bok jesen.
ili mozda bolje da kazem proljece, s obzirom da je nekako vise.. proljetno vani.
nema veze.
doslo je vrijeme za svojevoljno bacanje u bed tugaljivim pjesmama jer, hej, po kisnom, mracnom, magljivom (magljivom?) vremenu ionako nista ne pase bolje od klavira. i violine.

jes, covjek bi rekao da se cura voli bacat u bed.
al to je jednostavno ona moja... jesenska strana.
covjek bi opet rekao da koje gluposti ova mala prica, kakva jesenska strana.
al tako je.
utjecaj vremenskih prilika na covjekovo raspolozenje.

zvuci kao naslov nekakvog seminara studenta s filozofskog.
ups, nisam ta.


u svakom slucaju.
izgubila sam nit posta jer sam skrenula misli s ovoga na neke totalno druge stvari
mozda post niti nema svoju nit nego je tu samo da nabacam misli nakon skoro mjesec dana

iiiiii sad cu nabacati random misli. nije bitno ako nitko nista ne skuzi.
nije ni poanta.



ne mogu.
opet sve izgleda... usiljeno.

blesavo mi je kad se dogovorim nesto s nekim i onda to propadne zbog glupog razloga
a bitno je
ili mozda i nije toliko
ali meni je
bitno mi je vidjeti tu osobu

i sad se ti ne osjecaj ko drek kad ti netko kaze da sta se nisi javila dan prije da ta osoba zna
sori sto je dogovor od prije dva dana, a ti svakako nisi doktor da ti najavljujem dolazak svaki dan prije

cak se ni doktorima to ne radi


i et ga, opet seruckam.
lagana frustracija izbija... ionako joj je vec bilo vrijeme.
zivciraju me stvari.
naravno da nije uvijek sve u redu.
koliko god govorila da je.
ma.. jebes to sve.

let the feelings flow.








...let the what?