....Zivot se ne broji sekundama, vec trenucima koji su ti oduzeli dah....
13.05.2006., subota
.........opet mi ulazi u život................
 joj, tako se trudim ne mislit na njega, ne milsit na sve što bi željela, a nikad mi se neće ispunit, jednostavno ne maštat o nama, barem sad ovih tjedan dana kad moram u školi popravit sve šta se da... i iznenađujuće je to kako mi je dobro išlo, krenulo mi je u školi, a na njega skoro da nisam ni mislila... i sve je super bilo do četvrtka, kad sam išla spavat kod frendice jer smo trebale učit zajedno... i taj sam ga dan vidjela u gradu, a u mene je ušao neki nemir, opet su mi se vratile te moje misli... učit fala Bogu nisam uspjela, jer sam bila sva napeta, ubiti ne znam šta mi je bilo, ali baš me zdrmalo to šta sam ga vidjela.... ne znam zašto.... vjerojatno jer ga još uvijek volim.... i danas sam ga vidjela, vozila sam iza njega... i počele su me mučit moje misli i moje 100000001 zašto.... danas smo se i dopisivali.... joj kako mene ubija ovo moje stanje... sutra ću ga vjerojatno opet vidjet, ali koja mi je korist kad se ne smijem nadat, ne smijem razmišljat o nikakvim mogućnostima, mogu ga samo gledat kao frenda... kao frenda kojeg toliko volim da bi dala sve za njega... kao frenda koji nikad neće saznat što sam zbilja osjećala sve ovo vrijeme prema njemu i što još uvijek osjećam... nije to nimalo lako, živjet sa spoznajom da to biće koje ti je predivno, jednostavno tako sveto, nikad neće biti tvoje... i vjerojatno bi trebala bit sretna šta smo bar frendovi, i jesam, ali moja ljubav prema njemu je prevelika da se nebi nadala nečem više.... ma joj, sve je to tako komplicirano... znam da ne bi smjela ali nadam se da ću ga vidjet sutra... ta prokleta nada koja mi ne da mira zadnjih godinu dana, ne znam zašto ne shvaćam da je sve to uzalud, i ne znam zašto je tako teško sve ostaviti zaboravu i krenuti dalje... voljela bi da to mogu, ali očito još uvijek nisam spremna... sutra opet ne idem na pripreme, super... u školi je ok.... u četvrtak sam markala pola dana, tj bila sam samo na prva dva sata, i frendica veli kak joj se neda bit u školi, i odošmo mi na kavu, ma nama je dovoljno da se pogledamo i već smo se dogovorile za markanje, jako nas je teško nagovorit, nema šta....kasnije sam otišla kod doktorice po ispričnicu, i onak mi raska lagano priopći kako mora tata donest ispričnicu na roditeljski, vuuuuuuuuuuups, sad moram smislit način da mu to kažem... ah.... ocjene su mi ok.... u idućem tjednu moram odgovarat oko 9 predmeta, joooj, ko će to sve naučit... a svi su se sjetili to obavljat zadnji tjedan, koji su to specijalci(profesori), strašno.... i tako je to.... danas sam baš u nekom bedu, inače sam uvijek petkom loše volje, nemam pojma zašto, umjesto da se veselim vikendu, mene muči neka tjeskoba koju dan danas nisam definirala... ah, čekam bolje dane... pozzzzz Neizlecivo Da je srce kamen, puklo bi i krv da je reka, stala bi kad kraj tebe ranjen stojim a ti k'o da ne postojim k'o da nista nismo imali Platio sam, ni duzan ni kriv bol sto su ti drugi naneli neka, tuga je za ljude tebi neka dobro bude kad zajedno nismo uspeli Ref. Opet svega bih se odrek'o i sve bih ponovo kad na tebe sam se navik'o, neizlecivo i k'o rana mi je svaka godina, moja jedina Opet svega bih se odrek'o i sve bih ponovo kad na tebe sam se navik'o, neizlecivo Boze, cuvaj mi je dok ne progleda mojim ocima Da je srce kamen, puklo bi i krv da je reka, stala bi kad kraj tebe ranjen stojim a ti k'o da ne postojim k'o da nista nismo imali Platio sam, ni duzan ni kriv bol sto su ti drugi naneli neka, tuga je za ljude tebi neka dobro bude kad zajedno nismo uspeli |
