nečovjek

subota, 29.12.2007.

A ja ipak vjerujem..

Nakon blagdanskih aktivnosti, prejedenja i prepijanja preživio sam još jedan Božić. Volim ovo razdoblje i doslovce uživam u njemu (ako izuzmem jednu činjenicu a to je da sam trenutno zakovan za krevet s temperaturom 39, al bit ce bolje).



Svake godine oko Božića odem na ispovijed. Neznam koliko vi dragi blogeraši držite do vjere, do crkve, do Boga ali ja imam ajmo tako reći jedan poseban način vjerovanja. Vjerujem, ali eto smatram da nije bit vjerovanja otići nedjeljom u crkvu i onda zujati tamo oko sat vremena i jedva čekati da misa završi a ne doživjeti niti jednu riječ jer smo mislima na nekom pedesetom mjestu..a samo zato da smirimo svoju savjest ili da drugima možemo reći da smo bili na misi. Onda radije niti ne odem na misu! Sva sreca (ili nesreca), danas zbilja jako malo mojih poznanika uopce ide u crkvu. Ne volim da me se sili na išta pa tako niti da me se sili da se nedjeljom mora na misu. Ako mi stvarno dodje otici cu npr. baš u ponedjeljak, al bar ce biti iskreno i sa željom. A i ne slazem se sa puno toga što sama crkva propagira. No nije to bit ovoga posta.
Razmisljao sam o ispovijedi. Nakraju nisam otišao jer je bila prevelika gužva. Zanima me da li (ako itko od vas ipak ode na ispovijed..a znam da je takvih malo :), da li priznate sveceniku da ste gay i da ste sagriješili bludno sa svojim partnerom i kakve su bile reakcije. Baš si mislim, drugi puta kada dodjem u ispovijedaonicu malo zatlačiti svećenika pa mu reći neke tako stvari, priznati mu da me privlače i dečki pa da čujem njegovu reakciju i kako ce argumentirati neke stvari da me "odvrati" od toga..hoce li me osuđivati ili će me rado saslušati i dati neki pametan savjet da živim kako sam smatram da bi trebao živjeti.

Još nam predstoji Nova godina, nadam se da ste svi vec isplanirali nekakve dočeke i da cete u novu 2008. uci sa svojim najdražima..mene koliko mi se čini čeka druženje s krevetom (al ipak se nadam da ce mi biti bolje), jer kažu kako udjes u Novu godinu da ce ti takva biti cijela..onda mora da ce mi nadolazeca biti bajna :)
Sve najbolje vam želim i uživajte!

utorak, 11.12.2007.

Razmišljanja jednog nečovjeka

Kako do ljubavi?



Baš u zadnje vrijeme imam neku potrebu pričati s ljudima o vezama i o počecima samih tih dotičnih veza. Sve su to heteroseksualne veze i priče o njima,ali po čemu bi se one trebale razlikovati od homoseksualnih. Veza je veza bila dva muskarca, dvije zene,ili veza zene i muskarca. I svaka od njih ima svoje uspone i padove.

Sto mene ustvari zanima? Sam pocetak tih veza..
Kada se neka kvalitetna veza započinje da li obje osobe moraju biti zapaljene jedna za drugu skroz ili se neke emocije i ta želja da sve češće vidiš,čuješ doticnu osobu probude s vremenom. Da li joj treba dati vremena da se razvije ili je sam pocetak vec odredjen na propast ili na uspjeh..
U zadnje vrijeme se nalazim sa jednom doticnom osobom koja mi je super, ok, ali doslovce se moram natjerati da se vidimo. Nemam neku potrebu da se vidimo, niti mogu reci da je se sjetim precesto. Prijatelji smo al znam da bi se moglo razviti nesto vise. Ovisi o meni. I sto sad? Da li da cekam i dalje, da li da se upustam na silu u nešto više ili da jednostavno etiketiram taj naš odnos čisto prijateljski.

Tu ne govorim o ljubavi, ljubav dođe kasnije, pričam o toj početnoj zaljubljenosti,zanesenošću nekom osobom i jednostavno kada od samih početaka znas da želiš s nekime nešto više. Jedna cura mi je rekla da pravu osobu odmah prepoznas, nakon prvog poljupca, i da zudis za njom odmah od samih pocetaka i uživaš u toj početnoj idili..a sve ostalo je varka.

Pitanje: kakva su vaša iskustva, da li ste svojim partnerom/partnericom bili zaluđeni od prvoga dana ili ste strpljivo čekali da se emocije razviju? I da li je moguce da se u nekoga prema kome si skroz ravnodušan s vremenom zaludiš?

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv