nedjelja, 27.11.2005.
hmmmmmmmmm
|
u četvrtom razredu osnovne radili smo svijeću na tjelesnom. kada je došao red na mene, trebala sam se iskazati i napraviti to što bolje da bi dobila sto bolju ocjenu. dakle, došla sam na tu strunjaču, duboko udahnula i pokušala napraviti što bolje. no na moje veliko neveselje moje noge su odlučile pasti preko moje glave na drugi dio strunjače (kasnije sam saznala da se boje visine). nakon što su se one tako ultra neelegantno spustile na zemlju moj mozak se odlučio smijati. i tako ja pras u smijeh. nastupio je pokušaj broj 2. Ništa. u jako velikoj dvorani svi gledaju mene i samo se ja smijem. i tako je profesor odlučio da sam ja zaslužila ni manje ni više nego dva. i to je bila moja prva dvojka iz tjelesnog. to traumatično iskustvo mi je ostalo u sječanju. tužno..
što napisati kada nemaš inspiracije? to je vječno pitanje s kojim se moramo nositi. eto, danas sam otkrila da se moja inspiracija bacila s mosta. samoubojstvo, mislim. i što sad? preostaje mi A: baciti se za njom u nekoj čudnoj nadi da ću ju uhvatiti ili B: naučiti živjeti bez nje. mislim da ću se odlučiti za ovo drugo. :)  |
srijeda, 23.11.2005.
moj pas se zove puki
|
ovaj post bi htjela posvetiti svom dragom psu. on je moj kul ljubimac i ja njega šetam po cesti. zajedno se družimo i ja bacim loptu i on mi je natrag donese. jako je drag osim kada grize za rukav.kad ga pustim u kuću onda spava na svojoj dekici i dobar je. kad nije u kući onda je vani na dvorištu i laje na sve živo i neživo, npr. na drvo, na stolicu, na kantu i tako dalje. zna sjesti kad mu kažem ''sjedni'' i zna leći kad kažem ''lezi'' i zna otići u svoju kućicu kad mu kažem ''u kuću'' i zna me ignorirati kad mu kažem dođi i zna skakati na mene kad mu ništa ne kažem. nekad kad ga zaigram počne mahnito trčati po dvorištu i nezna stati i trči jaaako brzo i zgazi pritom baki cvijeće. kad je ljeto, napije se vode i onda slini po mojoj majci, starkama, ruci, pa po lopti, po podu i tako to. jako je smiješno kada imam loptu u ruci i onak ko da ću ju baciti i on se zanese i otrči daleko i tek tad skuži da ja uopće nisam bacila loptu i onda je zbunjen i psuje mi. voli njuškati druge pse i voli se otimati kad ga ja pokušavam odvući od tih drugih pasa. nije baš pametan i nezna riješiti ni najjednostavniji zadatak iz matematike. i voli me gledati dok nešto jedem sve dok ne popustim i dam mu malo. nakon toga me i dalje gleda. ah da, voli jesti banane. ustvari voli jesti sve, a banana je samo jedna stvar koja je na njegovom jelovniku. i ima okrugle oći s kojima me često promatra i onda ga ja gađam papučom. i onda grize papuču. jer voli gristi. the end
|
nedjelja, 20.11.2005.
ovo je vic
|
Mladić stoji u redu u supermarketu kad spazi zanosnu plavušu iza njega kako mu maše i smije se.
Iznenadio se da mu maše takva ljepotica, i iako mu se odnekud činila poznatom, nije imao pojma odakle, pa je upita: "Oprostite, mi se znamo?" Ona mu odgovori: "Možda se varam, ali mislim da ste vi otac jednog mojeg djeteta!" Film mu se odvrti unatrag na zgodu kad je jedan jedini put bio nevjeran: Rekao je: "Bože, jeste vi striptizeta s moje momačke večeri, koju sam pred svim kompićima ševio na biljarskom stolu, dok me je vaša frendica mlatila po guzi mokrim celerom?" "Ne", odgovori ona. "Ja vašem sinu predajem engleski."  |
četvrtak, 17.11.2005.
|
zašto sam ja ja? zašto nisam lonac? što bi radila da sam lonac?
ja volim bombone. svi vole bombone. ozbiljno, neznam niti jednu osobu koja nevoli bombone. zašto je to tako? zar na svijetu ima toliko vrsta bombona da ne postoji čovjek koji nevoli baš niti jedan? kolko je onda to bombona? previše. ljudi će morati malo pripaziti s proizvodnjom jer, što ako bomboni zavladaju svijetom? ima ih previše i nebi se mogli baš obraniti.brojčano bi nas nadmašili!! i što ako uzmu taoce i prisile ih da proizvode još i još bombona? gdje bi im bio kraj. naprave vojsku, naoružaju se, pobune se protiv bombonojelaca. i eto, svi smo u opasnosti - jer kao što rekoh na početku, svi jedu bombone. nisam sigurna da je to dobro. al eto, možda ako ja sad objavim ovo, to pročitaju ljudi koji prave bombone i odustanu od pravljenja bombona! i riješen problem. ali čekaj..... ja volim bombone. to bi bila tragedija da ih više nema. sad sam se zbunila.. enivej.. ja volim čokoladu.. |
srijeda, 16.11.2005.
|
superheroji su baš super. imaju plašt i odjelo i mogu letjeti. spašavaju svijet i omiljeni su u društvu. i imaju super moći! hmm... kakvu bi moć imala super krava? ili super olovka? zašto nitko nikad nije izmislio super špagetu? ima superman, a nema tv-man. bežveže.
oduvjek sam sumnjala da se zločesti likovi bolje zabavljaju nego svi ostali. zločesti rade zločeste stvari zbog zabave i osobnog zadovoljstva. a mala je mogučnost da batman voli svoj posao. previše stresa... kad sam bila malo djetešce, htjela sam biti ona žena mačka sa dugim noktima kad odrastem. uglavnom zato što ima bič. no svi znamo da što više rasteš, to si ozbiljniji, želje se mijenjaju, postaješ svjestan da neke stvari nisu moguče i da nemožeš poletjeti pomoču plašta. i eto, ja sada, kao zrela i odraslija osoba, s ponosom mogu objaviti moju novu želju - kada odrastem bit ću astronaut!! oni koji osjete potrebu, mogu podjeliti samnom svoje želje i iskustva :) hah  |
