Ovo su koze jednog drugog uzgajivača s Lošinja. Ponekad, u šetnji, zalutaju na mjesni deponij koji se nalazi na glavnoj cesti, niti kilometar od turističke zone kraj Malog Lošinja. Njihova gazdarica kaže da ne postoji opasnost da pojedu nešto što ne valja, jer su to pametne životinje. A bogami i jesu.
Na čelu ovog stada je ženska koza, koja okoti godišnje 5 kozlića. Kad se vrati iz šetnje, ne ulazi ko ostale koze, kroz drvena vrata, već ih elegantno preskače.
I gospođa Ika prodaje svoje kozliće, za meso ili mlijeko.
Prodaje ona zapravo cijelo stado, u dobre ruke.
Ako mene pitate, šteta je klati te koze. A i od prodaje sira se zaradi skoro duplo više nego od mesa.
