četvrtak, 16.11.2006.
Zašto?
Sasvim je nevažno što će se u nepreglednoj gomili (zamorim se samo dok pregledam naslove ...) virtualnih ogoljavanja, pjesnikovanja, rajcanja, pametovanja, uzdisanja, žaljenja, oduševljavanja...
pojaviti još jedno takvo elektroničko izdanje osobnih dnevnih - tjednih - mjesečnih - godišnjih - nikadašnjih memoara.
Događaj nimalo bitan. Vjerujte mi.
(Gle, već se obraćam vama, neznanima, možda, sigurno, sasvim izvjesno - budućim znanima...Skačem sama sebi u grlo, moja taština skače za mnom. Ako je ne povratim, izjest će me iznutra ---> note: odgovor na naslovno pitanje)
Pokušala sam mnogo puta voditi bilješke, bilježiti misli, okameniti minutu-sat-dan-godinu. U tu svrhu imam nekoliko rokovnika, bilježnica, bezbroj papira ostavljenih u raznim gradovima, pokraj raznih kreveta.
Ni u elektroničkom obliku nisam sebi dosljedna.
Nekoliko foldera znakovitih imena: unsorted, bez reda, jedva skupljeno što sadrže neskriveni bezbroj MSWord dokumenata naslovljenih obično početnom rečenicom ili npr. 24, ne razumijem, sranje, zaboravi, ljubavi, 3 sata izjutra....
Ukratko sebi, pa vama, o sebi:
Sustavnost mi nije jača strana. Opsesivnost je naglašena. Kompulzivnost introvertirana. Krajnji rokovi me udave, ali zahvaljujući njima funkcioniram u društvu. Održim obećanje, kad tad. Život na neodređeno s garancijom od 60 godina ako činim, ako mislim da... - me umara. Volim Ljubav. Volim i ljude, i to im pokazujem. Češće mi vjeruju nego ne vjeruju. Kad ih ne volim, ne volim ni sebe. Volim pse - s njima razgovaram bolje nego s mnogim ljudima. Biljke. Gandžu posebno.
Dakle ovo je prostor di ću kopi pejstat svoje misli. How sweet... My own, personal (not Jesus but) space.
- 13:42 -
