navia

četvrtak, 31.01.2008.

predizborno vrijeme ili sistematsko pranje mozga

da se razumijemo na samom početku - nisam preveliki ljubitelj politike, ali vjerujem u prakticiranje građanskih prava i dužnosti, posebno što se tiče izbora. ipak, oduvijek sam mrzila predizborno vrijeme. prvenstveno zbog toga što su svi beskompromisno spremni potrošiti neviđene sume novaca da bi nam isprali mozgove svojim likom i djelom, preko svih egzistirajućih medija - od televizije do plakata. potom i zbog toga, što to ipak postigne određeni efekt, pa se izborne teme i likovi redovno uvlače u svakodnevnu komunikaciju ljudi i ne moš' ni najobičniju kavu popit, a da te ne zaskoči nekakva paušalna izjava, kako su ovi ovakvi i onakvi, a oni moji najbolji - naravno. ipak, najveći razlog od svih je što sve stranke ili predsjednički kandidati nakon inicijalnog i donekle pristojnog razbacivanja izlišnom demagogijom i grandioznim obećanjima o boljem životu, proporcionalno blizini samog dana izbora, počinju vampirati, pljuvati po protukandidatima, lagati i služiti se svim ostalim primitivnim sredstvima diskreditacije onog drugog. uvijek me iznova fascinira, sposobnost osobe da iziđe pred milijunski auditorij, zaboravi osnove pristojnosti i bez imalo skrupula nekog vrijeđa i ocrnjuje. iako ne bih htjela vjerovati da je i ta sposobnost jedna od odlika dobrog političara, princip konvergencije argumenata tvrdi drukčije - ukoliko ih je većina takvih, onda se ne može ni razmišljati o bavljenju politikom, ukoliko ne posjeduješ takvu jednu istančanu odliku...
dok sam živjela doma-doma, mislila sam da toga ima samo kod nas. ali evo, otkad mi je doma postala Srbija, svakodnevno se uvjeravam da imamo daleko više zajedničkog (ponekad na sreću, a ponekad na žalost i jednih i drugih), no što bi nas neki ultra, radikalni, ortodoksni i njima slični htjeli uvjeriti. jer trenutno ovdje traje vrijeme pred drugi krug predsjedničkih izbora i sve je isto. sinoć smo moja veća polovica i ja gledali na RTS 1 sučeljavanje dvojice predsjedničkih kandidata - on je doduše, zaspao nekud na pola i dobro je napravio, jer ja sam se nervirala još dugo po završetku duela. nije što sam apsolutno na strani demokrate i kategorički protiv svega što jesu i predstavljaju radikali, niti zbog bizarnog osjećaja objektivnosti, jer sam stranac i ne mogu glasati. najviše sam se ipak nervirala zbog činjenice da se radikalski predsjednički kandidat, pored nesposobnosti da sroči dvije polupametne rečenice za redom i želje da to nadoknadi pljuvanjem po protukandidatu, obraća velikom dijelu stanovništva ove zemlje koje je: 1. nepismeno ili s niskim stupnjem obrazovanja; 2. živi u ruralnim, često zabačenim i nerazvijenim krajevima ; 3. još uvijek živi u vremenu i po izmanipuliranim principima od prije 20 godina, ako ne i iz doba monarhije. i što je najgore - oni su njegovo stalno biračko tijelo! i ja jednostavno ne mogu pojmiti da je to status quo jedne europske zemlje u 21. stoljeću...
a kad pomislim na budućnost, evo što sam odlučila. ukoliko na ovim predsjedničkim izborima pobijedi radikalski kandidat - selim iz zemlje. ukoliko mome nerođenom djetetu ikad padne na pamet da se bavi politikom - čuvat će 100 ovaca u Obršju. ukoliko Boris Tadić ostane predsjednik i nadalje - unatoč svemu ostalom, ostajem optimista.

31.01.2008. u 14:33 • 1 Komentara • Print • #

srijeda, 30.01.2008.

another sunny day?!...

...i ja odmah imam osjećaj da me Bog nešto časti! :) valjda sam baš bila dobra. dva sunčana zimska dana zaredom su u ovim krajevima prava privilegija. stoga kad se konačno dogode, ja ne znam kako bi se postavila. već sam nekako navikla na maglu i užasan smog, kupila sušilicu za veš, provjetravam stan isključivo do prije mraka i to. i onda kad me zaprepasti sunce, ja pravo preko vrata.dok šetuckam gradom i trudim se da ne potrošim nikakve pare, razmišljam o tome, kako uistinu previše stvari u životu uzimam for granted, poput sunčanog zimskog dana. da sam sad doma-doma, vjerojatno bi prošetala do Rata i kasnije popila kavu nekud na rivi, škiljeći kroz sunčane naočale u zrcalnu morsku površinu. i to bi bio dan kao svaki drugi. and I wouldn't give it a second thought. a tu doma, šetam i kad zapuše sjeverac, jer me podsjeća na buru koja mi je uvijek išla na živce, ali je zrak jednako hladan i svjež kao doma-doma. a di ne bi onda bila oduševljena suncem...većini ovdašnjih ljudi je to normalno, isto kao što im je savršeno normalno 500 drugih gluposti svakodnevnog života s kojima su jednostavno odrasli i žive, ne razmišljajući da postoji nešto drugačije, ponekad i bolje. al stvarno ne bih sad opet njorgetala o tome, jer dan je prelijep i prerijedak da ga time opterećujem...odoh napunit baterije za tmurne dane...:)

30.01.2008. u 13:56 • 0 Komentara • Print • #

utorak, 29.01.2008.

it's been a while...

nakon dosta vremena, eto me nazad sa novostima...još sam na istoj adresi, nisam našla posao, nisam ni trudna (iako bi to značilo pametno iskorišteno vrijeme), ali zato imam novi hobi...

za one kojima na prvi pogled nije ni najmanje jasno što ova slika predstavlja - radi se o svijećnjacima, ručno oslikanim, očigledno - nostalgičnim motivima...:)

ima toga još u skladištu, a mogu se pohvaliti i u koječijim kućama, tko zna, možda se neki komad nađe i kod vas...na primjer, ovakve čaše za posebne prilike...

ili nešto za zaljubljene pušače (ne dajte se zakonima! :) )...

toliko za danas. moram peglat, spremat ručak i sve ostalo što nosi žena i domaćica na svojim leđima, bla, bla...:) naravno da lažem, jer je prekrasan sunčan dan (što se tu ne događa tako često) i odoh u šetnju.
stay tuned for more!