(r: Jin Jang; originalni naslov: Baksu-chiltae deonara)


Foot fetish početni kadar.

Stvarno ne znam kakve to posebne kamere, filtere ili lampe koriste južnokorejanci, ali i dalje me iznenađuju predivnom fotografijom, kakvu ne mogu proizvesti ni ameri s 10 puta većim budžetom! Osim predivne fotografije The Big Scene ima i par odličnih a neobičnih kadrova, kao naprimjer sam prvi kadar koji prikazuje stopala žrtve, a potom i onaj u kojem se kamera polako podiže uvis, pa prvo vidimo cijelu sobu, mjesto zločina, policiju, forenzičare, zatim sve višlje dok ne vidimo presjek cijelog kata hotela, te vidimo dok je u jednoj od soba strka i gužva, u drugima gosti hotela žive svoje životne rutine...


O tome ti pričam!

Uglavnom dakle, vizalno i s tehničke strane film izgleda odlično, soundtrack je također dobar, no problem je ono glavno - radnja filma. Uh, šta je sve tu natrpano! Tipična policajska istraga: ispitivanje preočitog sumljivca, otkrivanje nekih vjerovatnijih, novi dokazi... no sve to snima televizija kao nekakav bizarni reality show! Zatim vidovnjakinje, obračanje mrtvih, duhovi... A tu su i nezaobilazni preobrati na kraju, ni sam ne znam koliko ih je bilo: 3, 4?! Još jedan problem je humor, iako su neke fore uspjele i stvarno su smiješne, ipak je humor previše forsiran i smeta radnji filma.


ŠTA JE?!

Ipak uz sve gore navedeno The Big Scene je više nego gledljiv film, redatelj je pokušao kroz satiru kritizirati modernu opsjednutost nasiljem i zločincima, no kako rekoh nije u potpunosti uspio, film nije remek djelo, no nije ni loš, ali bio bi bolji s ekstremnim editiranjem i rezanjem nekih pola sata filma.


Pica u šumi...

Ocjena: 5,5/10