Jesam samodopadan, jesam narcisoidan, ali jebi ga ne biste li i vi bili da napravite pizdariju prije sezdesetak sedamdesetak godina i da se jos vrti na vijestima?
Opet si mislite koji kurac ovaj opet sere.
Jebe mi se, odite na drugi blog, neki romantican, pun predivnih slicica, neciji kome je stalo do vas.
A, vi bolesnici koji cete nastaviti citati moju Pravu Istinu...., jebite se i vi...., vi znate zasto citate i necu s vama gubiti vrijeme, iako ga ja imam na pretek, ali vi ga nemate.
E, pa ovaj put serem o svojem, kako ga volim nazvati «zlatnom dobu», zlatnim tridesetim i cetrdesetim godinama proslog stoljeca. Morate priznati da sam napravio dobar dar-mar u ta vremena.
Primjetih za jednog razgovora s jednim nizim norveskim politicarem 1929 na jednim orgijama u Oslu, koji je bio uzasno naporan u svojim nastojanjima da potpise ugovor sa mnom (idiot, kao da sam ja ikada ikoga odbio), ali bio je izuzetno izopacen pa sam mu dopustio da uziva u mom drustvu. I tako dok je pohotno buljio u jednu norvesku maloljetnicu, i u isto vrijeme potpisivao ugovor, primjetio sam kako mu je bitnije sto sad pripada mom drustvu, nego korist koju ce moci izvuci (izvukao je ostvarenje nekoliko nemastovitih hedonistickih zelja, kratko vrijeme osjecaja moci na vlasti i jedna je predivna osobina nazvana po njemu). Ta ljudska opsjednutost pripadanju me je ponukala da se poigram ideologijama. Prvi mi je na pamet pao komunizam i poslije ga samo malo modificirao, rodio se tu onda nacionalsocijalizam, socijalizam, fasizam, kasnije su postali kao zivi, izmi su samo nicali. Svud po svijetu, kazem vam «zlatno doba», stvari su isle same od sebe. Ja sam samo gledao i nasladivao se.
Dobro, hajde, taj put sam na kljucna mjesta stavio dvojicu igraca drito iz svoje firme, a dva dragulja sam nasao medu vama (talijanski celavac me je jedno vrijeme dobro nasmijavao, ali kad mi je dopizdio dao sam da ga stave na banderu, bio je glup jebi ga).
Ostala trojica su moj ponos i dika, ne znas koji je bolji od kojega.
Naime, svog dragog Azazela sam poslao kao malog neuglednog austrijskog soboslikara, a onu kurvu podmuklu Semjasa sam odaslao kao krsnog gruzijca. Obojica su fantasticno odradili svoj posao.
A, treci (cetrvti je bio talijanski celavac, nadam se da me vasi zakrzljali mozgovi mogu pratiti), treci je bio vas dar, da vas.
Zbog njega sam i vezan za vas narod (to da sam posebno vezan, to sam vam vec rekao), naime taj treci je bio Hrvat, covjek, tu sam ga nasao, medu vama. Strojar iz pripizdine u Zagorju. I priznajem, bio je bolji od mojih guja, najduze je opstao i sve je prejebao, jebeni genij.

Ah, uspomene, opet me odvukose. Da se vratim na ono sto me je ponukalo da se primim tipkovnice.
Azazel se je u svojoj predivnoj neutazivoj gladi za krvlju takmicio sam sa sobom koliko ce vasih srodnika poslati na drugi svijet (dio je bio za mene, a dio sam morao prepustiti Starome), to su pizdarije s pocetka na koje sam ponosan.
Pojasnit cu vam, vidim da ste zinuli ko oni slatki downovci (tako ih zelim za sebe, ali svi odu starome).
Stvar je u tome sto su Romi, poduzetni kakvi jesu, odlucili tuziti IBM zbog Azazelove zaigranosti, navodno mu je IBM prodao strojeve za busenje kartica, te je on zbog toga bio tako uspjesan. Jebes mi mater, svaka im cast, i Romi su odlucili unovciti informatizaciju, zna cigo gdje se para vrti.
Ali, da je to jedina prica ne bih ni sjedao ovo pisati.
I zidovi su ovih dana krenuli u akciju, oni naime daju 10000 $ za informaciju koja ce dovesti do sudenja nekom Azazelovom (to je onaj soboslikar, valjda me pratite) posilnom.
Ja zidove jednostavno volim, oni su fantasticni u dvije stvari, propagandi i cuvanju novca.
Oni su uspjeli ubijediti svijet da ih je pobilo na desetke milijuna prije sezdeset godina i jos uvjek to guraju (i svijet to pusi, pa da su toliko njih goloruki krenuli i Azazel bi se povukao), a sami su mi poslali (i svaki dan ih salju sve vise) toliko onih zakrabuljenih bradonja (u paketu sa zenama i djecom) da sam cak odlikovao neke njihove politicare i casnike, al kazu nije to istina i svijet opet pusi.
A, to kako uz to cuvaju i skupljaju lovu, to je carolija. Oni nakon sezdeset godina traze «svoje mucitelje» i sad ako je taj zlobnik u to vrijeme imao 18 godina, sad mu je 78.
Pravi timing, da su prije nudili lovu jos bi se tu i naslo nekoliko tih veseljaka, ali onda bi morali pljunuti veliku lovu za svakoga. Ovako se nadaju jednome, i za 10000 $ jos pedeset godina ce moci jaukati kako ih je soboslikar zgazio. A, opet da su cekali, ne bi nasli ni jednog.

Te su dvije vjestice probudile romanticara u meni, te vam napisah ovo. A, onim poduzetnijima medu vama dao sansu da dignete neku lovu tako da tuzite Gatesa koji mi je poklonio Word da vam to mogu napisati i tako vas psihicki tlaciti.


Voli vas vas Necastivi!!!