nedjelja, 29.04.2007.
2O MI JE GODINA TEK....
"Rođendan moga života
Dođe, moja ljubav mi dođe"
Christina Georgina Rossetti
Dala sam si truda. Speglala sam kosu, uspjela stati u one bijele hlače iz posta 1, nabacila šminku i obukla slatke cipelice s peticom. Curke su mi došle oko 19 sati. Mama se bila dobrano potrudila sa svim hranjivim delicijama. Atmosfera se uzburkala kada je alkohol počeo djelovati. 
Dala sam si oduška i točila votku za votkom. Pa jednom se živi. O detaljima najbolje mogu posvjedočiti više nego fora fotke. 
Oko 11 smo se tako prežderane i pijane uputile u grad na plesnjak. Završile smo u Hard Rocku i razbacale se ono totalka na hitove 80, a još luđe je postalo kad su nam se neki likovi pridružili pa smo svi zajedno plesali. Ma bilo je jebeno. 
Neki amerikanci su nas i slikali, kakti za uspomenu. Zgodne chikse.
Vrhunac večeri je bio kada je pjevač benda odjednom rekao da žele sretan 20 rođendan jednoj Ani i zasvirali mi Sretan rođendan. 
Bila sam više nego iznenađena. Curke puno vam hvala i volim vas!!!
Za kraj su otpjevali Hotel California i onda smo u 3 krenule doma...
Sve u svemu, nezaboravno, ono fakat, totalka, nezaboravno!!!!!
Kada bi ste me upitali da vam opišem svoj dosadašnji život ispleten usponima i padovima, suzama i osmijesima, tugom i srećom, nadanjima i sanjanjima, vjerojatno bi to potrajalo, iako nisam niti osvojila nobelovu nagradu za mir, niti otkrila lijek protiv raka, niti spasila svijet (ali tko bi ga zna što se u budućnosti može dogoditi) pa ću samo napisati nekolikio naputaka.
Oduvijek sam bila:
SANJALICA koja je sanjala nedostižno, sve idealizirala, težila ponekad za onim neostvarivim i nikad čvrsto nije stajala na zemlji.
ROMANTIČARKA koja sanja o princu na bijelom konju koji će jednom doći po nju da zajedno odjašu u vječnost, vjeruje u ljubav na prvi pogled, obožava gledati zalaske sunca, zaljubljena je u ljubav.
OTKVAČENA kada je dobra atmosfera i društvo
OSJEĆAJNA DUŠA koja ne može sakriti suze niti u jednoj tužnoj situaciji
OBOŽAVATELJICA
- GLAZBE" Mislim da ne bih trebala imati drugih smrtničkih želja, ako bih uvijek imala obilje glazbe. Čini se da ona ubrizgava snagu u moje udove i ideje u moj mozak. Kao da život ide dalje bez napora, onda kada sam ispunjena glazbom" George Eliot
- ČOKOLADE I SVEGA SLATKOG.Dobar način za liječenje tuge i nakupljenja kolograma. Ali svejedno nikad nisam imala karakter da tom iskušenju odolim.
- PRAVEDNOSTIOduvijek mrzim nepravdu. Svi onih takozvanih bogataša koji se sve više bogate, dok siromašni sve više siromaše. Uspješnih karijera uz pokoju vezicu na visokom položaju i namještenih igra.
- DOBRE KNJIGE iz koje se može nešto i naučiti
- LJUBAVI u svakom pogledu te riječi
POMALO TRADICIONALNA OSOBA koja ponekad misli da se u krivo vrijeme rodila.
DOBRA DJEVOJKA koja se nada da je to istina....a sada neka drugi to prosude
I to vam je čudno biće otvorilo oči točno 10 do 10 ujutro na ovaj prekrasan dan prije 20 godina, pa joj zato poželite nešto lijepo....
"Čini mi se da želim imati neku važnost u igri vremena...Ono što je duboko, kao što je duboka ljubav, ja ću imati još dublje. Ono što je dobro kao što je ljubav dobra, ja ću imati još bolje. I onda ako vrijeme i prostor imaju nekog smisla, pripadat ću im."
Jennet Jourdemayne
- 14:00 -
Komentari (15) - Isprintaj - #
petak, 27.04.2007.
KAKO SAM SE NOSILA
Inače ne volim o tim stvarima baš odviše govoriti, ali kako ste pobudili zanimanje o tom dotičnom dečku, evo ukratko.
Zapravo, ja sam njemu bila prije kojih godinu dana poslala SMS u kojem mu priznajem svoje osjećaje prema njemu i da mi se javi ako hoće, ako ne, nikome ništa. Činilo mi se da mu je stalo. Pošto sam se ja u večini trenutaka ponašala kao ledena kraljica - kada mi je uistinu stalo, ponašam se kao da mi nije nimalo stalo , shvatila sam da radim pogrešnu stvar tek tada kada sam ga počela gubiti. I onda sam mu odlučila poslati tu famoznu poruku. Ja, sramežljiva curica....
Ali zapravo, kako sam ja njemu bila poslala poruku, tako je mogao i on meni da mu je bilo zaista stalo.
U biti, jedino što sam iz toga naučila je da ne treba idealizirati ljude. Ne, nemam ja ništa loše za reći o njemu, naprotiv još uvijek ga smatram dobrim i simpatičnim dečkom. Ali kada na sve to sada pogledam, shvaćam da zapravo uopče nismo bili jedno za drugo jer smo previše različiti.
Nikoga ne možeš natjerati da te zavoli, to se jednostavno dogodi i gotovo.
Nije mi žao što sam to učinila jer inače nikad ne bih doznala pravu istinu.
Vjerojatno takvo što više se nikad ni neću usuditi uraditi, ne zbog mogućih posljedica nego jer me bilo strah da ga time nebih povrijediti.
Jedino me zabolilo to što mi nije ništa odgovorio jer, iskreno, od njega to nisam očekivala.
On je za mene sada daleka prošlost iako mi je trebalo dosta vremena da ga zaboravim.
Tako mi i treba, kada sam sentimentalna dušica...
Dovoljno je da kažem kako sam se od tada dosta promjenila i počela drugačije gledati na stvari i ljude.
Onaj tekst nisam napisala ni zbog njega, ni u spomen na njega niti ništa slično.
Jednostavno sam htjela dati svoje gledište na taj osjećaj.
Ljubav čovjeka ponekad tjera da čini gluposti ili bolje rečeno, što smo ponekad u stanju učiniti zbog ljubavi.
Najbitnije je ostati svoj. Voljeti i cijeniti sebe jer samo će nas tako i drugi moći cijeniti i voljeti.
Ne bih za sebe rekla da toliko dramatiziram, ali nikad se ne zna.
Pa ipak, ponekad se u tvom životu pojavi netko drugi radi koga si spreman zaboraviti sve stare osjećaje, tugu i bol i možda uraditi i pokoju glupost, a sve u ime ljubavi....:
- 19:05 -
utorak, 24.04.2007.
ZAŠTO NIJE NAZVAO
Da li ste mu svoj broj. Ne zato što ste htjeli, nego on vas je to tražio. Ma zapravo duboko u sebi ste gorjeli od želje da vas pita, samo si to još ne možete priznati.
I sada sjedite sami u polutami sobe i nervozno prebirete prste....
Ne, vi niste očajni...još to niste, samo se pitate zašto još nije nazvao. Već je prošao jedan dan. Što se moglo dogoditi tako hitno, tako strašno da vas još nije nazvao. Pa nije valjda zaboravio? Sekunde, minute,sati, dani prolaze...
Hodate gradom, auti vam trube, vozači živčane, ali vi kao da to ne primjećujete. Na kavi s frendicama sjedite, smijete se dok vam Ines pokazuje novu haljinu koju je za subotnji izlazak kupila. Pita vas je li bi bolje odgovarale one njezine crvene cipelice na petu s išaranim detaljima ili crne ravne s mašnom naprijed, ali vi samo zbunjeno gledate. Kao da se radi o matematičkim funkcijama, a ne o cipelama. Pitaju vas jeste li dobro. A vi u sebi mislite - da, dobro sam, ok, super, fenomenalno, zaista fantastično...hmh...kako sam zapravo? On nije nazvao. Pred sobom vidite te njegove oči što su sjajile poput zvijezda na nebu te večeri, njegov pogled koji nije skidao s vas nekoliko sati dok ste mu vi uzbuđeno pričali o vašem psu koji točno zna kada mu slijedi kupanje koje ne voli.
Sjetite se njegovog šarmantnog osmijeha i kako je na mahove znao lijevom rukom maknuti duže pramenove svoje kose s čela.
A onda se počnete pitati, je ste li mu uopče dali točan broj svog telefona. Možda ste pomiješali zadnje brojeve, to vam se zna ponekad dogoditi, jer vam frendica ima sličan broj. Ali ne, pa još nekoliko puta ste ponovili broj u svojoj glavi, za svaki slučaj.
A možda je kriva vaša plava haljina. Možda ga ta boja podsjeća na oči njegove bivše ili je to boja njegovog omrženog nogometnog tima. Možda je presvijetla ili pretamna. Možda se na naborima zgužvala nakon sjedenja, pa je primjetio.
Možda ste trebali staviti onaj drugi parfem, cvjetnog mirisa.
Ili ste ipak trebali pustiti kosu i staviti koji plavi pramen više.
Možda ste se trebali više smijati njegovim šalama i dopustiti da vas poljubi.
Možda ste zapravo vi trebali tražiti njegov broj i nazvati ga, možda je to sada postalo IN.
I počnete se smijati.... Onako istinski smijati jer shvatite da je to sve glupost. Čista, glupost.
Shvatite da ga možete zvati i kretenom, i umišljenim gadom i bezosječajnim luđakom, ali da neće pomoći. Da jednostavno neće pomoći...jer zapravo znate da ga još uvijek volite.
I onda vas tuga spopadne i suze vam počnu teći niz lice...
Pogledate u plavetnilo neba, grane drveća što se lagano njišu ko da plešu pod dodirima vjetra....i tada shvatite zašto vas nije nazvao. Zato. Jednostavno zato.
Jer mu nije bilo stalo.
Jer mu se nisu zacaklile oči dok vas je gledao kao vaše.
Jer se nije smijao vašoj priči iskreno i spontano, kao što ste se vi smijali njegovoj.
Jer mu nisu potajno klecala koljena ko vaša na svaki njegov slučajni dodir.
I zapravo nije bila važna ni boja vaše haljine, ni frizura, ni vaš smijeh.....
A onda kroz prozor ugledate nekog slatkog dečka što je upravo prošao pokraj vašeg stana i usput vam se osmijehnuo. I tada pomislite da je sutra novi dan.
Ovo je samo priča, iako mi se nešto slično dogodilo prije godinu dana, ali nikad se ne zna. Takav vas definitivno ne zaslužuje.
- 07:49 -
Komentari (15) - Isprintaj - #
nedjelja, 15.04.2007.
LJUBAV
Jučer navečer smo se frendica i ja uputile u grad. Mislile smo kao i inače otići negdje isplesati se, popiti možda štogod, a onda krenuti doma smijući se usputnim pijanim budalama. Nakraju smo završile na Cvjetnom i do dva sata ujutro razgovarale, o čemu drugom nego... o LJUBAVI. I to me nagnalo da promislim čemu to?! Mislim, zbog nje se brakovi sklapaju i raspadaju. Ljudi postaju ogorčeni, ljubomorni i slijepi. Čemu bih ja morala posvetiti i jedan tren moga života razmišljanju o njoj?! A pogotovo ne dio cijele noći.... A onda mi je došlo da se nasmijem i tada sam se sjetila...
...jer LJUBAV je ona koja čini čuda i tada kada izgubimo svu nadu u bolje sutra...
...jer LJUBAV je bol kada ne možemo biti s voljenom osobom...
...jer LJUBAV je sreća kada samo na trenutak ugledamo njegove oči, pa makar to bilo i slučajno...
...jer LJUBAV je žrtva za koju se isplati boriti...
...jer LJUBAV je čežnja za trenutkom sreće koji je zauvijek ostao zarobljen u prošlosti...
...jer LJUBAV je razočaranje kada shvatimo da mu zapravo uopče, nimalo nije stalo...
...jer LJUBAV su snovi u koje ako dovoljno dugo vjerujemo mogu postati stvarnost...
...jer LJUBAV je svaki trenutak koji traje kao vječnost...
...jer LJUBAV su stihovi ispisani kada osjećaji postanu toliko snažni da se nema više što za reći...
...jer LJUBAV su suze u očima na rastanku...
...jer LJUBAV je osmijeh na licu i tada kada ga vidimo s drugom jer znamo da je sretan...
...jer LJUBAV je tuga zbog prekida...
...jer LJUBAV je obečanje na uvijek i zauvijek....
...jer LJUBAV je sve...plavo nebo, miris pokošene trave u rano jutro, sjaj zvijezda na nebu, smijeh djeteta, zagrljaj utjehe, osmijeh na licu stranca...
...jer LJUBAV je svaki dan, svaka minuta, svaka sekunda, svaki dah, svaki otkucaj srca proveden s voljenim...
...jer LJUBAV je svaka neizrečena riječ, svaki pogled skriven u tami, svako treptanje srca i svaki slučajni dodir...
...jer LJUBAV pokreće svijet, ona nas čini boljima, ljepšima i sretnijima...
...jer samo je LJUDSKO SRCE sposobno stvoriti takvu ljepotu i učiniti je postojanom...
...jer u LJUBAVI smo nastali, u LJUBAVI cvjetajmo...
...i zato vjerujte u LJUBAV i sačuvajte ju...
- 19:45 -
Komentari (13) - Isprintaj - #
petak, 13.04.2007.
ZA I PROTIV
Evo malo sam razmišljala i odlučila napisati nešto o tri teme koje su dobre za raspravu pa očekujem vaše komentariće!
1.MUŠKO-ŽENSKA PRIJATELJSTVA
Je li vjerujete da postoji takvo što? Ja osobno ne! Smatram da uvijek mora postojati barem kolika-tolika doza privlačnosti, ako ne obostrana, onda barem sa strane jedne osobe! Ne mislim na "prijateljstvo" s nekim poznanicima, nego na ona intenzivna, duboka prijateljstva.
....I tako smo se mi družili i onda smo kakti slučajno završili zajedno... 
Zvuči poznato? Iako s druge strane, takva prijateljstva mogu biti preduvjet dugoj i stabilnoj vezi. Ako ste se našli na istoj valnoj duljini i međusobno se nadopunjujete, a pritom znate sve jedan o drugome, zašto ne?
Prijateljstvo može postojati i opstati jedino ako je vaš prijatelj gay ili ste prijatelji s povlasticama.
2.FIZIČKA PRIVLAČNOST
Znate onu spiku:
...ma ona je tako dobra, simpatična, pametna....
Ne vjerujem da ti se itko može svidjeti bez ikakve fizičke privlačnosti. Barem ne na početku. Radilo se o pogledu, boji očiju, osmijehu, šarmu, nije važno, nekakva kemija mora postojati. Naravno, izgled je prolazan i ono što ostaje je unutrašnjost, ali za prvi kontakt mora biti još nešto.
Ali "naglašavam" da pritom razlikujem pojam zgodan zato što dobro izgleda i zgodan zato što mi se sviđa zbog nečeg. Hodajući gradom vidim nekoliko zgodnih dečkiju, i to onak za istač hot, a kojim slučajem naletim na nekog tko mi i ne mora biti tako hot, pa ipak mi se sviđa ili ljepše rečeno osjetim leptiriće u trbuhu
Pa ipak potrebno je puno više od pukog izgleda da se nekog zavoli... Barem u mom slučaju.
Tada dolaze na red simpatičan, pametan, dobar....
3.AVANTURA ZA JEDNU NOĆ
...i tako bile mi vani, kad mi je taj dotični dečko (hmh, kako se ono zvao) prišao s leđa i u polumraku prostorije me poljubio (zapravo nisam dobro vidjela ni kako izgleda)..
Jako zanimljiva priča? I što onda biva. Svatko ode na svoju stranu... I onda ga nakon pola sata vidite s drugom! 
Što ste time zatomili samoću, ostvarili zadovoljštvinu ili samo skupljali trofeje?!
Iskreno ja bih se osjećala jedino iskorištenom....
Dobro, postoje i oni slučajevi kada priča može imati i sretan kraj i ispostavi se da se jedan drugome sviđate nakon 5 minutne brijačine, ali zar ste uistinu toliko spremni riskirati?!
Ne znam baš...Ja sam ipak ona koja voli igrati na sigurno.
Zašto večer ne bi počeli i završili šetnjom i razgovorom, a ne kratkotrajnom zabavom.
Pa sad da vidimo vaša stajališta, ali ISKRENO molim, svatko ima pravo na svoj stav, ovo je ipak demokratska zemlja. 
- 19:26 -
utorak, 10.04.2007.
DEČKI VS. CURE
Ovom prilikom htjela bih nešto napisati o vječnom pitanju:
Tko bi kome trebao priči? Dečki curama ili cure dečkima?
Osvrtanjem na tu zanimljivu postavku bila sam potanknuta nedavnom izjavom jedne moje frendice, kada sam joj savjetovala da priđe jednom dečku koji joj se sviđao. Duboko se nadam , da se neće naljutiti ako je budem citirala:
" Pa zašto bi ja morala trčati za njim??? Inače bi dečki TREBALI trčati za nama, a ne mi za njima, zar ne???"
U prošlim stoljećima većinom je bilo normalno (izuzmemo li izuzetke jer njih uvijek ima) da dečki koji su predstavljani kao jaka i neustrašiva bića priđu sramežljivim i plahim djevojkama. Pa ipak, u 21.st. jača skupina neovisnih i snažnih žena kojima nisu potrebni dečki više ni da poprave pokvareni auto ni da im nose vrečice iz šopinga. One se počinju boriti protiv stereotipa manje vrijednosti i shvaćanja da im je jedino mjesto u kuhinji za šparetom. Nasuprot tomu dečki polako podliježu pod tim feminističkim stajalištima i postaju prelijeni da bi išta poduzimali. I tako se polako mjenjaju strane na sceni zbivanja, dečki počinju očekivati prilazak cura, a cure žele izraziti svoju snagu čekajući da dečki priđu njima - Pa neću valjda da misli kako ću samo tako pasti na njegov šarm?!
I tako sve ostaje na pogledima.....
Mislim, uistinu jest TEŠKO nekomu samo tako priči i priznati svoje osjećaje.
Ma koliko bili zaljubljeni...
Nitko od nas ne želi biti odbijen i osramoćen. U tome smo jednaki.
Pa ipak, iskazujući svoje simpatije možemo pokazati koliko smo uistinu HRABRI i koliko nam je STALO te baš zbog toga nas suprotna strana može i više cijeniti.
Ako ništa nećete se zauvijek pitati kako je moglo biti.
Iako ja kao romantična duša još podliježem tradiciji, smatram da je u današnje vrijeme sve moguće:
Zbog razvoja svoje samostalnosti i stava žene više neće biti ismijane i ponižene pokazujući svoje osjećaje, a muškarci pak neće biti osramoćeni jer ipak se to na neki način još očekuje od njih.
Stoga vjerujte u sebe! Vjerujte u ljubav i dopustite joj da procvjeta.
Možda se ispostavi da ste našli pravu ljubav.
- 17:32 -
četvrtak, 05.04.2007.
SJAJ U TRAVI
....sada, kada ništa na svijetu ne može vratiti dane prohujalog ljeta
naš sjaj u travi i blještavost svijeta, ne treba tugovati,
već tražiti snagu u onom što je ostalo i s tim živjeti...
...zaboravimo, ne radi nas, ne radi zaborava
zaboravimo da smo se voljeli, da smo se svađali i
da smo bili krivi....
...požurimo, s danima i danima što će doći
požurimo sa shvaćanjma, sa svim što me odvaja od
tebe...
...jednom, češ se vratiti i ubrati cvjetove
koje smo zajedno mirisali, gazili
ali, tvoje ruke bit će prekratke, a noge premorene da
se vratš, bit će kasno...
...možda ćemo se naći jedanput na malom vrhu života i
neizrečene tajne
htjeti jedan drugome da kažemo, ali proći ćemo
jedno kraj drugog kao stranci
jedan skrenuti pogled bit će sve što ćemo jedan
drugome moći dati...
...zaboravit ću tvoje oči
i neću promatrati zvijezde koje me na tebe neobično
podsjećaju...
...ne boj se, jednom češ se zaljubiti
al' ljubit češ zato što će te nešto na toj ženi
podsjećati na mene...
...ne otkrivaj svoje srce ljudima jer u njima vlada kob i
egoizam
život je borba - nastoj pobijediti
ali ako izgubiš - ne smiješ tugovati
cilj života je ljubav - a ona traži žrtve...
...bio si moje veliko proljeće
uspomena koja će dugo živjeti u budućnosti
koje ću se sjećati...
...osjećat ću tugu jer sam tebe voljela
bit će to ironija tuge...
...nestat će sjaja u travi
nestat će veličanstvenosti svijeta
ostat će samo blijeda slika onoga što je prošlo...
William Wordsworth
...danas me nešto sentiment spopao, pa nisam znala što da napišem. Kažu da slika govori kao tisuću riječi, pa se nadam da se tu i pjesma može uklopiti. Ova mi se posebno sviđa, pa evo pomislih da ju podjelim s vama. Postoji i istoimeni film koji je i dobio i ime po pjesmi, pa iako je već dosta star, pogledajte ga. Prvi put kad sam ga gledala odlučila sam da će to biti i zadnji put jer ne volim tužne krajeve. Drugi put sam ga gledala slučajno i pomislila da je dobar. Treći put sam ga gledala jer sam to htjela i zaključila da je uistinu sjajan jer je realan i pokazuje da ponekad život nije u potpunosti onakav kakvi smo ga zamišljali...
...posvećujem ovo svima onima koji još tragaju za pravom ljubavi...
- 19:38 -
Komentari (10) - Isprintaj - #
ponedjeljak, 02.04.2007.
SASVIM OBIČNA
Moje je ime Ana, iako bih htjela da je zapravo Anna jer mi se čini nekako više unikatnije i originalnije. Imam 19 godina, uskoro 20, ali zapravo se ne osjećam tako staro. Imam dvije godine mlađu sestru koja se ponekad ponaša kao da je ona starija. Drago mi je... To bi vam bio komadić mog šturo ispisanog životopisa. Ako vas zanima ostatak, škicnite u desni dio bloga. Ali zapravo ne poznajete me vi...uopče, nimalo....jer ja sam sasvim obična.
Ja sam ona koja ne zna lagati jer i kada to napravi toliko je izjeda savjest da kaže istinu.
Ja sam ona koja s hrpom maramica i suznih očiju dočeka tužan kraj filma.
Ja sam ona koja kriomice zna uzeti i jesti Nuttelu jer ju je uhvatio PMS.
Ja sam ona koja je odbijala alkohol jer je htjela imati sve pod kontrolom.
Ja sam ona koja se ne voli svađati jer smatra da svađa ničem konkretnom ne vodi.
Ja sam ona koja zna slušati jednu pjesmu milijun i jedan put zaredom samo zato što je neopisivo podsjeća na nekog dragog.
Ja sam ona koja je pisala ljubavna pisma i sanjala nedostižno.
Ja sam ona koja pristane uraditi nešto jer ne zna reći ne.
Ja sam ona koja uvijek igra po pravilima i na sigurno.
Ja sam ona koja je drugima pisala zadaće i nikad nije markirala.
Ja sam ona koja uvijek vraća višak novca i mrzi nepravdu.
Ja sam ona koja će uvijek biti tu za sve drage joj ljude.
Ja sam ona nepopravljiva romantičarka koja sanja o savršenoj ljubavi i princu na bijelom konju koji će jednom doći po nju.
Hodam ulicom i vidim sve te cure što s dekolteima i minicama privlače poglede.
Ja ne želim da me netko cijeni po broju grudnjaka koji nosim i marki hlača.
Nisam savršena. Niti ću ikad moći biti. Niti tražim nekog savršenog. Tražim nekog tko će me voljeti zbog mene same.
Poštovat ću te sve dok ti poštuješ mene!
Volite me ili me mrzite. Smatrajte me dosadnom, glupom i čudnom, ali to sam vam ja, sasvim obična Anna.
- 12:44 -
