N.Diary

https://blog.dnevnik.hr/ndiary

utorak, 05.06.2018.

Pandorina pogreška

" Stvarno bi trebala početi učiti na tuđim greškama. " Sad si sigurno mislite, kakav je to početak posta koji uopće ne izgleda kao početak i kakve to ima veze sa naslovom ? Dobro, dobro. Idemo ispočetka. Priča ide ovako : " Bilo je to jednog lijepog sunčanog jutra kad .." Ok, bilo je to jutros i nije baš neka priča koja će vas zakucati za stolac i natjerati da u jednom dahu pročitate ovo. Jeste li uopće još tu? Čitate? Ok, onda ću prijeći na stvar. Dakle jutros, bilo je to jutros. Uhvatilo me neko ludilo pospremanja ladica ( 'oće to tako s vremena na vrijeme ) koje baš i ne diram često. Tamo su obično pomalo zaboravljene bilježnice iz mojih srednjoškolskih dana. Među njima sam našla svoj POTPUNO zaboravljeni dnevnik. Stvarno nisam imala pojma šta sam pisala u njemu, ipak je to bilo prije nekih desetak godina. Naravno da me zanimalo koje se to moje tajne kriju unutra. I mora da su velike tajne jer, ne biste vjerovali ( ili bi ), dnevnik je bio zaključan i imao je lokot. Pričam u prošlom vremenu jer sam ga vrlo brzo otključala i ne, nisam našla ključ. Pa ni za dnevnik nisam znala, kako pobogu da znam gdje je ključ? Tako da sam doslovno provalila u vlastiti dnevnik. Mislim stvarno, tko to radi? Sorry dnevniče, znatiželja je bila jača. Evo Vama i slikice da vam pobliže predočim kako izgleda provala u dnevnik :

Vidite li uopće išta? Nema veze, bitna je namjera. No ne nadajte se da ćete vidjeti unutrašnjost. A i vjerujte mi, ne želite to. Kad sam ga krenula čitati, shvatila sam da neke stvari ipak moraju ostati zaključane. Pa sa razlogom je imao lokot, zar ne? Mislim da toliko negativnosti i mračnih stvari dugo nisam pročitala. " Čekaj malo, to sam ja pisala? " motalo mi se glavom dok sam ga u nevjerici čitala. Ali stvarno, bila je to jedna jako tužna djevojčica. No neću o tome. Već sam nekoliko puta naglasila da nije blog o negativnosti i tako će i ostati. Samo mogu reći da sam zapravo jako ponosna na tu djevojčicu što je uspjela. Uvijek sam mislila da nikad nisam ništa bitno postigla u životu, ali nakon što sam pročitala taj dnevnik, shvatila sam da sam napravila jednu jako veliku stvar. Iz te tužne djevojčice, izrasla sam u djevojku punu optimizma, punu energije i volje za životom. I ne znam kako ni kada se to dogodilo, ali da, uspjela sam. No bez obzira na to, nemojte biti kao ja. Ja nisam učila na Pandorinim greškama. Ona je otvorila kutiju i pustila zlo, ja sam otvorila dnevnik i pustila prošlost. Neke stvari ipak moraju ostati zaključane. Lokoti su sa razlogom tu. Zapamtite.

- 12:59 -

Komentari (0) - Isprintaj - #