Marketing
hmmmmmmmmm
u četvrtom razredu osnovne radili smo svijeću na tjelesnom. kada je došao red na mene, trebala sam se iskazati i napraviti to što bolje da bi dobila sto bolju ocjenu. dakle, došla sam na tu strunjaču, duboko udahnula i pokušala napraviti što bolje. no na moje veliko neveselje moje noge su odlučile pasti preko moje glave na drugi dio strunjače (kasnije sam saznala da se boje visine). nakon što su se one tako ultra neelegantno spustile na zemlju moj mozak se odlučio smijati. i tako ja pras u smijeh. nastupio je pokušaj broj 2. Ništa. u jako velikoj dvorani svi gledaju mene i samo se ja smijem. i tako je profesor odlučio da sam ja zaslužila ni manje ni više nego dva. i to je bila moja prva dvojka iz tjelesnog. to traumatično iskustvo mi je ostalo u sječanju. tužno..
što napisati kada nemaš inspiracije? to je vječno pitanje s kojim se moramo nositi. eto, danas sam otkrila da se moja inspiracija bacila s mosta. samoubojstvo, mislim. i što sad? preostaje mi A: baciti se za njom u nekoj čudnoj nadi da ću ju uhvatiti ili B: naučiti živjeti bez nje. mislim da ću se odlučiti za ovo drugo. :)
Post je objavljen 27.11.2005. u 21:19 sati.