Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/necebitibolje

Marketing

Deset godina bačenih u vjetar...

Kao što rekoh, neće biti bolje. Barem ne meni. Ništa ne može oprati ovaj gorki okus u mojim ustima. Jebena 10 godina drkanja na ovom jebenom faksu. Zašto? Pitam se, zašto?

Jesam li štogod naučio? Jesam, gomilu gluposti koja nikome ne treba i od koje nikada neću imati koristi, a ono što sam trebao naučiti nisam. Ne svojom greškom, nego su ta predavanja jednostavno bila takva da se nije moglo ništa naučiti. I tako sada na recimo kraju jebenog faksa, mene je sramota da znam elektrotehniku bolje nego fluide (hmn čekaj malo, ja ono studiram brodogradnju, halo, valjda bih u tome trebao biti bolji od nekog strojara sa proizvodnog smjera, a ono kita) ili još gore pomorstvenost. Što ja znam o ponašanju broda na valovima? Ništa, uostalom, to nije ni bitno. Tko se još zamara sa time koliko će se brod ljuljati, ponirati ili posrtati, to uopće nije bitno, osobito za putničke brodove, jer koga je briga što će putnicima biti zlo i muka. A da ne govorim o upravljivosti, jer zbilja nije bitno hoće li se 200 metarski brod zabiti u obalu jer ga ionako remorkeri vuku (a vuku ga, zar ne?). A slično je i sa malim brodovima. Umjesto toga, tlačili su nas sa glupim predmetima tipa: sociologija te industrijska sociologija (razlika je u tome što je ova prva sociologija iz srednje škole, a ova druga je kao puno bitnija jer se uče gluposti tipa kako povećati produktivnost radnika, je kako da ne) što je po meni jako bitno, ili elektrotehnikom (hmn, znam da su tu elektrotehniku čak priznavali onima koji su se poslije prebacivali na FER kao Osnove Elektrotehnike I i II), organizacijom i poslovanjem brodogradilišta (iovako su sva brodogradilišta u tolikim gubicima da bi se ovaj ispit trebao zvati dezorganizacija i stečaj brodogradilišta), teorijom konstukcija (još jedan glupi ispit u kojem učite mali milijun metoda za rješavanje problema čvrstoće i vibracija, a većina tih medoda se ne koristi jer daju samo približne metode, a da stvar bude gora većinu tih stvari morate opet polagati ili u čvrstoći ili u vibracijama), onda osnivanje brodogradilišta (osnivanje u ovom slučaju znači projektiranje, kao da će ikada itko od nas osnivati brodogradilište, kao da ih i sada nema previše), i ima ih još mali milijun koje bi trebalo izbaciti jer su po meni krajnje nepotrebi, no tko sam ja da se bunim. Ja sam ionako loš student (sa prosjekom 3,8 i dvije Rektorove nagrade), jer dobri studenti završe faks za osam godina (sa prosjekom 2,5), a ne jebu se kao ja deset godina.

I što reći na kraju. Znam da ću imati novaca više nego prosječni građanin ove države. I znam da će mi biti dobro u životu (barem sa materijalne strane), ali ništa, ama baš ništa ne može oprati gorak okus izgubljenih godina, koje mi se nikada više neće vratiti. Zahvalio bih se svim budalama koje su pisale program studija brodogradnje na FSB-u. Hvala vam. Nizašto.

Post je objavljen 08.10.2007. u 15:24 sati.