Trebala bih pobjeci odavde...imati malo mira od svega ovoga....od sve guzve u ovome malome gradu....voljela bih biti sama....sama na jednoj velikoj livadi....ili necemu.....da mi se cini da joj nema kraja......
Trebala bih se malo opustit....uvjek sam tako napeta....ali ni to nemogu....bojim se.....ali neznam ni sama cega....
mozda ako se opustim....da ceme ljudi zaboravit....i ovako me zaboravljaju.....
pokusavam ovo objasnisti....ali mi ne ide.....
voljela bih opet razgovarati s njom....dugo je nije bilo.....a ne znam gdje je.....nedostaje mi.....jako....ako nista ona se barem uvjek smije....nije ju briga za to sta ljudi mislie o njoj.....mislim si da je ona mozda negdje s njim....u proslosti su se dobro slagali....a sada se vecinom svadamo.....bila sam zaljubljena u njega.....a ona je jos uvjek.....mislim da nikada nije prestala biti.....


''Has anybody ever felt this way
Has anybody been ripped apart
Anybody give everything to the one they love
Am I the only one left behind
Am I the only one who hates goodbyes
God I know this can't go on forever''


ovaj dio posta tice se Marte....

--pa sta onda ako su takvi...sto se stalno zezaju....oni su moji prijatelji proteklih osam godina....i tebi nikada nisu ucinili nista nazao....i to s kocnicom je jadno....priznajem da su tu malo pretjerali....ali kocnicu samo trebas malo zatgnut....nista drugo....
--kazes da me za mjesec dana nece ni pozdravit....varas se u tome....ja njih znam....i nikada mi nebi okrenuli leda ako prolazim kraj njih....uvjek bi me pozdravili....malo popricali s mnom.....rekli su mi to.....
--i vise me bolji briga ako se oni tebi ne svidaju....ja njih postujem....i volim (kao prijatelje) i uvjek cu....stalo mi je do njih isto kao i do tebe i zato ne kuzis kako mi to lomi srce kada im neces ni priliku pruzit....
--ne ljutim se na tebe....ali moras znati da to boli....jer se osjecam kao da moram birati izmedu tebe i njih....to nikada nebi mogla niti hocu....