nedjelja, 07.05.2006.
Ručak
Ok, opet se oglasam. Nisam ocekivao, da cu vec sada nesto dodat, ali tako se desilo.... Prosli post je stvarno cak i mene malo smarao ali sta cu, nemoze covjek vec od pocetka sve tip-top. Plus, cini mi se da je sva prica ispala tuznija nego je u istini bilo... Osim ako ne predpostavimo, da je inace vec moj zivot tuzan ali bolje da tako ne razmisljam. Probat cu danas pisat manje “poeticno”, nisam ja u istini taka sanjalica kao se cita, ma da.... ma da je sve istina sto sam napisao. Samo mogao bi malo drugacije. Probat cu u sledecim postovima, pa cemo vidjet kako bude ispalo.
Danas smo se ponovo sreli. Vec. To je nekako iznenadjujce, posto zadnje vrijeme nismo bili naviknuti da se vidjamo tako cesto. Cak i saljili smo si nekoliko SMS-ova, sve neke gluposti, ali samo juce jih je bilo vise nego citav prosli mjesec dana. Ako pogledam sve sa malo distancije, to ipak nista ne znaci, znam je dovoljno vec i osim svega, bile su neke gluposti od poruka. Ovi put je zapravo bila ona, koja je predlozila da imamo rucak zajedno. Bilo je sigurno po prvi put poslje osam mjeseci, da rucamo zajedno. Samo nas dvoje. Kad se sretnemo mi opet mi dodje u nekom njezinom “smrketa” stavu, koji inace ne bih bio nista posebno, ali za osobu njezine starosti je bas ljubak, meni cak previse. 
Predobro zna sta mi to radi! Zavrsili smo u nekom poznatom bliskom restoranu, koji je dovoljno jeftin 
i zadovoljavajuci za obojicu – ukratko nista posebno. Ja porucim neki dio od praseta sa nekim umakom ona neki steak. Vrlo los izbor. Ovaj dio praseta ispadne samo kosti i masnoca, nis mesa! Bljak, kakvi prevaranti. Neceju me vise vidjet tamo... Sta hoces, pochi soldi, poca musica!
Inace, nije nam bilo bad. Ja sam se odlucio da ne budem “tuzna plakalica” 
i da probam uzivat. Zapravo sam ja sam mnogo pricao. O tome i onome, o onom prijatelju i drugom – postao sam svjestan kako malo smo u istni pricali proslih nekoliko mjeseca. Kadgod sm se sreli na samom, bile su to neke emotivne i nigdjevudece price o tome sto ja bih a ona ne bih (zapravo, nikad nismo direktno pricali sta ona nebih, ali svakako je bilo jasno), tako da si dosta ni obicnih stvari nismo ispricali. Znaci, bio sam dosta otvoren i opusten... a sta mogu... kad me tako uzbudjava kad god sam sam sa njom. Citavo raspolozenje su gorsale samo poruke nekih njenih prijateljica, koje su joj konstantno nesto saljile. Skoro vec zavrsimo, umireno, uprkos porukama, kad je zove njen dragi. Naravno sam odmah skuzio ko zove, ne oglasa se ona svakome na isti nacin... 
Pocne mu radostno pricat o tome kako smo zajedno na rucku, kako nisam nista jeo… Raspolozenje mi je odmah upalo za devedeset posto, nekako mucno i neprijetno sam se ojecao za stolom. Kada ona pocne jos saptat u telefon i kad skuzim, da se dogovaraju kad da se dobijo nocas mi postane dovoljno i namignem ji da idem platit... Nisam se vise vracao za stol, radije sam je sacekao za sankom. Vidjela je kako sam se promjenio. Nisam je htio pogledat i sutio sam. Bas ti hvala, kao da nisam znao sta ti je decko i sta ti ja nisam. Da li si trebala dokazivati koga zaista volis meni ili sebi? Uglavnom, ona me pocne golicati (verovatno zbog krivog osjecaja, tko zna), svjesna da sam ji to zabranio vec davno. Zna kako sam osjetljiv na to. Dioma ji na kraju i uspije, pocnem da ji vracam kratke dodire, cak i poglede. Ajme, kako me frustrira to, tako jednostavno me procita, tako brzo zna sta mi treba... i vec sam kao alat u njenim rukama. Pussy!!! 
Da ne zaboravim... dobro bi mi dosli neki prijedlozi kako malo dizajnirat ovi sajt. Do sada nisam skoro nista promjenio u html kodu (mozda ni ne treba) ali mogo bi sta... necu da bude izgled isto dosadan kao tekst... Ubacit cu neke slikice, bar... 
- 23:04 -