....Zivot se ne broji sekundama, vec trenucima koji su ti oduzeli dah....

01.11.2006., srijeda

halllloooooo

Image and video hosting by TinyPic


napokon slobodan dan..... iako je kod mene i jučer bio, pošto su predavanja poslije dva bila otkazana, a ja utorkom imam od 4 do 7.... tako da mi je baš lijepo sjelo....

eto ja opet mijenjam neke stvari na blogu, napokon sam odlučila promijeniti i adresu bloga.... ipak je u njoj previše toga što podsjeća na njega, i ne tako davnu prošlost..... a sa odlukom da krećem dalje ne želim se više podsjećat na te dane osim u nuždi.... i onaj datum kraj adrese, ah ma joj.... ljubav je slijepa, to stoji.... i tako.... znate čini mi se da je ono loneliness kao neka kletva, staviš neki tužan nalov na blog i tako ti i bude, toliko se ufuraš u taj naslov da zbilja postaneš lonely.... odsada moje misli idu u pozitivnom smijeru, koliko god je moguće....

jedina prepreka tome je alkohol, jer shvatila sam da pod utjecajem istoga svi oni stari, sad već dobro potisnuti osjećaji izlaze.... tako je bilo i u subotu, kad sam dobila poruku, ali sva sreća brzo sam se otrijeznila.... ma joj.... gotovo je sigurna sam u ove riječi sad... iako mi još uvijek malo tko vjeruje, ali baš me briga bitno je ono što ja vjerujem i čega se držim, a poneki osmijeh kad se sjetim njega ne mogu izbjeći jer ipak je sve to predugo trajalo....

ali nema više kukanja o nesretnoj ljubavi, tako je trebalo bit i točka....

ovaj vikend smo ostale u rijeci, i u subotu završile u crikvenici kod cura iz zgb-a koje su došle na odmor preko vikenda i bilo je baš super, hehe s alkoholom smo počeli u 5 tako da smo oko 12 već svi bili trijezni i spremali se za krpe.... i tak je meni tu večer došla i poruka od dotičnog i tak.... nije vrijedno spomena....

uglavnom najbitnije da smo se zabavile u subotu, a cure su odlične, opičene 100 na sat s njima nikad nije dosadno... u nedjelju su se dvije najodlučnije čak i okupale u moru, hehe svaka im čast....

još malo pa idem i doma, ne znam sad jel u četvrtak ili petak i ostajem do utorka, napokon ću valjda dobit osjećaj da sam doma, možda se ovaj put uspijem i raspakirat hehe....

to vam je sve od mene za ovaj post, ljubim vas......




Fotomontaža

Ne volim kada blate tvoje ime
ja sam ta što može igrati se time
kao nitko dobro poznajem ti dušu
i one hladne vjetrove što u njoj pušu

Mrzim kad loše govore o tebi
jer pred tobom nikad usudili se nebi
da sam zadnja slamka koja znači spas
rekla bih ti ne, jer nisi dio nas

Ref.
Voljela sam kukavicu
to mi teško pada
zatvorenog srca
na to lakše gledam sada

Voljela sam kukavicu
priznajem blamažu
i nikada više neću
pasti na fotomontažu

Preziram svoje lažne nabijače
naše propasti, sve one strasne promatrače
ja još uvijek imam svoje dostojanstvo
tebe zaboravit ću ko prvo pijanstvo

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.