Naturaliter
srijeda, 01.03.2006.
Kroz pustinju do radosti zivljenja
Vidim mnogi razmisljaju cega se odreci tijekom ovih cetrdeset dana liturgijskog vremena korizme. Nekima ce korizma cak dobro i doci da skinu koji dekagram, koji ce na blagdanskom uskrsnom stolu brzo vratiti. K tomu ce i jedno vrijeme lijepo izgledati, pa se moze zakljuciti kako isti korizmu shvacaju kao nekakav efikasni bauty centar. Neki ce se kao ja odreci kolaca, neki pusenja, neki alkohola, drugi opet cokolade ili drugog jela. Nazalost kod vecine nas smisao toga korizmenog vremena ce se iscrpsti iskljucivo u tim izvanjskim djelima manjeg ili veceg trapljenja. Da se odmah razumijemo apsolutno podupirem ta odricanja. No nazalost kada korizma prodje sve ce biti opet po starom. A sto korizma zapravo jest? To vrijeme simbolizira onih cetrdeset godina (cetrdeset je broj koji u Svetom Pismu ima snazno simbolicno znacenje) koje su Izraelci proveli u pustinji. Tijekom toga razdoblja Bog ih je podvrgnuo mnogim kusnjama, pa se moze reci da je to za njih bio period ciscenja i sazrijevanja. Mojsije je 40 dana i noci molio i postio na brdu da ublazi Bozju srdzbu protiv Izraelaca. Ninivljani su postili 40 dana i tako spasili grad od unistenja i propasti. Na kraju i sam je Isus 40 dana proboravio u pustinji u postu i molitvi, prije nego ce krenuti javno djelovati, prije nego ce krenuti u svoju misiju da svijet ucini boljim. Nakon uskrsnuca Isus se 40 dana ukazivao apostolima. Kada se saberu svi ti elementi smisao sto ih Crkva tim simbolicnim brojem zeli pridati tome vremenu moze se sazeti u nekoliko ideja vodilja: ciscenje, sazrijevanje, molitva i post za druge, molitva i post za vlastito spasenje od propasti, pripraviti se po Isusovu primjeru uciniti svijet boljim, pripraviti se na uskrsnuce.
Tak bi trebalo biti, no nazalost tako nije. Jer taj korizmeni hod podrazumijeva nutarnju promjenu (sebe, ne drugih, da se razumijemo), a to je najteze. Jer lako je drugome reci ma ti si takav ili onakav i daj to promijeni, a istodobno nista ne ciniti da se ja promijenim. Prorok Muhamed vracajuci se s jednoga od svojih osvajackih pohoda obratio se umornim i iscrpljenim vojnicima rijecima: Nakon ove teske bitke predstoji nam jedna jos teza bitka. Vojnici upitase sa strahom: Kakva to moze biti teza bitka od ove iz koje smo upravo izasli? A Muhamed ce: To je bitka u kojoj moramo pobijediti same sebe. Jer doista lako se meni odreci i kolaca, nekome cigareta, alkohola i pritom nista ne uciniti da unaprijedim svoju vjersku dimenziju i da budem vise covjek. A bez toga ovo prvo je uzaludno. Zato i ostajemo nakon korizme isti kakvi smo bili i prije. Jer se nista nije dogodilo u nasoj nutrini. Jer nismo isli sazrijevati, jer nismo isli uciniti kvalitativni iskorak u svome nacinu zivljenja, pa da taj zivot postane ljepsa sredina u kojoj se ugodnije zivi, a ne da jedni drugima oci kopamo i ne mozemo se smisliti. Jer sto vrijedi svo to pretvaranje oko nepusenja i nepijenja i sjedenja u prvom redu u crkvi ako cemo gledati kako koga oprati, otracati, oklevetati, poniziti. Ako cemo ostati isti i dalje svojim postupcima nastaviti ozaloscivati i u crno zavijati ljude oko sebe, bilo izravno bilo neizravno. Ako cemo svojim neobuzdanim strastima i svojom nezreloscu nastaviti siriti zlo, namjesto da se promijenimo, odustanemo od zlog puta, koji vodi u propast. Ako se odvazno i smjelo suocimo sa samima sobom i prestanemo kao nojevi zabijati glavu u pijesak kao da ce se problemi sami od sebe rijesiti. Ako ne prestanemo biti egocentricni i sebicni. Ako ne shvatimo da se na tudjoj nesreci ne gradi vlastita sreca, vec naprotiv da je jedina istinska sreca druge uciniti sretnima, drugima se darovati, sto istina trazi zrtvu, ali donosi u srce nepatvorenu radost, a iz njega izgoni bezumnu strast. Ako se ne pocnemo konacno odricati trazenja iskljucivo vlastitog uzitka i probitka. Jednom rijecju, ako i dalje nastavimo relativizirati i neozbiljno shvacati izuzetno zahtjevne Isusove poruke iz evanđelja. A ako to ne ispravimo znaci da nismo korizmu ozbiljno shvatili, znaci da nismo ucinili niti prvi korak sto ga predvidja istinski korizmeni hod. U tom ce slucaju korizma za nas ostati potpuno besplodna. Jer samo prihvacanjem i zivljenjem Isusovih poruka nas ce zivot postati drukciji, a mi sretniji. Drugog puta nema.
