subota, 03.11.2007.

Tuga me uhvatila..Eh..

Hey ljudi..Evo,pišem novi post..Neznam zašto..Nisam dobre volje..Vidite,promjenila sam naslov bloga i pjesmu..Ne znam zašto..Počela sam se prisjećati trenutaka koji su se dogodili ove godine..Mislim da je ovo najgora godina u mom životu..U ovoj godini su se dogodile stvarno loše stvari..Puno puta sam se svađala sa svima..Nisam uopće marila za tuđe osjećaje..I tek kad je Fran umro sam shvatila da moram sve ljude gledat jednako i da ne smijem misliti samo na sebe i na svoje osjećaje..Nikako se nemogu pomirit da mog Frana više nema..Makar je od njegove smrti prošlo (uskoro) 3 mjeseca..Stvarno to nemogu shvatit..Stalno ga sanjam..Kao da mi nešta hoće reći..I dok ga sanjam,sigurno spavam sa osmijehom na licu..Jer sam se ja uvijek smijala kad bi ga vidila..A gdje sve to nestalo?I to tako iznenada..Sve odjednom..Nije fer..Ali stvarno nije..U zadnje vrijeme su svi mladi počeli umirat i onda ovi stariji kažu da svijet ostaje na nama..Ne bi ja baš rekla..Imam filing da ćemo mi pomrijet prije nego oni..Eto..Neznam..Mislim da je sve ovo šta sam rekla previše..Idem..A dotad,čuvajte se..Pussa..Volim vas..

P.S. Frane,volim te..I fališ mi jako jako puno..


13:43 | Komentari (14) | Print | ^ |

<< Arhiva >>