Ego

petak , 30.05.2014.

Ego je dio nas koji se želi istaknuti i biti poseban, koji želi druge impresionirati. Premda svi mi jesmo jedinstveni i posebni, ego svojojm sebičnom usmjerenošću bna samoodržanje teži da to svima i dokaže. On je usmjeren na isticanje, da se dokaže, stalno je zaokupljen samim sobom, neprekidno je na oprezu u svojoj želji za dokazivanjem. Neprekidno zbraja svoje bodove, izrazito je natjecateljski usmjeren i mari što drugi misle o vama. Kritizira i prosuđuje sebe i druge, hvali se i pretjeruje, usmjeren je na sebe i smanjenog je zanimanja za druge.

Treba pripaziti da se prigušenje ega ne odvije u pretjeranoj strogosti prema sebi i ne postane još jedan obračun sa samim sobom.

Ego želi da se osjeća posebnim i jedinstvenim, te sebe nalazi u ulogama boljim od ostalih.
Moramo znati da ego, po svojoj prirodi, koristi sve metode da opstane. Tako može nastati i duhovni ego: “ja sam duhovan”, taj grubi ego je i dalje ograničen i sklon samoobmanama.

Ego je hobotnica sa bezbroj pipaka, hrani se svim oblicima neznanja. Ponos je specifično osjećanje kroz koje se ego ispoljava. Tako čovjek može biti ponosan na bilo koju nevažnu i besmislenu stvar. Postoje mnogi slučajevi nebitnih i nevrijednih dokazivanja pojedinaca koje čine, usprkos teškoćama, samo da bi istakli svoju različitost od drugih ljudi. Da bi opstao, ego svoja postignuća uveličava do grotesknih razmjera.

Ponos je hvalisanje da smo postigli više, ili da imamo više od drugih. Da smo bolji od drugih i zato važni. Kako je za ego karakteristično da nebitne stvari smatra bitnim, a bitne nebitnim, tako moć, slavu, bogatstvo, sposobnosti i ostala svjetovna dostignuća smatra bitnim.

Opasnost leži u tome, kad mi sebe identificiramo sa imaginiranom slikom o sebi—gradimo lažnu ličnost. Održavanje “mene” i “moje” u smislu posebnosti, izuzetnosti, važnosti kao i želje da se potvrdimo u svijetu i njegovanjem vrlina, su sve aktivnosti ega, poriv da nešto postanemo.

Istraživanjem “tko sam ja” uništava se ego, odnosno, sagledavanjem naše prave prirode. Bitno je u svemu razumjeti taj proces izdvajanja “mene” kao posebnog. To treba osvjestiti. Ego postoji kao jedan obrazac, njemu je stalno potrebna pomoć drugih. Poistovjećivanje sa školovanjem, porodicom, religijom, domovinom, sve su djelovi našeg ega, a ne djelovi našeg stvranog bića..

Narcistički poremećaj ličnosti (nazivamo još i ‘napumpani ego’ te samodopadnost) psihički je poremećaj koji uzrokuje pojačan doživljaj samovažnosti i duboku želju za primanjem pažnje i divljenja. Oni koji boluju od ovog poremećaja vjeruju da su ‘važniji’ od drugih i imaju malo obzira za tuđe osjećaje. Ipak, iza maske samouvjerenosti krije se krhko samopouzdanje osjetljivo na svaku pa i najmanju kritiku. Da bi se osoba koja pati od ovakvog poremećaja mogla uspješno izliječiti potrebno ju je suočiti sa stvarnošću. To se događa samo od sebe, a ako je poremećaj toliko jak da udaljava osobu od društva potrebno je poduzeti i mjere izlječenja, npr. psihoterapiju. Neki simptomi narcizma mogu biti i posljedica visokog samopouzdanja pa je važno znati koja je razlika između samopouzdanja i samodopadnosti. Samodopadna osoba u mislima podiže sebe na tron, mašta o pažnji koju dobiva od okoline i ne podnosi dobro kritike. S druge strane samopouzdana osoba vrednuje jednako i sebe i druge te objektivno analizira kritike te pokušava iz njih izvući nešto korisno.


I postoji jedna vrlo snažna izreka koja kaže: Naša će zadnja prepreka biti ego, zadatak koji ćemo trebati savladati bit će upravo ego. U biti, nisam siguran da li je među nama prisutan itko kome će to poći za rukom, jer je ego vrlo lukav.

Samodovoljno znači da ne moram tražiti izvana nešto što bi zadovoljilo moju unutarnju potrebu. Jer Ego započinje onda kada sam izgubila vezu sa istinskim sobom, istinskim ja. A čimgod krenem gledati van, znači da se u tom trenutku odvajam od prave sebe, gubim vezu sa sobom. Ego je upravo rezultat moje vlastite nepovezanosti sa sobom.

Ja sam katkad u svjesnosti sebe, a ponekad ne doživljavam istinskog sebe. Gledajući pritom na van, to se ne naziva odmah egom, nego ne-izražavanjem istinskog sebe. Kad nisam više svjesna sebe kao nematerijalnog bića, duhovnog bića, ne mogu svjedočiti o tome da sam nematerijalno biće i imam duhovna iskustva. No i dalje ja jesam. S obzirom da sam pomalo izgubila vezu s istinskim sobom a i dalje postojim, počinjem tražiti nešto s čim bih se identificirala i na taj se način definirala. Ego je u biti vrlo jednostavan. Štogod nisam istinska ja, ona nematerijalna duhovna osobnost, to je ego. Ego je identifikacija sa svim površnim ulogama koje nisu istinsko ja. To je vrlo vrlo suptilno i stoga je vrlo teško za shvatiti.

No netko tko ima ego, neće nikad otvoreno pokazati da se ne slaže s vašim prijedlogom, jer ego dolazi s puno suptilnijih razina no što mi možemo zamisliti; ta osoba može izgledati susretljivo, nastaviti se smješkati i dati vam slutiti kako se slaže, no u drugom trenutku može činiti sasvim suprotno.

Duša je u suštini izrazito društveno biće jer ona ne postoji sama na ovom svijetu, i prije nje je postojalo toliko mnogo duša, i stoga je prirodno da je duša povezana s brojnim drugim dušama. Ego je s druge strane vrlo nedruštveno biće. Zašto je tomu tako? Pa vrlo jednostavno: zato što je ego već nepovezan sa samim sobom kao čistim bićem pa kako onda može biti povezan s drugima? I sama činjenica da sam nepovezan sa sobom predstavlja nedruštvenost prema sebi, a to se onda odražava i na van. Ako se ne družim sa sobom, kako se mogu družiti s drugima? Ego će stoga biti vrlo kompleksan u pogledu društvenih odnosa.

Ego u biti preferira lakši, površniji način povezivanja, jer samim time što je nepovezan sa sobom ego je slab, nema energije i tako nema onu neophodnu zalihu energije koja bi mu trebala da bi se stvorili kompleksniji odnosi. I tako, kad imate pred sobom nekog s egom, neovisno kako loša osoba ili situacija može biti, ja mogu sa snagom svog istinskog sebstva pobijediti i promijeniti atmosferu i situaciju jer ego (s druge strane) nema snagu, ego je sam po sebi slab (uslijed nepovezanosti). Onaj tko je povezan sa sobom uvijek će biti nadmoćniji.

S obzirom na to da ego ulaže jako puno energije da stvori tu lažnu sliku, ukoliko izostane potvrda njegove zamišljene slike s druge strane, on će to percipirati kao opasnost, tj. da Vi uništavate njegov mukotrpni rad i tad će se okrenuti protiv Vas da Vas uništi. Stoga možete razumjeti da će se egoistični ljudi družiti isključivo s onima koji njih poštuju i gdje oni ne moraju trošiti odviše truda kako bi dobili poštovanje.

Ego predstavlja stanje kad više niste povezani sa sobom, kad izgubite svoje korijenje i svoju povezanost sa suštinom, nemate snagu unutrašnjeg života. I upravo zato što nema snagu, ego nužno mora pobijediti (uzeti tu snagu izvana) ili će umrijeti i za njega druga mogućnost ne postoji, jer se nalazi u trajnoj nesigurnosti. Ego je za svoj opstanak u stanju učiniti bilo što, pa i nešto vrlo loše, kako bi opstao jer se trajno osjeća ugrožen i učinit će bilo što ne bi li preživio.

Kad netko ima jako snažan ego, to znači da je potpuno poistovjećen s nečim što apsolutno nije, što ne odgovara stvarnosti. To znači da se potpuno odmaknuo od pravog sebe jer postoje različite razine odvojenosti od sebe koje pak onda za posljedicu imaju i različite vrste ega. S druge strane, možemo se pitati: Tko sam ja doista? Ja sam svjesna životna energija, to sam ja u svojoj suštini. Stoga kad sam u tom doživljaju (svoje prave prirode), tada cijenim život, držim ga dragocjenim i doživljavam ga kao dar. No kad prestanem u potpunosti biti povezan sa sobom kao svjesnim živim bićem, kad sam u potpunosti u svom ego-stadiju, tad niti ne znam što je uopće život, pa mu ne mogu niti davati važnost i poštivati ga. I tada ne mogu niti drugoga vidjeti kao život jer i druge percipiram onakvima kakav sam i sâm, bez života, bez vrijednosti. Na taj način ego si lako može opravdati uništavanje i ubijanje drugih. I to općenito objašnjava ubijanje ljudi danas u svijetu; oni sebi to objašnjavaju da ne ubijaju život nego neki ego koji sam po sebi nema vrijednosti, jer ni sami sebe ne vrednuju, ne cijene dragocjenost života.