petak, 08.06.2018.
Blogoterapija
Ne znam koji je Vaš razlog pisanja bloga, da li se želite proslaviti, da li želite biti primijećeni i ostati zapamćeni po onome što pišete ili, kao i ja, smatrate pisanje bloga jednom vrstom terapije. Pišem ovaj blog već nekih tjedan dana i moram Vam priznati da se puno bolje osjećam. Kao da sav svoj teret prenesem u post i tu ga i ostavim. I nije mi toliko bitno da li će to što ja napišem netko vidjeti ili ne. Naravno, lijepo je kad vidim da je netko to pročitao, ali nije i najvažnije. I nikako nije to razlog zašto pišem. Kao što sam već rekla, ovo je za mene neka vrsta terapije. Na ovom mjestu ja zapravo iznosim sve ono što me muči, ali pokušavam to prikazati na pozitivan i pomalo duhovit način. Jeste primijetili? Niste? Nema veze, još stignete. Ne zamjeram Vam jer niste prvi, a vjerujem ni zadnji koji me ne mogu shvatiti. Mogu oni koji znaju "čitati između redaka" , oni koji se isto kao i ja osjećaju neshvaćeni. Ah, mi umjetnici. Ok, šalu na stranu. Stvarno ste Vi meni dragi čitali Vi mene ili ne, shvatili me ili ne. Danas nisam baš nešto od volje pa ću ubrzo završiti ovaj post koji sam počela pisati oko 14h, a završavam ga sada oko 21:30h. Bio je ovo pretežak dan, čak i za mene. Teške odluke su pale, dolazi do velikih promjena u mojem životu jer je očito netko tamo gore odlučio da tako mora biti. Ok, pratit ću znakove, uvijek me odvedu baš tamo gdje treba. Moja terapija za danas je gotova. Da, stvarno se bolje osjećam! Do iduće blogoterapije, pozdrav !
- 13:52 -
