....Zivot se ne broji sekundama, vec trenucima koji su ti oduzeli dah....
07.05.2006., nedjelja
............not so happy............
 jučer nisam išla na pripreme pa sam mogla dulje spavat, jupy, i tako sam se lijepo napajkila i odmorila,i ljenčarila cijeli dan... čula sam se prije grada s NJIM... u gradu smo se sreli, pa smo frendica i ja stale s njima u društvu... i tako smo pričali i zezali se i sve je bilo divno, krasno... do jednog trena... on je otišo nekud i u povratku stao kod jedne cure, koju btw- ja ne mogu smislit, a i on govori da je glupa itd., i onak priča s njom i zagrli ju... a u meni je nešto samo puklo, nisam to mogla ni gledat, samo sam se okrenula i pravila da nisam ništa vidjela... ugl., kad bi mogla to zanemarit u gradu je bilo super, ali ja samo tu scenu premotavam u glavi i tražim razloge za to... ne znam šta da mislim... jer kad pomislim nešto uvijek je to ono najgore... a inače nisam pesimist... doma sam prije spavanja otplakala svoje, i mislila da će bit lakše kad se probudim... opet sam sanjala da smo bili zajedno, ah ti prokleti snovi... danas sam još uvijek pod dojmom tog događaja koji mi jednostavno ne izlazi iz glave.... koma... čuli smo se i danas ali veoma kratko...  škola- imam za učit za sutra 3 predmeta a još nisam ni počela... neda mi se... maturalni sutra ide na uvezivanje i tako... još 2 tjedna i gotovo- samo na to mislim kad se škole sjetim...    kome da se žalim kad se izgubljeno vratit ne može, i naše slike palim da se bolne uspomene ne vrate drugo je vrijeme bilo tad ti vrlo prespektivan, mlad a ja ti podlegla ni sama ne znam gdje i kad. gdje mi je pamet bila još se i danas pitam to jer kada ptica slomi krila za novi let je prekasno, gdje mi je pamet bila slijepa kraj zdrava oka dva fali mi sada dobra vila da ona stara postala bi ja. Suze mi za tobom više nikad neće klizit obrazom Kunem ti se Bogom nikad neću spustit pogled pred tobom Jedna je ljubav iza nas, a ja još uvijek tražim spas I to preživjet ćeš, neki govori mi glas... gdje mi je pamet bila još se i danas pitam to jer kada ptica slomi krila za novi let je prekasno, gdje mi je pamet bila slijepa kraj zdrava oka dva fali mi sada dobra vila da ona stara postala bi ja. |
