Dan dvadesettreći 6.8.

Tresem se, nemir je postojan. Nadam se da će se smiriti nakon terapije.
Osvijestila sam da stalno pišem koje su senzacije u tijelu, umu..valjda tako znam da su stvarne.
---
Grupa je bila intezivna. Neki su dijelili svoja iskustva iz djetinjstva, obiteljsko nasilje, alkoholizam.. Sve je to zahtjevno za slušati, a za vrijeme toga se u meni razvila agresija, bijes, ljutnja.. To očito već dugo vremena čeka blizu površine da izađe pa je i s nuspojavama od lijekova krenulo van.
Agresivne slike i ideje koje mi je i bed izgovorit ili napisat jer napravim li bilo što, letim ili van ili na ozbiljne sedative i zatvoreni odjel.
---
Blaga me pitala na koga sam - osim sebe - ljuta?
Ne znam.
Pitala me želim li i jesam li spremna saznati?
Rekla sam da da, pa sam odlučila pisati popis na što i na koga sam ljuta.
Bit će teško - već mi je teško.
Prvo tuš da razbistrim glavu.
--
Kako početi? Kako otkriti? Šta pomisliti bez da se osuđujem? Tko sam ja da se ljutim na nekoga, na nešto?
--
Odrastala sam bez prava na ljutnju.