....Zivot se ne broji sekundama, vec trenucima koji su ti oduzeli dah....
28.04.2006., petak
trudim se
 danas sam ok... tako se trudim ne mislit na njega, ali opet se barem 100 puta u danu uhvatim na "djelu", ne mogu ga izbacit iz glave, a tako se trudim... ali nije to loše... u svakom slučaju manje mislim na njega... a ipak ga ne mogu odmah zaboravit, ipak je to više od godine dana... a toliko puta žalim što sam izišla iz kuće taj dan kad smo se upoznali, i što sam godinu dana protratila na njega... a s druge strane i nije mi žao, bilo je i nekoliko sretnih trenutaka, a da nisam vrijeme tratila na njega našo bi se netko drugi i ista priča... tako je trebalo bit, i šta sad... ipak što te ne ubije ojača te... a znam(nadam se) da će jednoga dana naići osoba koju ću jednako tako voljeti, ali koja će voljeti mene... i da ću bit sretna... trudim se spriječiti svaku misao koja krene njemu, sve postupke koje radim zbog njega... ne uspijeva mi baš uvijek, ali i to što mi nekoliko puta uspije je napredak... i slijedeći mjesec okrećem totalno novu stranicu, imam još 3, sad već i dva dana da razmišljam o svemu koliko god hoću, a od onda se okrećem, živim život bez njega... ne znam hoću li uspjet u tome jer to nije ni malo lako, ali trudit ću se... čak mi je i on pomogao, jer ne ide više na to mjesto gdje sam se i zaljubila u njega, iako mi je isprva bilo pomalo žao, shvatila sam da je to možda znak da je zbilja vrijeme da ga prebolim... danas smo se čuli, nakon nekih tjedan dana... i ono... bila sam happy, osmijeh je osvanuo na mom licu, ali ništa posebno, zašto bi se veselila nekome tko mi više i nije toliko poseban ko nekad i kojemu nikada nije bilo stalo do mene, shvatila sam da su ubiti svi dečki isti... ma nemam riječi za njih, trenutno... i čak se ne osjećam ni malo povrijeđenom, očito nemam razloga za to, možda samo malo razočaranom u dečke, ljubav, život... zadnje dvije riječi koje je napisao bile su:" vidimo se", i to me ostavilo mrtvom hladnom, neka, neka... oporavit ću se ja od svega toga kad tad... ubiti mi nitko od frendova ne vjeruje da sam krenula dalje, jer je to po ne znam koji put, ali mislim da je ovaj put to to, da nema više povratka... čak sam jučer zamijetila nekog slatkog dečka, što je do sad bilo nemoguće, jer nisam ni gledala druge... ma bit ću ja dobro, možda čak i prije nego što mislim... u školi je ovaj tjedan ok... onaj dan nisam išla... a ostali dani su prošli u miru... čak sam pokupila i nekoliko 5-ica, jupy.... još 3 i pol tjedna, jednostavno ne mogu vjerovat da za tri i pol tjedna izlazim iz ove proklete škole... ali koliko se radujem tom danu, toliko i strahujem od mature i ostalih obveza koje dolaze... ali valjda ću se znat nosit s tim svim... ma ima još vremena... Navikla Strah od letenja oduvek imam ja i tebe u svom srcu da ne odletim sa dna Ti sebi vuces me lako odvuces me od svega lepog sto mi pridje na korak ili dva Strah od letenja oduvek muci me i nema nade da cu ikad taci oblake Ti nazad vuces me to umes odlicno s tobom mi ljubav izgleda tako fobicno Navikla, na lose dane ja sam navikla tvoje sve mane kao kaput obukla Navikla, da te iz blata uvek podignem navikla, da ti se vratim kad ti pobegnem (navikla, pa ne znam da se odviknem) Bole secanja svako ko rana je i sreca iza svakog ugla se ne kupuje A ti si uvek tu tek da me podsetis kol'ko sam luda sto u pravu ljubav verujem... |
