(r: David Fincher)


Prva scena koja nije baš obečavala!

The Curious Case of Benjamin Button je još jedan neuspješan pokušaj Hollywooda da napravi veliki film epskih razmjera, nešto kao Forest Gump u najmanju ruku, ali The Curious Case of Benjamin Button to nije, iako traje skoro tri sata!
Očekivao sam puno više od Davida Finchera koji nam je isporučio možda i najbolji triler ikada - Se7en (1995), te jedan od najboljih filmova svih vremena - Fight Club (1999), koji je začudo dobar skoro kao i knjiga, čak mi ni njegov "spotovski" Alienł (1992) nije bio loš, no ipak razočarao me već s Panic Room (2002), tako da sam ipak imao smanjena očekivanja, no ipak sam očekivao PUNO više od ovoga što nam je servirao u, ako ništa drugo, barem zanimljivo naslovljenom The Curious Case of Benjamin Button novom filmskom spektaklu.


Da, pogotovu muški plesači!

Film je postigao popularnost i dobre ocjene vjerovatno zato što je tipična priča o odrastanju napravljena sa originalnim dodatkom - dijete čiji ćemo "zanimljiv", "dirljivo poučan" život pratiti rođeno kao fetusoidni starac, i kako stari u biti se pomlađuje! Kako kul!


Jedna od boljih scena: mlada crnkinja spužvom zadovoljava starog bijelca u kadi. Jedan od rijetko dobro ubačenih političkih komentara!

Sama priča je tipična: dijete je neželjeno, odbačeno na prag djevojke koja je baš i željela dijete, iako vjerovatno drugačije boje kože, no nema veze prihvatila ga je kao svoje, unatoč negodovanju ostalih iz svoje blizine, no kako je dječak iznimno ljubak te tih i poslušan i sama okolina ga ubrzo prihvati i zavoli te postane cijenjen, tu je zatim prva ljubav, otac kojeg muči grižnja savijest što ga je odbacio, a zatim i neminovno "životno putovanje" sve starijeg dječaka, ovdje simbolizirano brodom, da bi se što više samo trajanje filma moglo razdužiti te opravdati, tu su naravno mudri kapetan, grub ali pošten i mudar, koji mu sredi i prvu ševu, te prvu avanturu s podmornicama, kasnije slijedi susret s ljubavi iz djetinjstva s kojom odmah nastavi tamo gdje su stali prije nekoliko godina i nekoliko različitih životnih iskustava, i tako dalje, pa onda konačno kraj.


Očajni titlovi su mi malo popravili užitak gledanja!

Uh!
Najgore mi je bilo kada se ponovno sretnu glavni lik (Brad Pitt) i njegova ljubav iz djetinjstva, a taman su u pravim godinama! Naime, ona je bila mala djevojčica kada su se sreli prvi put, a on starac koji ubrzano mladi tako da je prava sreća što se nisu sreli recimo kad je ona imala 45 a on 15 godina! Odnosno, možda je tako bilo u prvoj verziji, pa se onda nije svidjelo testnoj publici, pa su onda "naštimali" godine.

Sad mi je palo na pamet, bilo bi fora da se ove priče uhvatio David Lynch, on bi, vjerujem, od ovoga napravio novog The Elephant Mana!


Ako ništa animacija nije loša.

Ocjena: 2/10 (film predstavlja gotovo svaki kliše američkog filma, no nije 0 jer ima par ok scena i animacija nije loša)