srijeda, 02.01.2008.

...2006...2007...cry

Možda će ovo bit još jedan depresivan i tužan post..ali moram ga napisat..evo,završila je i ova 2007.godina..meni najgora godina u životu..ta 2007.će mi ostati zapamćena u sjećanju kao jedna od najgorih jer svakom bi bila da izgubi prijatelje koje voli..prijatelje koje ćeš možda moći vratiti jer su još uvijek tu,tu na Zemlji..i prijatelje koje nikada više nećeš moći vratiti jer ih više nema..x(..Dakle,mogli ste skužit jedan od razloga zašto tu 2007. smatram najgorom..U početku je ta godina bila toliko dobra i mislila sam da ću je zapamtit kao najbolju..Međutim,to se nije dogodilo..Još od 2006. nisam uspijela vratit neke od osoba koje sam izgubila..Jedna od njih je bila Tonka,tad meni najbolja frendica..Ali ja sam prekasno shvatila da je ona dobra frendica i da se prema meni ponaša najbolje što može..a u ovoj prethodnoj godini nisam uspijela vratiti njeno prijateljstvo..zapravo,jesam..ali nije bilo isto..jer ona je imala kraj sebe curu koja je očito uz nju bila više nego ja..i koja ju nikad nije povrijedila..Nadam se da ću u 2008.ispuniti svoje želje i vratiti tonkino prijateljstvo..a koliko sam skužila po njezinim riječima,i ona to želi..Tak da,tonka,ak ovo čitaš..znaj da te volim..puno..
No,vratimo se mi onome o čemu sam počela..Dakle,na početku te 2007.nisam uspijela vratit tonkino prijateljstvo..ali onda je počelo ić na bolje..i ipak sam mislila da će ta godina proteći dobro..tako je i bilo,do 8.mjeseca..Zapravo,na početku tog mjeseca je bilo i donekle dobro..jer mi je bio rođendan..ali ni tad se nisam provela baš najbolje..provela sam ga u suzama i bio mi je to najgori rođendan ikad..a 9 dana nakon mog rođendana,14.08.,sam saznala da mi je umro moj Fran..Fran kojeg sam toliko voljela..kojem sam uvijek visila za vratom..kojem sam uvijek dosađivala..koji je bio best frend mom bratu..koji me poznavao svih mojih 14 godina..kojeg nikad,ali nikad neću zaboraviti..tad sam izlila više suza nego u svih svojih 14 godina šta živim..zatim je počela škola i pokušala sam se suzdržavat da ne počnem plakat..u tom su mi pomogle neke osobe..osobe koje volim i dan danas..i baš kad sam pomislila da je krenulo na bolje,opet je sve počelo bit isto..sad ove praznike sam također izgubila jednu meni jako dragu osobu..osobu koju sam voljela više od svih svojih frendova zajedno..osobu kojoj sam bila vjerna i koja me razumila..koja je uvijek bila tu za mene i koja mi je uvijek bila podrška..moja best frendica..moja milja..možda je nikad više neću vratit,makar mi je to jedna od velikih želja u 2008.,ali nek zna da sam ju voljela najviše na svijetu i da mi je bila sve..znam da sam mlada,da mi je tek 14 godina,ali i ja imam svoj pogled na život kao i svi drugi..znam da nije sve uvijek crno..i da sam ponekad sretna..ali većinu vremena provodim u tugi i suzama..nadam se da će mi ova 2008. proć najbolje nego ove sve dosad..eto..toliko od mene..čujemo se..a dotad ću živjeti u nadi za bolje sutra ;)..voli vas vaša ančica..
22:43 | Komentari (6) | Print | ^ |

<< Arhiva >>