedisciplina, inat, protest protiv tog skupa normi i pravila s kojima se nikad nije saživio. Udaljavanje od crkve Mali Ivica je doživio kao prosvjetljenje, olakšanje, skidanje okova i napokon dozvolu za opušteni i ležerni način života. Sav je kaotičan, neorganiziran, odgađa do beskraja stvari koje se moraju obaviti - dakle moralno je na niskom nivou Ljutnja na svakoga tko blati crkvu i drugačije misli, osjećaj krivnje zbog toga. Strah od crkve i popova, od gorenja u paklu, da ne bih nešto zgriješio (barem po danu)

Taboo Nr. III - Ljubav
Nikada se nije smjelo pričati o temi 'Kako je tata upoznao mamu'. To je bila taboo tema. Okolnosti su nejasne, odgovaralo se mutno i šaljivo - ali nikada otvoreno, direktno od roditelja Mali Ivica to nije čuo, nego samo od tete. Dakle - ljubav je nešto sramotno, o tom se ne priča, ona služi za prokreaciju, to je nepromjenjivi aksiom dok nas smrt ne rastavi. Zbog nje se treba osjećati krivim, posramljenim - to je poruka koju je Mali Ivica upio u djetinjstvu , u roditeljskom domu.
Borba kroz samoizražavanje:Ljubav se desiti mora, ne mogu ja ništa da bih to kontrolirao, samo se trebam prepustiti. I onda je tako je kako je, ali to se ne može dok nas smrt ne rastavi nikad promijeniti. O njoj se ne priča, ona je samo usputna i nevažna pojava, koja služi višim ciljevima. O svojim snažnim i intenzivnim osjećajima ljubavi se ne progovara, osim kroz pjesmu ili pisanje, ali oni su taboo tema.
Strah od zbližavanja
Ne trudi se oko ljubavi jer ona je previše nedodirljiva i tabuizirana pa ne može o njoj razgovarati - o problemima, granicama, da se razvija i raste. To je taboo, samo se pasivno i inertno podrazumjevajući živi i pusti da te nosi bujica jer sve je to ionako dok nas smrt ne rastavi. Usuđuje se osjećati ali ne i verbalizirati frustracije ni nezadovoljstva koji se guraju pod tepih.

Taboo Nr. IV - Ranjivost
Otac se kao mladić odlučio za život u celibatu, pa se 10 godina poslije - predomislio. Kad je upoznao mamu Malog Ivice - ali o tom se ne smije govoriti. On je o tome govorio samo racionalno i logički, prezentirajući svoju presavršenu moć upravljanja svojim životom, naglašavajući razboritost i logičan redoslijed u donošenju odluka - zna se pobogu što je čemu prethodilo. Ali ranjivost koja ga izbacila iz kolotečine nikada nije spominjao.
Borba kroz samoizražavanje: Uvijek se glumata jakog i nepobjedivog Supermena, ranjivost je sramotna ljaga i taboo kojeg treba skrivati i sramiti ga se, nad kojim se treba zgražati i osjećati zbog njega cijeloživotnu krivnju i gristi se u sebi. Strah od bliskosti zbog mogućeg osjećaja povrijeđenosti. Krivnja, sram i samoprijegor ako nešto pogriješim, krivo napravim, sfušam.


Općenito, taboo-a se valja riješiti verbaliziranjem. Sav emotivni balast kojeg taboo tema nosi sa sobom mora se rastopiti verbalno - tada će se osloboditi okova i moći će se biti više čovjek, izraziti se. Ako mi je neugodno - trebam reći neugodno mi je, sramim se, ako me nešto ljuti - to me ljuti, ako se nečeg bojim - strah me je, a ko mi se nešto gadi - gadi mi se to. Potrebno je izreći drugoj osobi kroz verbalnu komunikaciju sadržaj tih emocija koje me sputavaju da bi se raskrinkao taboo.