Jednom je prošla kraj mene
Sa tipom kog sam znao taman da se javim
Skrila je pogled na vreme
Al sasvim dovoljno za žur u mojoj glavi
Bezvezno zdravo, klimanje glavom
I sve što već sleduje
Neka, lutko, u redu je
(Jednom su sadili lipu, Đorđe Balašević)
Bila je zvezda, bila je pesma
Svaki dan druga, a večito ista
Snila je dobra stara vremena
I svog Chopina, i Bacha, i Liszta
(Menuet, Đorđe Balašević)
I proturaju priče
Da sve curice liče
Kad je čaša pri dnu
Ma dobro, možda jedna na drugu
Ali nikad na nju
(Ankica, Đorđe Balašević)
Ako te odvedu, cigani čergari
Ili te ukradu strašni haremski čuvari
Ako te odvedu ja ću da poludim
Bez tebe ne umijem više jutrom da se budim

Ako te odvedu sve će da se sruši
Pamti me k'o prijatelja čuvaj me u duši
I onda kad misliš da je prekasno za snove
Za sve
(Ti si mi u krvi, Zdravko Čolić)
Doviđenja, doviđenja
Ništa novo takvi rastanci su česti
Ti u sobi, ja na cesti

Ja to znam, ja to znam, ja to znam
Jer sam već bio sam
(Doviđenja, Zdravko Čolić)
Odvešću te, gdje si samo jednom bila,
Gdje su neka druga lica,
U predjele tvojih slikovnica,
Odvešću te...

Odvešću te, za tebe su ljepše stvari,
Za tebe su bolji ljudi,
Odvešću te, gdje se vjetar budi
Odvešću te...
(Odvešću te, Zdravko Čolić)
Zaboravi sva proljeća,
Samo ono naše pamti.
Neka traje u sjećanju,
Kad ne može da se vrati.

Zaboravi sva proljeća,
I sve dane bez ljubavi.
Samo ono naše pamti
Sva ostala zaboravi.
(Zaboravi sva proljeća, Zdravko Čolić)

ponedjeljak, 08.10.2007.

Deset godina bačenih u vjetar...

Kao što rekoh, neće biti bolje. Barem ne meni. Ništa ne može oprati ovaj gorki okus u mojim ustima. Jebena 10 godina drkanja na ovom jebenom faksu. Zašto? Pitam se, zašto?

Jesam li štogod naučio? Jesam, gomilu gluposti koja nikome ne treba i od koje nikada neću imati koristi, a ono što sam trebao naučiti nisam. Ne svojom greškom, nego su ta predavanja jednostavno bila takva da se nije moglo ništa naučiti. I tako sada na recimo kraju jebenog faksa, mene je sramota da znam elektrotehniku bolje nego fluide (hmn čekaj malo, ja ono studiram brodogradnju, halo, valjda bih u tome trebao biti bolji od nekog strojara sa proizvodnog smjera, a ono kita) ili još gore pomorstvenost. Što ja znam o ponašanju broda na valovima? Ništa, uostalom, to nije ni bitno. Tko se još zamara sa time koliko će se brod ljuljati, ponirati ili posrtati, to uopće nije bitno, osobito za putničke brodove, jer koga je briga što će putnicima biti zlo i muka. A da ne govorim o upravljivosti, jer zbilja nije bitno hoće li se 200 metarski brod zabiti u obalu jer ga ionako remorkeri vuku (a vuku ga, zar ne?). A slično je i sa malim brodovima. Umjesto toga, tlačili su nas sa glupim predmetima tipa: sociologija te industrijska sociologija (razlika je u tome što je ova prva sociologija iz srednje škole, a ova druga je kao puno bitnija jer se uče gluposti tipa kako povećati produktivnost radnika, je kako da ne) što je po meni jako bitno, ili elektrotehnikom (hmn, znam da su tu elektrotehniku čak priznavali onima koji su se poslije prebacivali na FER kao Osnove Elektrotehnike I i II), organizacijom i poslovanjem brodogradilišta (iovako su sva brodogradilišta u tolikim gubicima da bi se ovaj ispit trebao zvati dezorganizacija i stečaj brodogradilišta), teorijom konstukcija (još jedan glupi ispit u kojem učite mali milijun metoda za rješavanje problema čvrstoće i vibracija, a većina tih medoda se ne koristi jer daju samo približne metode, a da stvar bude gora većinu tih stvari morate opet polagati ili u čvrstoći ili u vibracijama), onda osnivanje brodogradilišta (osnivanje u ovom slučaju znači projektiranje, kao da će ikada itko od nas osnivati brodogradilište, kao da ih i sada nema previše), i ima ih još mali milijun koje bi trebalo izbaciti jer su po meni krajnje nepotrebi, no tko sam ja da se bunim. Ja sam ionako loš student (sa prosjekom 3,8 i dvije Rektorove nagrade), jer dobri studenti završe faks za osam godina (sa prosjekom 2,5), a ne jebu se kao ja deset godina.

I što reći na kraju. Znam da ću imati novaca više nego prosječni građanin ove države. I znam da će mi biti dobro u životu (barem sa materijalne strane), ali ništa, ama baš ništa ne može oprati gorak okus izgubljenih godina, koje mi se nikada više neće vratiti. Zahvalio bih se svim budalama koje su pisale program studija brodogradnje na FSB-u. Hvala vam. Nizašto.
- 15:24 - Komentari (3) - Isprintaj - #

< listopad, 2007  
P U S Č P S N
1 2 3 4 5 6 7
8 9 10 11 12 13 14
15 16 17 18 19 20 21
22 23 24 25 26 27 28
29 30 31        


Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Komentari On/Off

These wounds won't seem to heal
This pain is just too real
There's just too much that time can not erase
(My Immortal, Evanescence)
Where is my friend when I need you most?
Gone away
(Ordinary World, Duran Duran)
But it's time to face the truth
I will never be with you
(You're Beautiful, James Blunt)
These dreams go on when I close my eyes
Every second of the night I live another life
These dreams that sleep when it's cold outside
Every moment I'm awake the further I'm away
(These Dreams, Heart)
I decided long ago
Never to walk in anyones shadows
If I fail, if I succeed
At least I live as I believe
No matter what they take from me
They can't take away my dignity
(Greatest Love Of All, Whitney Houston)
Runaway with my heart
Runaway with my hope
Runaway with my love
(Wherever You Will Go, The Calling)
All the pain that you have known
All the violence in your soul
All the wrong things you have done
I will take from you when I come
(This Is To Mother You, Sinead O'Connor)
So see you when you're 40
Lost and all alone
Being comforted by strangers
You'll never need to know
(See You When You're 40, Dido)
So If you're feelin' lonely don't
You're the only one I'd ever want
I only wanna make it good
So if I love ya a little more than I should

Please forgive me I know not what I do
Please forgive me I can't stop lovin' you
(Please Forgive Me, Bryan Adams)
optimized for IE @ 1600x1200   © 2007 serpico