Dan četrnaesti 28.7.

Smantana sam nakon terapije od sinoć.
Sanjala ludosti. Glumila sam najbolju prijateljicu od glavne junakinje (valjda serije ili filma ili knjige, ne znam).
Neka kombinacija Genijalne prijateljice i Normal people. Osim što su u snu ispod mene tj podamnom stvari padale i rušile se. Stepenice, potkrovlja, krov, katovi...
----
Osjećam se kao zombi. I imam strah od toga da ću se odvojit od vanjskog svijeta i svog života i Njega...kao da ćemo morat ispočetka ulazit u odnos i u vezu.
Spava mi se.
----
when you see that you are a part of fear, not separate from it - that you are fear - then you cannot do anything about it; then fear comes totally to an end.
-Krishnamurti