Dan šesti 20.7.

Danas je taj dan iz astralnog tumačenja. Moram ponovno pročitati što piše ali sjećam se samo "Brini o sebi".

Jutros sam jako anksiozna. Razgovor kod dr. Svete. I dalje jako anksiozna.
Zvukovi mi smetaju. Ova kosilica vani je koma.
Sad će vizita. Moram sve reći doktoru. Da sam prazna. Ako i je neki osjećaj, samo je strah. I izgubljenost. Sreću ne osjećam. Ni zadovoljstvo. Samo ponekad olakšanje ali je kratkotrajno. Paše mi izolacija od vanjskog svijeta.
Puls mi je 100.
Na kavi mi je bilo jako teško, sjedila sam kraj Singerice. Onda nakon toga bila je grupa sa sestrom KA. Singerica je bila u fokusu psihodramske metode. To je bio tornado. Vojnik je izašao. Mi smo ostali sjedili unutra i slušali, a svima nam je bilo teško.
Poslije sam se izvagala i mjerila tlak. 64,8 kg. -2kg od srijede. Tlak ok.

Kasnije sam pričala sa sestrom KA o tome kako ne znam hendlat Singericu. Dala mi je savjete, da se pitam: Koja to emocije ona u meni izaziva i što me dira. Na koga me to podsjeća i što trigerira.
Mislim da me njena brbljavost podsjeća na Neurotičnu, ali to je onako samo na prvu. Valjda je i istinito ako je na prvu.
Isto tako, ta silna energija koja ide iz nje izaziva u meni čak i neku agresiju, a to je emocija s kojom se ne znam nositi, zatomljavam je i čak se je i bojim. Imam osjećaj da bi s njom mogla ući u konflikt i toga me strah.
Imam dojam da ona nema realnu vezu sa stvarnim svijeto (što je uopće stvarni svijet i tko od nas ima realnu vezu?) i toga me strah. Evo samo što pišem i mislim o tome osjećam kako mi tenzija u tijelu raste.

Rekla sam dr. Brzom da imam povećanu tjeskobu i anksioznost pa mi je dodao još neku tabletu. Zaboravila sam oku. Pitat ću večeras kad bude terapija. Uskoro će me premjestiti u drugu sobu. Ne bi voljela bit u sobi sa Singericom.