Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga

ovo je priča način razmišljanja mojih snova i zamisli. govoriti će se o stvarima većim negli ih možete zamisliti,pa nemojte ovo čitat ako ste jedan od nevjernika.


Lino


Amber Jo Lennon-dark angel

O meni

Ja u priči - Darija






Neke Životinjice

subota, 10.03.2007.

1.ZASTRAŠUJUĆA VIJEST

Sjedim kući i slušam Mp3. Jasno, Maidene. Bilo je to još jedno dosadno subotnje popodne. Točnije bilo je 23. prosinca. Dan prije Badnjaka. Trebala bi biti vani s Annom. To je gotovo nemoguće. Mislim trebala bi kartu za Kransku Goru. Tamo je odsijela sa starcima. Na skijanju je.

Nikako dosad nisan izašla iz Hrvatske, a u njoj bila sam samo na Šolti,u Solinu, Kaštelima, Zadru, Šibeniku, Dubrovniku, Zagrebu i na Bjelolasici. Kako zanimljivo za 13 godina života. Trebali bi otići ove godine na eskurziju. Vjerojatno u Slavoniju. Sumnjam da ću ići. Tko mene voli za da bi bia samnom u sobi.S Annom ne mogu, starija je od mene 3 godine.

Slušam ja i u sebi po stoti put refren od Fear of the dark. Tada mi u sobu uleti brat. Prava mala gnjavaža od 6 godina. Često se pitan kako tako malo čudovište napravi tolike probleme. Dođe mi do kreveta, bračnog, jasno i pogledao me svojim očicama, kao mačak u Shreku.
''Šta je?'',pitam ga ja oštro i skinen slušalice.
''Oćeš li mi napravit palačinke?''
''Zašto bi?''
''Zato šta si ti najbolja seka na svijetu, a mama i tata idu u Ilića.''
Nasmijala sam se jednim vrhom usana. Skoro svake subote smo išli u njih. Ovo je prva subota da sam uspila nagovorit mater i oca da ja i Sandro ostanemo sami doma. Planirala san ostat još malo u sobi, a kad starci otiđu, spustit se i gledat televiziju. Igra je neki dobar film, s Liv Taylor. Draga mi je ženska, otkad sam saznala da joj je otac pivač Aerosmitha.
''Oću, ali ćeš mi cijeli tjedan -počevši od ponediljka- činit usluge i ja ću gledat šta oću na telki! Dogovoreno??!''
Prvo se zamislia, a onda nakon minute je lagano klimnuo glavom.
''I mislila san.''

Istrča je iz sobe, vjerovatno gledat televiziju dok može. Vratila san se Mp3, a sad je bia Alice Cooper. Poison. Draga mi je ta pisma. Dosta su zanimljive riječi;You're cruel device, you're blood like ice... Dignem se s kreveta i s Mp3-em u ruci otiđen doli. Počnem kopat po loncima i nađem tavu. Srednje veliku, plavu. U njoj uvik radimo palačinke. Uzmem i zdijelu koju držimo u drugoj ladici, šećer, Vanilijin šećer, sol, brašno, dva para jaja i žlicu, veliku. Mikser izvućem iz kamarina. Stavim zdjelu na stol.Prvo razbijem jaja. Neki se ne bi složili sa mnom jer stavljam i bjelanjak. Ne volim samo žumanjak, palačinke su onda žilave. Nakon toga počnem stavljati šest velikih žlica s brašnom. ''S brdom'', rekla bi mama. Operem žlicu pod vodom i obrišem je krpom. Po žlice šećera i vrh soli. Prospem i vanilijin šećer. Izmiksam sve mikserom koji se našao na stolu za pripremljanje hrane. Stvorila se gusta smjesa. Ne previše gusta. Savršeno. Sada uzmem keramiču šalicu i u nju ubacim ulje. Do pola je dovoljno. Šalicu stavim na ploču na špaheru na kojoj neću raditi. Uzmem i salvete.Dvije. Stavim ih ispod šalice u slučajo da mi se ulje izlije. Uzmem tanjur i stavim ga na stol za pripremljenje hrane. Zapalim plin, stavim ulje u tavu. Pričekam minutu-dvije. S tavim ruku iznad. Otprilike dvadesetak centimetara do dna. Toplo je. Uzmem tavu u ruke i vratim ulje u šalicu. Sada uzmem i kacijolu. Uzmem smjesu iz zdjele i izlijem je u tavu, lagano nakrivljenu. Cijela se smjesa dobro raspodijeli. Vratim tavu na špaher. Uzmem i pošadau. Pričekam da smijesa dobije tamniju boju. Malo prođem nožem ispod već dobijenog tijesta. Uzmem ja ručku na kraju tave i preokrenem palačinku. Naučila sam preokretati tek nedavno pa još ne otiđe dva metra od zemlje. Napravila sam palačinke i stavila ih na tanjur. Tako sam ponovila još desetak puta i sve je bilo gotovo. Zazvala sam Sandra. Došao je brzinom munje. Rekla sam ga da uzme i on nož donese eurokrem, izvadi i čokoladni preljev iz hladnjaka.

Za to vrijeme ja sam uzela neki mikser. Kad miješaš šećer u njemu dobije oblik onog koji je na krafni. Izmiksala sam šećer i počela tražit malu procidaljku. Našla sam je i stavila kraj miksera dok ne namažem palačinke. Ja i brat smo ih namazali. Onda Sandro izlije čokoladni preljev na 5 palačinka, a ja šećer na njih 5. Nakon toga smo ih pojeli.Ja 6, a on 4. Jedva je pojeo. Bilo je zabavno gledat kako se muči. Kad san pogledala prema satu bilo je 9 manje kvarat. Krenila sam prema kompjuteru. Tila sam otić na internet. Petaest minuti je bilo dovoljno, dok ne počme film. Otišla sam na svoj blog. Volim svoj blog. Govori o vampirima, vukodalcima, i svemu slično. U zadnje vrime pišem i o misterioznim nestancima, neobješnjivim smrtnim slučajevima. Dosta me ljudi komentira. Nisu svi komentari baš dobri. Uglavnom me komentiraju pisci anime blogova. Moram priznat da su mi dragi, a i volim gledat anime. U linkovima imam otprilike desetak blogova. Dobivam i puno komentara. Otprilike 12ak tjedno. Dobila sam još dva komentara. Pogledala sam ih. Prvi je to Liarov. S njim se često dopisujem. Zakon čovik, moja vrst muzike.

Pohvalia mi je moj novi post. O Vladu Draculi, Basari oli Tepešu. Vlad je moj uzor. Trebalo bi biti još takvih ljudi. Onako hladnokrvnih. Stala sam i razmislila. U zadnje vrijeme sve me više muških komentira, a ja se sprijateljevam s njima. Zapravo su muški zakon. Milijun puta bolji od cura. U njihovom društvu nema ogovaranja i uvijek ima novih baza. Anna i ja smo postale poplarne u muškom društvu. Pogotovo u školi. Preko velikog odmora dolazi do mene iz srednje koja je prekoputa moje škole i onda se priključimu muškom društvu. Svi me sedmaši mrze zbog toga. Jasno da nismo sa sedmašima nego osmašima. Priključe nam se i srednjoškolci. Svi metalci. Bravo ljudi.

Drugi komentar me iznenadio. Isto ga je napisa Lair. Pita me di živim jer mu se čini da sam iz Dalmacije. U dvije godine pisanja prvi me neko pita di živim. Odlučila sam mu sutra odgovorit. Diskonektirala sam se i upalila Novu. Taman je bila odjavna špica.

Nakon film, oko 1030 Sandro je već duboko spava. Odnila sam ga u njegov krevet i otišla sredit svoj sam krevet. Nakon što sam ga sredila uzela sam ''Veliku četvorku''1.Nastavila sam čitat od sedmog poglavlja. Obožavam čitat horore, trilere, kriminalistične, fantastične i znanstveno-fantastične knjige. Baš kao i što volim gledati takve filmove i serije. Vjerojatno nisam normalna prema tipu muzike koji slušam, ali jeb'ga.
Knjigu san pročitala do ponoć i deset,a bila je presavršena. Nije mi se više dalo ništa radit, pa sam se obukla u piđamu, to mi je najdraža piđama-cila je u crnom, ali isprid ima jednu veliku, bijelu lubanju i otišla spavat.

Digla san se oko 10 u nedilju. Zapravo me probudio telefon. Kad san se javila, bia je za mamu. Zva ju je rođak iz Irske da joj i nam čestita Božić i Novu Godinu. Užasno san se naljutila šta me probudilo, a nije bilo za mene. Kako sam već bila budna obukla sam se i napravila pojest. Nazvala sam Marijanu izašle smo vani. Zapravo, naše prijateljstvo bi se moglo nazvat novo. Zašto? Zato što smo se upoznali prije tek koji misec, ali smo svejedno u dobrim odnosima. Ovo je prvi put da planiramo izać vani. Našle smo se u 1145 Ispred knjižnice Marka Marulića u Tolstojevoj. Zapravo, planirale smo izać vani do Mc Donaldsa, ali nismo imale love. Onda san je ja išla upoznat sa ekipom. Jednostavno je upala u društvo. Bilo je zabavno. Svi su joj se svidjeli. I ona je njima. Mislim, kako se društvo sastoji od muških članova samo smo Anna i ja ženske ''članice'', a ona je zgodna. Ima velike, lijepe zelene oči, i bujnu crnu kosu, a nije ni ''Panonska nizina''. Bilo je zabavno, a ja i Marijana smo oko dva jer smo jedna i druga imale ručak. Zapravo sam trčala kući. Ne zato što je bilo dosadno, nego jer su za ručak danas bile lepinje. One iz Palme. To su bile, jesu, i uvijek će biti najbolje lepinje u gradu. Za vrijeme ručka svi smo se zabavljali, pogotovo jer je tata baca baze. Usred ručka zazvonio je telefon. Bilo je čudno jer niko ne zove u tu uru, a još čudnije jer se mama vratila i rekla da je za mene. Mene niko ne zove, samo šalju poruke. Otišla sam do telefona:
''Halo''-rekla sam moguće sretnim tonom.
''Halo? Darija?!''-bila je to žena, plakala je; jedva je govorila, nisam razumijela-''Dogodila se strašna...''-tada joj je glas pukao!
''Gospođo Jakić,''-tad sam se sjetila da je to Annina mama-''što se dogodilo?''
''Riječ je o Anni. Ona je mrtva!''