ponedjeljak, 30.05.2005.
Slava palim borcima...
|
Kad ću opet moć' da te vidim ja, kad ću opet moć', da te ljubim ja? Tek sad vidim što mi znači Vela Luka, more, ti. Uspomene će mi samo ostati. Na mrkinte i žale, na naš Ošjak i vale, Vela Luku, mala, ne zaboravi! Doć ću opet, draga, budi tada sa mnom ti! Znaj da će nas naša prošla ljubav čekati. Kada vidim modro more i zelene borove, zakantat ću ovu pismu za tebe, za mrkinte i žale, i za sve naše vale. Vela Luku, mala, ne zaboravi!  Kad sam dosla na Korculu, bilo je nevrijeme...tu noć brodovi nisu plovili...pa sam krenula za Vela Luku. Otok je bio sakriven u magli i nije previse licio na otok. Vela Luku, opjevanu pjesmom, obisla sam za 5 minuta i ostatak popodneva provela s lokalnim pijancima u jedinom otvorenom kafiću, gledajuci nogometnu utakmicu i citajuci Slobodnu. Od mjesta me se najvise dojmio izlaz iz njega, i sive fasade sa jos dobro vidljivim parolama SMRT FAŠIZMU-SLOBODA NARODU! i SLAVA BORCIMA PALIMA ZA SLOBODU. S druge strane, zapanjilo me da Korčula, ni kriva ni dužna, ima trg, ulicu, uličicu, obalu, šetnicu i bulevar dr. Franje Tuđmana, te, kao poseban kuriozitet, ulicu slavnih Korčulanskih domobrana, na samom ulazu u mjesto! Siroti Marco Polo, koji se navodno rodio na Korčuli, dobio je, naravno, tek uličicu i loče označenu rodnu kuću. Puno je, puno svjetlije bilo na Dugom otoku. Sali-Telaščica.  |