nečovjek

srijeda, 14.05.2008.

Zajednički život

Vec neko vrijeme razmisljam da li da napisem ovaj post ili ne. Pitanja su to koja me opcenito zanimaju, i na koja svatko moze odgovoriti ako zeli i ima takvih iskustava.



Zanima me mogu li dva muskarca zivjeti zajedno vec nekoliko godina, skrivati se od ociju javnosti, i da nitko nezna da dijele zajednički životni prostor ?

Na neki način mogao bi napisati i da su ova pitanja ponajprije upucena jednom blogerasu ovdje (Jonasyu; link na njegov blog nalazi se s desne strane moga bloga..hahaha malo reklame ne skodi, iako vjerujem da to njemu ne treba posto je vrlo popularan) , no eto on je jedini blogeras kojega ja znam a da zivi sa svojim partnerom vec dulje vrijeme, a koliko sam skuzio za njih se nezna. Ako smatrate da je to zadiranje u njegovu intimu, ja se ispričavam jer mi to nije namjera, pa on nemora odgovarati (ali neka mi odgovore posalje na mail) hehehe

Dakle, kada su dva muskarca u vezi i zajedno zive, a zele sacuvati svoju intimu i svoju seksualnu orijentaciju od svakoga da li:

~ Imaju zajednicke prijatelje? Znaju li ipak oni za njih?
~ Znaju li im roditelji da zive zajedno? Sto oni misle da su cimeri ili su outani njima? Sto kazu roditeljima gdje zive
(ako neznaju za njih), da li ih roditelji posjecuju?
~ Gdje im dodju prijatelji, da li ikada dodju kod njih doma?
~ Druze li se sa heteroseksualnom populacijom, ili iskljucivo sa gay ekpom? Imaju li uopce gay prijatelje?
~ Familija? Zna li familija gdje oni stanuju? Posjeti?
~ Ciji je stan? Kupili su zajedno stan ili iznajmljuju stan?
~ + jos 100 pitanja

Volio bi se jednoga dana odseliti tako sa voljenom osobom. Ali smatram da tu ipak ima puno vise od samog preseljenja. Lako se preseliti..ali kako objasniti roditeljima da se selim sa drugim muskarcem u stan? Ili lagati pa reci da se useljavam sam (a onda strepiti kada ce mi se dotični roditelji pojaviti na vratima da me ne uhvate s partnerom), a opet nemogu samo tako nestati, otici i ne reci roditeljima gdje sam se preselio. Sta reci prijateljima, kada se odselis pa kad traze da napravis tulum za useljenje, kada zele doci pogledati stan, iznenaditi te za rodjendan/imendan ( sto? istjerati taj dan partnera iz stana i sakriti sve njegove stvari, fotografije na sigurno)...i jos puno takvih nezgodnih situacija.

Sloboda, zajednicki zivot sa voljenom osobom zvuci toliko lijepo i pozeljno, mozda kada si heteroseksualac,a ne homoseksualac koji zeli sacuvati od svih svoju privatnost,pa i od roditelja.

Mozda je stvarno lakse kada "izadjes iz ormara".

srijeda, 06.02.2008.

Višak..

Super,imam još jedan problem viška.



Naime, bliska kolegica mi je namjestila svoju frendicu. Kao ja nemam curu, ona je super zgodna dobra cura a nema decka. I sigurno bi se odlično slagali. I nakon moljakanja, preklinjanja i zamoljevanja da se upoznam s njezinom "prijateljicom" ja napokon pristanem. Naravno nisam joj mogao reci, cuj zbilja nezelim, ne zanimaju me cure. I bila je jako jako uporna. Rekoh ajde pa nece me ubiti jedna cuga s nekom tamo nepoznatom curom..a na kraju krajeva sigurno ce biti nesto sto ce me smetati kod nje ili ce nju nesto smetati kod mene pa se necemo vise naci. A skinut cu i kolegicu s grbače, a i ispast cu frajer.

I da..upravo tako, cura je odlicna, prepreslatka, inteligentna, zanimljiva i bas po mom ukusu (sto se tice cura kad bi me one privlacile . I tako nasa su se druzenja malo produzila, nasli smo se par puta i vrlo mi je ugodno sa njom,sat prodje kao minuta..ali razumljivo je zasto se to nase druzenje nemoze pretvoriti u nista vise. Naime, u jednom od nasih sastanaka me poljubila..iskreno, nisam se niti snasao (zvuči klišejizirano i isfurano,al stvarno se nisam snašao)..i umjesto da sam to nekako prekinuo prihvatio sam igru (pa nisam je mogao odbiti, koji muskarac (a da nije peder ili zauzet) odjebe prezgodnu curu koja bi se ljubila). Najgore od svega, ljubimo se svaki puta kada se vidimo, i to bi (da je) vec lagano poceo prelaziti u lijep i zdrav pocetak jedne veze izmedju muskarca i žene. Ali ovaj puta nažalost je "žena" višak.

Kako, kako da prekinem to dok nebude prekasno? Sto da kazem curi a da ne ispadne preglupo, prejadno ili da je ne povrijedim? Jasno, nemogu joj reci da me ne privlaci toliko fizicki i da se palim na decke. A želio bi ostati u kontaktu s njom ako je to ikako moguće. Neželim je više navlačiti ni zajebavati i želim prekinuti svu tu za mene "igru" dok nisu još upletene neke dublje emocije. Samo sto reci, i kako? I naravno, vrlo vjerojatno morati cu i bliskoj kolegici objasniti zasto sam prekinuo tu "vezu". A, sam sam si kriv.

Jednostavnije bi mozda bilo da priznam da sam gay. Ali naravno,neću. Još bolje bi bilo, da obje pročitaju ovaj post.

subota, 29.12.2007.

A ja ipak vjerujem..

Nakon blagdanskih aktivnosti, prejedenja i prepijanja preživio sam još jedan Božić. Volim ovo razdoblje i doslovce uživam u njemu (ako izuzmem jednu činjenicu a to je da sam trenutno zakovan za krevet s temperaturom 39, al bit ce bolje).



Svake godine oko Božića odem na ispovijed. Neznam koliko vi dragi blogeraši držite do vjere, do crkve, do Boga ali ja imam ajmo tako reći jedan poseban način vjerovanja. Vjerujem, ali eto smatram da nije bit vjerovanja otići nedjeljom u crkvu i onda zujati tamo oko sat vremena i jedva čekati da misa završi a ne doživjeti niti jednu riječ jer smo mislima na nekom pedesetom mjestu..a samo zato da smirimo svoju savjest ili da drugima možemo reći da smo bili na misi. Onda radije niti ne odem na misu! Sva sreca (ili nesreca), danas zbilja jako malo mojih poznanika uopce ide u crkvu. Ne volim da me se sili na išta pa tako niti da me se sili da se nedjeljom mora na misu. Ako mi stvarno dodje otici cu npr. baš u ponedjeljak, al bar ce biti iskreno i sa željom. A i ne slazem se sa puno toga što sama crkva propagira. No nije to bit ovoga posta.
Razmisljao sam o ispovijedi. Nakraju nisam otišao jer je bila prevelika gužva. Zanima me da li (ako itko od vas ipak ode na ispovijed..a znam da je takvih malo :), da li priznate sveceniku da ste gay i da ste sagriješili bludno sa svojim partnerom i kakve su bile reakcije. Baš si mislim, drugi puta kada dodjem u ispovijedaonicu malo zatlačiti svećenika pa mu reći neke tako stvari, priznati mu da me privlače i dečki pa da čujem njegovu reakciju i kako ce argumentirati neke stvari da me "odvrati" od toga..hoce li me osuđivati ili će me rado saslušati i dati neki pametan savjet da živim kako sam smatram da bi trebao živjeti.

Još nam predstoji Nova godina, nadam se da ste svi vec isplanirali nekakve dočeke i da cete u novu 2008. uci sa svojim najdražima..mene koliko mi se čini čeka druženje s krevetom (al ipak se nadam da ce mi biti bolje), jer kažu kako udjes u Novu godinu da ce ti takva biti cijela..onda mora da ce mi nadolazeca biti bajna :)
Sve najbolje vam želim i uživajte!

utorak, 11.12.2007.

Razmišljanja jednog nečovjeka

Kako do ljubavi?



Baš u zadnje vrijeme imam neku potrebu pričati s ljudima o vezama i o počecima samih tih dotičnih veza. Sve su to heteroseksualne veze i priče o njima,ali po čemu bi se one trebale razlikovati od homoseksualnih. Veza je veza bila dva muskarca, dvije zene,ili veza zene i muskarca. I svaka od njih ima svoje uspone i padove.

Sto mene ustvari zanima? Sam pocetak tih veza..
Kada se neka kvalitetna veza započinje da li obje osobe moraju biti zapaljene jedna za drugu skroz ili se neke emocije i ta želja da sve češće vidiš,čuješ doticnu osobu probude s vremenom. Da li joj treba dati vremena da se razvije ili je sam pocetak vec odredjen na propast ili na uspjeh..
U zadnje vrijeme se nalazim sa jednom doticnom osobom koja mi je super, ok, ali doslovce se moram natjerati da se vidimo. Nemam neku potrebu da se vidimo, niti mogu reci da je se sjetim precesto. Prijatelji smo al znam da bi se moglo razviti nesto vise. Ovisi o meni. I sto sad? Da li da cekam i dalje, da li da se upustam na silu u nešto više ili da jednostavno etiketiram taj naš odnos čisto prijateljski.

Tu ne govorim o ljubavi, ljubav dođe kasnije, pričam o toj početnoj zaljubljenosti,zanesenošću nekom osobom i jednostavno kada od samih početaka znas da želiš s nekime nešto više. Jedna cura mi je rekla da pravu osobu odmah prepoznas, nakon prvog poljupca, i da zudis za njom odmah od samih pocetaka i uživaš u toj početnoj idili..a sve ostalo je varka.

Pitanje: kakva su vaša iskustva, da li ste svojim partnerom/partnericom bili zaluđeni od prvoga dana ili ste strpljivo čekali da se emocije razviju? I da li je moguce da se u nekoga prema kome si skroz ravnodušan s vremenom zaludiš?

petak, 16.11.2007.

Comeback

Ne, nije Britney Spears haha..nečovjek se "vratio"



Zaboravio sam gotovo na ovu stranicu (sto je dobro jer sam se maknuo sa neta), zaboravio sam na svoje blogeraške prijatelje (sto i nije bas toliko pohvalno).no dobro. Ma lazem..nisam se maknuo sa neta,samo sam se lagano preusmjerio na neke druge stranice i na neka druga podrucja. Ali da sam zaboravio na svoj blog..jesam.

Da li u nedostatku inspiracije, da li u nedostatku vremena ili je jednostavno bila u lijenosti stvar zbilja neznam. Nije ni bitno, zaboravio sam na njega.

Rekao sam da cu se aktivnije ukljuciti no ocito je da sam malo prenaglio s tom izjavom..jer izostao sam dulje nego ikada. Koji je razlog? Neznam..i dalje postoji zelja za odrzavanjem ovoga bloga, ali mi ocito fali nekih tekstualnih tema. Neznam o cemu razmisljam, nemam o cemu pisati, sto vise da pitam..kao da su sve moje misli i sva moja razmisljanja vec ovdje ispisana. Ne brine me to previse. Kad bolje pogledam moj blog je bio, i jos uvijek je zaista samo osobne prirode, nikada nisam pisao o estradnim zvijezdama, o politici, o temama dana, o sportu, o filmovima, o big brotheru ili o Vlatki Pokos. Tu sam bas prezentirao samoga sebe. Trebao bi uvesti neku rubriku "rasprava mjeseca", "pitanje dana" ili " hottie dana/tjedna/mjeseca"..tek toliko da se cesce javljam :). Sve u svemu vrijeme je za promjene. Od kojih vjerojatno nece biti nista..al fora je to napisati..kao i ono : okrecem stranicu u svom zivotu buahahaha

Pitanje dana. Jeste culi da je Maja-Paola lagala da je trudna ?!
Da li je strasno to da jedan dvadeset + godisnjak nema pojma o politici i uvidu o tome sto koja stranka prezentira i nudi. Postoji li neka koja zastupa i pedere?

ok znam...to su tri pitanja..

četvrtak, 30.08.2007.

Prijateljica..

Velika stvar se dogodila..naravno, velika stvar za mene:



Nasao sam se bio sa prijateljicom. To je jedna cura koja u mome zivotu takodjer ima jedno bitno znacenje. Cura s kojom sam jednom davno bio i u vezi i koja me razumije u mnogocemu. Cura koja je posebna u tu ruku da je prva zasluzila da joj priznam da me medjuostalom privlace i tipovi. I tako, povjerio sam joj se da sam zaljubljen u prijatelja..
Tom recenicom gotovo da sam rekao: ja sam gay, i to ne nekome beznacajnom..vec nekome tko mi zaista i nesto znaci. Najblizoj prijateljici.

Toga jutra poslao sam joj poruku (jer kao sto sam napisao vec prije,nemam snage nekome to izgovoriti gledajuci tu osobu u oci). Dobio sam odgovor da misli da se nemam zasto bedirati i da me i dalje neizmjerno voli, te da se nada da cu s njom popricati o tome. Tako je i bilo.
Iz mene je jako tesko nesto izvuci, gotovo da je to bilo mucenje od razgovora..ali nakon ispijenih neznam ni sam vise koliko casa alkohola rijeci same od sebe teku (kao i sam alkohol). Pitala me: Jesam li sam gay? Nisam joj odgovorio. Ali mislim da je to i potpuno nepotrebno pitanje u ovom trenutku jer ustvari zna odgovor, no ipak ga želi cuti kako ja to izgovaram. Covjece,pa rekao sam joj da sam zaljubljen u prijatelja, a tesko mi joj je reci: "da, ja sam gay"! Umjesto odgovora uložio sam đokera haha, smijesno. Znam i zasto..zato sto bi se vjerojatno zatim nagomilavala pitanja i pitanja poput od kada to osjecas, zasto, jesam li bio vec sa kime od tipova, da li sam samo zaljubljen u prijatelja ili me privlace i drugi decki, privlace li me i cure jos...a na ta sva silna pitanja stvarno nisam imao snage, volje niti zelje odgovarat,a i na pola pitanja niti nemam odgovor. I pa kakvo je to pitanje : zasto te privlace decki???! Da si nisam toliko blizak sa njom bilo bi mi lakse odgovarati na neka od tih pitanja..ovako mi je jos neugodnije..jer pa bili smo cak i skupa neko vrijeme.

Drago mi je sto me razumije, podrzava i sto se napokon bar malo mogu nekome jadati o svojoj nesretnoj ljubavi i slicnim problemima. Podrzava me utoliko da smo tu jako pijanu vecer nekako i zavrsili zajedno (ne,nismo se i posevili)..a danas me zajebava i kaze - htjela je da mi bude lakse, i da se zaista uvjerim za koju momcad igram hahaha, a mozda me i preobratiti, jer navodno, ako sam zbilja gay da time zenski rod jako puno gubi hehe
Ha, kakva prijateljica...ma nebi je mijenjao za nista na svijetu!

I da, velik korak za mene!

petak, 24.08.2007.

U picku materinu i zivotu..



Nekad sam bio sretan decko, pun poleta, radoznao, optimista, uvijek spreman za zajebanciju, gotovo uvijek nasmijan, bez previse filozofiranja, jednostavan, ambiciozan..gdje je nestao taj decko?! Od kad sam zapoceo sa pisanjem ovoga bloga bilo je lijepih,no nazalost puno vise losih trenutaka, padnem u neku depresiju i previse razmisljam i trazim neki smisao svega toga. Vjerojatno da nije tako,da sam sretan nebi niti pisao ovaj blog jer nemam neku zelju niti naviku pisati nekome o svome sretnom zivotu ili dijeliti neke svoje trenutke iz zivota s ljudima koje ne poznajem.
Kad si tuzan, tjera te na pisanje i blog te privlaci da se ispuses, da olaksas dusu i da te sa pametnim komentarima ljudi uvjere da nije sve tako crno i da nisi sam..

U globalu nemam los zivot, svi mi imamo probleme, samo sto se ja sa svojima neznam nositi..neznam ih prihvatiti, rijesiti u svojoj glavi i onda ih pustiti vec ih navlacim i stalno se vracam na isto.

Problem 1. moj faks...faks koji studiram jako dugo traje,ali ajde dobro vazno je dobiti taj papir bilo kada. Na faksu sam trenutno relativno los, ostali su mi svi najtezi ispiti i stvarno ali stvarno neznam kako da se natjeram da ih se trenutno rijesim. Misli su preusmjerene u drugom smjeru.

Problem 2. moji roditelji..odlicni su, sve mi dopustaju, sve mi daju i jako sam zahvalan na tome,ali su konzervativni..strah me uopce pomisliti da im kazem da imam bilo kakve sklonosti prema muskarcima,a kamoli da dovedem nekoga kuci. Znam sto me ceka u buducnosti - nikakav odnos s ocem.

Problem 3. moje prihvacanje..vec je dosadno, prihvatio sam se, nasao sam se u tome, ali se nemogu othrvati osjecaju da nikada necu imati pravu obitelj,djecu i ljubomoran sam na sve svoje prijatelje koji mogu iskazivati svoju ljubav i sto imaju planove i svijetlu buducnost zajedno.


Problem 4. moja ljubav..predugo patim za covjekom kojeg nikada necu moci imati, heteroseksualcem koji ima stabilnu jako dugu vezu,svojim najboljim prijateljem za kojeg znam da me voli najvise na svijetu (u frendovskom smislu), i koliko znam da nije ispravno to sto osjecam prema njemu svejedno mi je jako jako tesko i to me ubija..kad bi barem on mene malo zamrzio.

Problem 5. prihvacanje drugih ljudi..jako mi je vazno da me i drugi prihvate,kao sto i da sam sebe prihvatim, relativno me "pogodi" kritika na racun pedera, pa sto meni fali i ja sam peder i osim ovih ovdje problema hehe nista mi drugo ne fali a peder sam i sam. Znaci kad netko pljuje po pederima,pljuje i po meni. A kritiku valjda tesko prihvacam.

Problem 6. gay/bi frend..zelim nekoga s kime mogu otvoreno pricati o svemu, dosta mi je izmotavanja zasto nemam curu, dosta mi je laganja prijateljima, dosta mi je toga da zivim neki tzv.dvostruki zivot i da nisam ono sto zbilja jesam..steta sto je takvog tesko pronaci.

Problem 7. posao..strah me zarobiti se jednim poslom zauvijek, previse mi je vazna moja sloboda, previse sam se naviknuo da radim sto zelim, uzasava me pomisao da cijeli zivot radis za 3 tjedna godisnjeg odmora i uzasavam se te rutine..smatram da me to nece ispunjavati u onolikoj mjeri koliko zelim.

Problem 8. ljudi..bas su pokvareni, sebicni, zavidni, netolerantni, zajedljivi, okrutni, hladni, neprijateljski nastrojeni, neiskreni, nedosljedni, zajebani i razjebani..ajme,netko me je ocito gadno sjebao kada sam tako nabrijan

Problem 9. život..al zbilja volim zivot kada sam sretan, ispunjen i jednostavan..tako je lijepo bilo u srednjoj, osnovnoj skoli..od onda sam se izgubio i nikako da se pronadjem. Dobra je stvar sto sam borac, ne predajem se!

Sad je pravo vrijeme da se sjetim lijepih uspomena i trenutaka s mora...

Prijatelji dragi,gdje ste??

Inace sam dobro..

utorak, 21.08.2007.

U potrazi za skrivenim blagom..

..i prodje moje dugo toplo ljeto..



bilo je odlicno,jedno od meni najljepsih i najuzbudljivijih ljeta ikad..i ne, ne zato sto sam upoznao nekog posebnog vec zato sto sam ucinio neke stvari koje sam oduvijek htio uciniti, i zato sto sam si pokazao da mogu biti dosljedan samome sebi (to su neke moje interne fore i stvari)..necu previse pisati o ljetu, zadrzat cu uspomene za sebe i rado cu ih se prisjecati sa osmijehom na licu i u teskim situacijama..

..u iscekivanju sam drugog..

Sada sam u potrazi za necim novim, kao da prodje ta jedna etapa (ljeto) pa si sada ove dane nakon ljeta moram zaciniti necime da mi nebude dosadno i da se nesto dogadja u mojemu zivotu. Ajde spasava me faks koji ce uskoro poceti, a mozda pocnem i raditi, i cak se svemu tome veselim..

I tako odem u potragu za novim poznanstvima na internet, na chat, na gay portal cisto reda radi da upoznam neke nove ljude. I iznova se uvijek zapitam, kako vjerovati tako nekome preko chata, na taj nacin..onda krenem od samoga sebe..da li sam ja uvijek iskren, da li sam pouzdan i da li idem s pravim namjerama u ta poznanstva. Uvijek se nadas da ce s druge strane naici neki tebi osobno zgodan lik, koji tebi odgovara i s kojim ces zapoceti nesto dugotrajno. A sto ako nije? Da li stvarno zelim prijatelja ili ipak samo covjeka s kojim bi mogao ostvariti neki visi kontakt. Nikad se ne zanesem previse necime, uvijek u tako nesto novo ulazim hladne glave pa sto bude..volim se druziti, ali me strah od odbacivanja ili da se ja osobno nekome drugome ne svidim ( i nije u to uracunat samo fizicki izgled ,vec po razmisljanjima, komunikaciji i nacinu dozivljavanja tog drugog).

E da,kad sam vec kod dopisivanja..razmijenio sam bio par poruka sa jednim blogerasem ovdje preko msn-a prije par mjeseci,a zatim se povukao..iako sam gotovo obecao da cu se javiti (i sad me to muci, kako mogu ispasti takva pizda, reci covjeku da cu se javiti a zatim nestati bez rijeci). Iako je bio skroz neobavezan razgovor, bez ikakvih napetosti ili neznam cega, zbilja dozivjeh tog covjeka kao jednog dobrog i simpaticnog decka bez ikakvih skrivenih namjera s moje i njegove strane hehe. On bi mi mogao biti prijatelj (ali sam pobjegao). Nije to nista strasno, ali bi takvu "pogresku" mogao ciniti iz dana u dan i svaki dan tako nestajati i mozda zatvarati sam sebi ta neka vrata prema jednim lijepim i dugotrajnim poznanstvima. Mislim stvarno, sto je toliko tesko otici na jednu pivu s nekime. Znam da sam sebi radim probleme bezveze.

Ustvari strah me i tih skrivenih namjera, lazi preko chata..krecem od sitnica npr. pitam nekoga jer cesto visi na msn-u - on odgovara da ne, da se samo tu i tamo sa mnom dopisuje..i tako dodjem na msn sutra, prekosutra, za dva dana opet..evo njega opet na msn-u kao bas je slucajno dosao vidjet sta ima, dodjem za 5 dana opet..evo bas je bacio zadnji pogled na comp pa je opet slucajno naletio na mene...i naravno da meni to postaje cudno. Nije poanta u tome da li se on dopisuje samo samnom ili sa nama desetoricom jos, ili sa mamom, bakom ili prijateljem..uopce to nije bitno, bitno je to neko izmotavanje,laganje..ako na samom pocetku vec pocinju neke te sitne lazi kako uopce zadobiti necije (u ovom slucaju moje) povjerenje bilo da se radi o sklapanju poznanstva,prijateljstva ili neceg treceg. Nikako.

A da, sad sam pod tim utjecajem, maloprije chatao s jednim likom pa mi je sve jos frisko..sto zelim, zelim samo da ljudi budu iskreni i simpaticni, i da dobijem zelju pristati se naci s nekime bez nekakvog pritiska i ocekivanja. Zelim pravog gay/bi prijatelja

subota, 07.07.2007.

uzimam godišnji..

Opet sam upao u kolotecinu svoga zivota.
Iako svasta mi se dogadja, a ja gledam kako to sve prolazi kraj mene.
I nista ne poduzimam, neda mi se. I zadovoljan sam time, time sto nista ne poduzimam.
Samo bi lezao,odmarao i zujio..vegetirao..jedva cekam sad odmor i more. Iako necu se odmoriti.
Ima da se fino napijem, da se ludo zabavim i da si ovo ljeto ucinim nezaboravnim. Neki tour po Jadranu..zvuci mi jako dobro i primamljivo (i ostvarivo) hmmm...da,tako ce biti.
More,more,more..radis ko crnac,ubijas se tokom cijele godine za tih par dana godisnjeg odmora (i tako cijeli zivot), a prodje u trenu. Ima onda da tih par tjedana iskoristis na najbolji moguci nacin, da urežeš te lijepe događaje u svoje sijecanje i da te to gura narednu godinu.




Ajmo ljudi, maknite se s kompjutera, prestanite pisati te blogove, izadjite van i "zagrlite" svijet. Sunce, more ekipa i zabava. Ako nemate more, imate Jarun,toplice,Dravu,Dunav,Mreznicu..sta god. Jos ak znate baratat i s loptom - nogomet,odbojka,picigin..(pederi su kao losi u sportu..ma tko to kaze??)




Mislim da me nece biti sada preko ljeta..no dodjem, procitam vas, ma prelijen sam se spojit i na kompjuter a kamoli jos ostavit vam i pokoji komentar. Zao mi je vremena provedenog u kuci. Idem van..ovoga trena. Mozda ce kisa ovih dana pa se ipak ulogorim pred kompjuterom, vidjet cu.
Lijepe praznike i godisnje odmore vam zelim svima!!

Moj blog je navrsio godinu dana, uz najljepse zelje svima vama i samom sebi zelim lijep odmor..

ponedjeljak, 18.06.2007.

nada umire posljednja..ili je kurva?

Da li su ljudi cesto depresivni? Skloni depresiji koja s vremenom postane i sastavni dio njihovog zivota?!



Ja bih rekao da ja nisam depresivan iz nekih neutemeljenih razloga. Iako sam sebe mozda cesto volim postaviti u ulogu zrtve i volim se odreci necega, tog nekog dijela svoje srece samo zato da bi nekome drugome bilo bolje (i onda jos ocekujem sazaljenje drugih ljudi zbog toga sto sam se kao ja "morao" odreci). To sazaljenje ocekujem npr.od neke osobe koju jako volim (da mi pokaze da joj je stalo do mene i da bi joj bilo puno draze kada bi bas ja bio s njom (tom osobom).

A s druge strane i ne volim kada me sažaljevaju (ili sažalijevaju). Kako se to pise?! Napisat cu: kada me zale. Sve ovisi o situaciji.

Najcesce me u depresiju baca ta prokleta nesretna ljubav , bolest i nerazumijevanje drugih ljudi. Uh kako to mrzim! Kada nekome nemozes objasniti neke stvari (a jos da i pritom ni nisam ja kriv) pa makar se bio popeo i na trepavice. Imajte razumijevanja ljudi,razumijevanja!!!

Ljudi se sve vise i vise "bave" samoubojstvima, i sve vise i vise se na taj nacin "rijesavaju" svojih problema. Kukavice ili ?
Kukavice..bjeze od svojih zivota, pretezak im je taj "kriz" koji moraju nositi pritom uopce ne misleci na posljedice i na praznine koje ce ostati u srcima njihovih bliznjih.
Hrabrost..da hrabrost, kako netko uopce smogne hrabrost popeti se na neboder i samo se pustiti,pucati pistoljem u samoga sebe,objesiti se i na taj nacin se ugusiti ili uzeti saku tableta i popiti ih. Za mene hrabrost (na jedan bizaran nacin).
Nikada mi nije palo na pamet da se ubijem zato sto sam peder (koliko god me to mucilo i koliko god sam sam sebe preispitivao). Puno ljudi navodno ucini samoubojstvo iz tog razloga - zbog svoje seksualne sklonosti.

Treba li osudjivati samoubojice, jadne ljude slabog karaktera koji se sa svojim problemima nemogu stoički nositi? Ja ih u neku ruku shvacam. I zao mi ih je. Ali smatram da samoubojstvo nije pravi nacin. Iako mi dodje tu i tamo da razmisljam o tome. Ali samo pomislim. Nisam suicidan tip.

Primjetio sam da sad vec neko vrijeme nisam pisao o lijepim stvarima, pa sam napisao i ovaj crni post. Pa red je dosao na neke veselije teme. Uskoro,uskoro..

<	svibanj, 2008
P	U	S	Č	P	S	N
			1	2	3	4
5	6	7	8	9	10	11
12	13	14	15	16	17	18
19	20	21	22	23	24	25
26	27	28	29	30	31

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Komentari da/ne?