Nanny000

23.04.2007., ponedjeljak

..."Dječice, ne ljubimo riječju i jezikom, već djelom i istinom"...

...malo ugrabih vremena i za pisanje na blogu...Bumbolina je u setnji...dok se ne vrati imam malo mira...trenutno smo obuzeti njenjim ludorijama i ispunjeni bezuvjetnom ljubavlju...zahvaljujemo andjelima sto su nam ju spustili u nas zivot...stvarno smo ju susreli bacanu, pogazenu i iznad svega ponizenu...srce nam se ispuni toplinom jel smo joj vratili vjeru u zivot i osmijeh na njuskicu...

...Susretoh je, bačenu u blato, pogaženu i poniženu.
Ona koja čovjeka čini čovjekom, anđelom na zemlji, Bogu sličnim, odbačena je.
Zaboravili smo joj izvorište, početak i mjeru punine, smetnuli smo da je ona uvijek dar, neočekivan i pomalo nezaslužen.
Umislili smo da je se može kupiti, s njom trgovati, živjeti je napola i usput.
Ponašali smo se kao njeni gospodari i vlasnici, kao da je možemo zgrabiti kad nas je volja i odbaciti je kad postane prezahtjevna tražeći da budemo pošteni i istiniti.

Stavili smo joj okvire i granice, opisali je brojkama i mjerom. Seciramo je i pokušavamo istražiti u našim modernim laboratorijima koji ne dopuštaju tajne i granice ljudske ograničenosti.
Želimo joj dokučiti uzroke i odrediti kraj.

Oduzeli smo joj maštu i slobodu.

Stavili smo je u pjesme, ali ne i u srce. Imamo je u filmovima, ali nam je život presiromašan za hrabri hod s njom.
Umišljamo da o njoj sve znamo, ipak se ne usuđujemo živjeti je.

Ljubav treba podignuti iz blata, vratiti joj zagubljeni sjaj, oživjeti je trpljenjem i strpljivošću.
Pružimo joj ruku i imajmo povjerenja u njezinu čarobnu nepredvidivost.

To je jedini način života i preživljavanja.

p.s.
Bumbi danas, nakon samo 18 dana toplog i ljubavlju ispunjenog doma, izgleda ovako!

- 21:41 - Komentari (3) - Isprintaj - #

10.04.2007., utorak

...Bumbili...

...Bumbina priča je od onih u kojoj odrasli ne razumiju ili varaju djecu. Jednog je dana u naselje došla jedna lijepo uređena teta, zaustavila je automobil kod grupice djece koja su se igrala u parku uz cestu i pitala žele li slatkog, malog psića. Djeca su oduševljeno primila ovaj neočekivani dar, a teta se odvezla u svom lijepom automobilu. Cijelo poslijepodne je provedeno u veseloj igri. Nevolja je nastala kada je trebalo poći kući. Djeca su zaključila da ne znaju što bi sa štenetom. Kiki je odlučio odvesti psića kući, ali roditelji su mu rekli da ga nosi tamo gdje ga je našao. Kiki nije mogao ostaviti Bumbi samu u mračnom parku, pa ju je odnio Pauli. Ona se još u parku naljutila na njega zato što joj nije dao da uzme psića. Mislio je da će se Paula sada prestati ljutiti i bio je u pravu. Ali ni Paulini roditelji nisu bili spremni podijeliti svoju lijepu kuću i vrt s malom Bumbi, čak ni privremeno. Ostavili su sad već jako zabrinutu djecu da problem riješe sama. Ovo je bilo posve novo iskustvo za Kikija i Paulu. Oni su do sada vjerovali svojim roditeljima koji su uvijek znali odgovore na njihova pitanja i bili tu kada su trebali pomoć. Zašto se odjednom sve promijenilo? I dok su napušteni i s tmurnim mislima stajali uz cestu, naišao je striček iz obližnje ulice i odlučio pomoći djeci i njihovoj štićenici. Ponio je kujicu kući, čuvao je 14 dana i napokon je došla k nama. Hvala djeci i stričeku Nenadu!

Bumbi je kujica vrlo neobičnog lica. Kad bi se mogla kandidirati na izborima, sigurno bi glasali za nju, jer ima lice kojem se vjeruje. Stara je dva mjeseca i djeluje poput križanke shar pei-a. Još jedna neobičnost krasi malu Bumbi – ima jezik pokriven plavim mrljama, kao da se u njezinom obiteljskom stablu našao djed chow chow. Uvijek je dobre volje i spremna za zabavu.

Bumbi traži zaigrane i vesele udomitelje koji će joj omogućiti da svakodnevno potroši svoju neuništivu energiju u šetnjama, jurcanju i igranju...

...Bumbili je pronašla zaigrane i vesele udomitelje...na veliku subotu ušetala je u moju obitelj i pronašla siguran i topao dom...upravo spava snom pravednika nakon jutrašnje jurnjave po livadi i "pospremanja" stana...opako se umorila

kiss:

...ako me nema na blogu znajte da negdje jurcam s Bumbili u otkrivanju čari prirode

...mali dodatak...za sve vlasnike pasa i one koji će to postati...

...Kako si mogao

Nedjelja, 24. ožujka
Napisao Jim Willis, 2001.

Ako imate psa – pročitajte ovu priču…
Ako ste imali psa - pročitajte ovu priču…
Ako želite imati psa - pročitajte ovu priču...

Kad sam bila štene, zabavljala sam te svojim trikovima i nasmijavale te. Nazivao si me svojim djetetom i unatoč beskrajnim parima ižvakanih cipela i nekoliko uništenih jastuka, postala sam tvoj najbolji prijatelj.
Kad god sam bila "zločesta", prijetio si mi prstom i pitao si me "Kako si mogla?" – ali onda si odustao od svoje strogosti i svalio me na leđa te češkao moj trbuh. Moje razaranje kuće trajalo je nešto duže nego što se očekivalo, jer si ti bio strašno zaposlen, ali na tome smo radili skupa. Sjećam se noći kad smo se mazili u krevetu kad sam slušao sve tvoje ispovijesti i tajne snove, a ja sam vjerovala da život ne može biti savršeniji nego što jest. Išli smo u dugačke šetnje i trčali po parku, vozili se autom, išli na sladoled (ja sam dobivala samo kornet jer je "sladoled štetan za pse", kako si ti to rekao), lješkarila beskrajno dugo na suncu, čekajući kraj dana i trenutak kad ćeš doći kući. Polako, počeo si sve više vremena posvećivati svome poslu i karijeri, a više vremena si provodio tražeći svog ljudskog partnera. Ja sam strpljivo čekala, tješila te svaki put kada ti je srce bilo slomljeno i kada si se razočarao, nikada nisam prigovarala tvojim lošim odlukama, skakala sam od radosti kad si dolazio kući ili kada si se zaljubio. Ona, sada tvoja žena, nije bila "ljubitelj pasa" - ipak sam je srdačno primila u naš dom, pokušala joj pokazati da je volim i slušala sam je. Bila sam sretna jer si i ti bio sretan. Onda su došle ljudske bebe i ja sam s tobom dijelila tvoje ushićenje. Bila sam očarana njihovom roza bojom, njihovim mirisom i željela sam se brinuti za njih poput majke. Jedino ste se ti i ona bojali da ću ih povrijediti, tako da sam većinu vremena provodila protjerana u drugoj sobi ili u kućici za pse.
Oh, kako sam ih željela voljeti, postala sam "zatočenik ljubavi".
Kako su odrastali, ja sam postajala njihov prijatelj. Držali su se za moje krzno i podizali se na klimavim nogama, gurali svoje prste u moje oko, istraživali moje uši i ljubili me u nos. Voljela sam sve na njima kao i njihov dodir - jer je tvoj dodir postao tako rijedak - i bila bih dala svoj život da ih obranim, ako treba.

Ušuljala bih se u njihove krevete i slušala njihove brige i tajne snove, a zajedno bismo iščekivali zvuk tvog auta kako se parkira u dvorištu. Nekada, kada bi te ljudi pitali imaš li psa, vadio bi moju sliku iz novčanika i pričao priče o meni. Ovih zadnjih par godina, tvoj odgovor bi bio potvrdan, nakon čega bi nastojao promijenili temu. Od "tvog psa" postala sam "samo pas", a ti si mi zamjerao sav novac koji se trošio na mene. Sada imaš priliku za novi posao u drugome gradu i ti i oni ćete se preseliti u stan u kojemu nije dozvoljeno držanje kućnih ljubimaca. Donio si pravu odluku za sebe i svoju "obitelj", ali nekada sam i ja bila ta tvoja obitelj. Bila sam uzbuđena kad smo krenuli autom, ali uzbuđenje je splasnulo kad smo došli do azila za životinje. Zaudaralo je na pse i mačke, na strah i beznađe. Ispunio si sve obrasce i rekao "znam da ćete joj pronaći krasan dom". Napravili su grimasu i uputili ti bolan pogled. Oni razumiju kakve su šanse za sredovječnog psa, čak i onoga s papirima. Morao si otrgnuti ogrlicu iz ruku svog sina, dok je on viknuo "Nemoj tata! Molim te nemoj im dati da odvedu mog psa!" A ja sam bila zabrinuta za njega, mislila sam kakvu je pouku od tebe izvukao o prijateljstvu i vjernosti, o ljubavi i odgovornosti i o poštovanju prema svemu što je živo. Potapšao si me po glavi za rastanak, izbjegavajući mi pogledati u oči, te pristojno odbio ponijeti sa sobom ogrlicu i povodac. Imao si rok koji si morao ispoštovati na poslu, a sada sam ja dobila rok. Nakon što si otišao, dvije ljubazne gospođe rekle su da si vjerojatno mjesecima znao da ćeš se preseliti, ali nisi učinio ništa da mi pronađeš drugi dom. Kimale su glavom u nevjerici i pitale se "Kako je mogao?" U azilu nam pružaju onoliko nježnosti i pažnje koliko im dopuštaju njihove obveze. Naravno, hrane nas redovito, ali ja sam već odavno izgubila apetit. Isprva, kad god je neko prošao pored mog kaveza, ja sam potrčala naprijed, u nadi da si to ti - da si se predomislio - da je ovo sve samo ružan san... ili sam se nadala da će netko doći, netko komu je stalo, netko tko će me spasili. Kada sam shvatila da se ne mogu natjecati sa živahnošću štenaca koji su, nesvjesni svoje sudbine, plijenili svačiju pažnju, povukla sam se u dno kaveza i čekala. Čula sam njezine korake dok je dolazila po mene na kraju dana i kaskala sam duž hodnika za njom do izdvojene sobe. Zadivljujuće tihe sobe.
Stavila me na stol, počeškala po ušima i rekla da se ne brinem. Srce mi je snažno tuklo u iščekivanju onoga što će doći, ali obuzeo me i osjećaj olakšanja. Zatočeniku ljubavi istekli su dani. Kako je to u mojoj prirodi, više sam se brinula za nju. Teret koji nosi pretežak je za nju, to sam znala jednako kao što sam znala svaku tvoju promjenu raspoloženja. Nježno je stavila podvez oko moje prednje noge dok joj je suza klizila niz obraz. Polizala sam joj ruku onako kako sam tebe običavala tješiti prije nekoliko godina. Stručno je stavila iglu u moju venu. Kad sam osjetila ubod i hladnu tekućinu koja je kolala kroz moje tijelo, pospano sam legla, pogledala u njezine nježne oči i prošaptala "Kako možeš?" Možda zato što razumije moj pseći govor, rekla mi je "Oprosti". Zagrlila me i žustro objasnila da je njezin posao pobrinuti se da odem na bolje mjesto, gdje me nitko neće ignorirati, zlostavljati ili napustiti i gdje neću biti prepuštena samoj sebi - mjesto ljubavi i svjetla, toliko različito od ovog zemaljskog. I sa posljednjom snagom, pokušala sam joj objasniti da moje "Kako možeš?" nije bilo upućeno njoj. Mislila sam na tebe, svog Voljenog Gazdu. Na tebe ću misliti i čekati te zauvijek. Želim da ti i drugi u tvom životu nastave pokazivati ovoliko odanosti.

Poruka autora:

Ukoliko je "Kako si mogao" izazvala suze u vašim očima, kao što ih je i meni, dok sam je pisala, to je zbog toga jer ona sukus priča nečijih "ljubimaca" koji svake godine UMIRU u azilima za životinje...
Molim vas proslijedite ovaj esej u nekomercijalne svrhe...navedite autora ovog teksta...on je dopustio umnožavanje...
Iskoristite tekst u svrhu edukacije, na svojim Internet stranicama, biltenima ili na oglasnoj ploči veterinara ili azila za životinje....
Pomognite u osvješćivanju javnosti da je usvajanje ljubimaca važna odluka i to odluka za čitav život, da životinje zaslužuju našu ljubav i brigu, da je pronalaženje drugog prikladnog doma za vašu životinju vaša odgovornost, te da bilo koje društvo ili pokret za dobrobit životinja može pružiti dobar savjet i da je svaki život dragocjen...

- 10:26 - Komentari (6) - Isprintaj - #

06.04.2007., petak

...Neka vas prate mir i dobro, blagoslovljeni citatelji i posjetitelji mog bloga...

…ponestahu mi ovih dana rijeci kojima opisati blagdan kojem se veselimo…s toga posudih rijeci ove…srcem punim ljubavi zelim vam da ovaj blagdan provedete u miru i ljubavi s bicima koje volite i postujete…

„…Gospodine Isuse Kriste, Kralju slave, predajem Ti se i predajem Ti sve. Odričem se svojatanja sebe za sebe, ali i svojatanja drugih za sebe. Odričem se zato i sebe i njih radi Tebe, a onda u Tebi imam slobodnog i sebe i njih – braću svoju i sestre.

Hvala Ti što si završio djelo koje si započeo za nas. A započeo si ga svojim utjelovljenjem u bezgrješnoj utrobi svoje Majke. I raslo je to djelo kroz Tebe. Ti si rastao u dobi milosti i mudrosti, pred Bogom što je najvažnije, i pred ljudima što nije nevažno. Urastao si u našu svakodnevicu, naše životne uvjete. Nisi imao uvjeta jer si se lišio ovozemaljskih pogodnosti. Odabrao si siromaštvo kako bi po njemu nama darovao svoje bogatstvo.

Odabrao si da Ti kruna stvaranja bude najvažnija u svemu, u Tvome radu i djelovanju, a to je čovjek – muško i žensko. Propovijedao si, naviještao si spasenje, ozdravljao ljude, donosio radost, mir. Bio uhićen. Prije toga izrekao ključnu rečenicu: ''Nitko mi život ne oduzima, sam ga dajem.'' I događalo se što se događalo. Zlo je na različite načine iskalilo svoju tiraniju bezboštva, neljubavi na Tebi, a cilj je uvijek isti. Uništiti. Ali, Tvoj, Očev i Duha Svetoga cilj uz zagovor prve među ljudima, a osobito među ženama, Marije iz Nazareta, uvijek je graditi, stvarati: iz kaosa kozmos, iz nereda – red!

I zato: I najmanja snaga ljubavi, veća je od najveće snage razaranja. Zato si i dopustio da budeš zgnječen kao grozd u tijesku kalvarijskog križa, da bi iz tog grožđa došlo novo vino našeg spasenja, koje je najavljeno, u Kani Galilejskoj naznačeno. I zato si zgažen kao crv, kao ličinka…“Na Njemu ne bijaše ljepote, ni sjaja da bismo se u Nj zagledali. I dok smo mi držali da Njega Bog bije i ponižava, za naše, (moje) grijehe probodoše“ Tebe, Isuse. Ali Tvoje nas rane iscijeliše i iscjeljuju.

I zato Ti hvala na daru koji se zove Uskrs, a on je potvrda života. Snaga života u odnosu na smrt koja je pobijeđena, jer je njezin začetnik poražen. Sotona, zavodnik svega svijeta. Onaj koji je na drvetu pobijedio, biva pobijeđen po drvetu, i to na drvetu križa. To je znak u kojem pobjeđujemo kad u tom znaku, Isuse, pobijediš mene i nas tj. sve ono što u nama ne valja, a predstavlja se da valja.

I zato Ti hvala, uskrsli Spasitelju, što nas iz gliba, blata naše prolaznosti uvodiš u zlato neprolaznosti i vječnosti. Što patnju preobražavaš u radost. Što grijeh uništavaš u srži. Što svaku ranu liječiš jer Ti si Bog koji čudesa činiš. Čudesno si ostao visjeti na križu. Pomozi mi da nosim svoj križ s radošću, s pogledom uprtim u Tebe, kako bi slava uskrsnuća mogla biti proslavljena zajednički. Ali osobno ponajprije, a onda i međusobno.

Hvala Ti što je Tvoja ljubav išla do boli, uključujući i bol. I zato se događa čudo da bol prestaje, a ljubav ostaje. Oslobodi me površne, bojažljive, sakate, kljaštre, okljaštrene, pristrane, zakinute i zakidajuće ljubavi. Daruj mi, molim Te po zagovoru prve među ženama, Marije iz Nazareta, moje nebeske Majke, da Tvoja ljubav nađe mjesta u mome srcu. Svestrana, čista, bezuvjetna, protočna… Hvala Ti!
Ljubim Te, Isuse sa svim čitateljima ove poruke. Amen!

Fra Miroslav Bustruc

- 12:08 - Komentari (6) - Isprintaj - #

04.04.2007., srijeda

...Priča o veličanstvenoj Ljubavi...autor nepoznat

... zemaljski andjele...ovo je za tebe ...jel tako cijenis snagu ljubavi...( dobro dosao u drustvo LJUBITELJA LJUBAVI )

...Jednom davno, postojalo je otok gdje su živjela sva osjećanja:
Sreća, Tuga, Znanje, i mnoga druga uključujući i Ljubav. Jedan dan objavljeno je da će otok na kome žive sva osjećanja biti potopljen, tako da su se oni ukrcali na čamce i otišli.
Ljubav je bila jedina koja je ostala. Željela je da ustraje sve do posljednjeg trenutka.

Kada je otok bio skoro potopljen Ljubav odluči da zatraži pomoć.
Bogatstvo je prolazilo pored ljubavi u velikom čamcu. Ljubav je rekla: "Bogatstvo, možeš li me povesti sa sobom?" . Bogatstvo je odgovorilo "Ne, ne mogu. Ima mnogo zlata i srebra na mom čamcu. Za tebe ovdje nema mjesta."

Ljubav je odlučila da upita Sujetu koja je također prolazila u prekrasnom čamcu.
"Sujeto, molim te pomozi mi.", a Sujeta joj je odgovorila "Ne mogu da ti pomognem ljubavi, sva si mokra i uprljati ćeš moj prelijepi čamac".

I Tuga je bila u blizini kada je Ljubav zatražila pomoć: "Tugo, povezi me sa sobom", "O Ljubavi, ja sam sada tako tužna da mi je potrebno da budem sama."

I Sreća je prošla pored Ljubavi, ali je bila toliko sretna da nije ni čula kada je Ljubav dozivala u pomoć.

Odjednom začuo se glas "Dođi ljubavi, ja ću te povesti sa sobom", to je bila neka starica. Ljubav se osjećala tako blagoslovljeno kada se ukrcala na čamac da je i zaboravila pitati staricu za njeno ime. Kada su stigli na kopno starica ode svojim putem.

Kako se Ljubav osjećala da duguje toj starici upitala je Znanje: "Tko je to bio što mi je pomogao?"
"To je bilo Vrijeme," odgovori joj Znanje.
"Vrijeme?", ponovi Ljubav. "Ali zašto mi je Vrijeme pomoglo?"

Na licu Znanja pojavi se duboki mudri osmijeh i odgovori "Zato što je samo Vrijeme sposobno razumjeti koliko je Ljubav veličanstvena."

- 20:43 - Komentari (1) - Isprintaj - #

01.04.2007., nedjelja

...Yogananda o Isusu...

...Isus je u prethodnom životu bio Eliseus

Isus je veći dio svoga savršenstva postigao u prethodnom životu kao Eliseus (Elisha). Ja zasigurno znam da je Isus bio Eliseus u prethodnom životu i da je Isusov guru, Ivan Krstitelj, u svojem prethodnom životu bio Ilija. Eliseus, koji se kasnije inkarnirao kao isu, bio je predskazan nekoliko stoljeća prije nego se pojavio, jer je on bio predodređen da ispuni Božji plan. To je predskazanje izrečeno u Knjizi Izaija (7:14), osam stoljeća prije Krista: "Zato će vam Gospodin dati znak; evo začet će djevica i roditi sina, i nadjenut će mu ime Emanuell". Matej, Izvještavajući o događaju Kristova rođenja navodi: "A sve je to bilo da se izvrši što je Gospodin rekao po proroku: Evo, Djevica će začeti i roditi sina, i dati će mu ime Emanuell, - što znači: Bog je s nama".

Isus je tijekom mnogih inkarnacija izučio sve svoje životne lekcije, i demonstrirao je svoju potupu pobjedu nad svjesnošću o materiji. Zato je Božanski Otac za njega rekao: "Ovo je sin moj. Ljubljeni moj, koga sam odabrao!"

Isus je poslat na zemlju kao primjer, kako bi i druga božja djeca mogla upoznati nekog tko je prevladao varke ovog svijeta. Iako je bio velik, ponizno je rekao: "Ja ništa od sebe ne činim, već govorim ono što me Otac nauči..." Sva njegova ljubav bila je za Boga. Sva njegova svjesnost bila je apsorbirana u Bogu. Svi smo mi djeca Boga. Prije mnogo inkarnacija On je stvorio nas, baš kao što je stvorio i Isusa. U Evanđenju Sv.Ivana, Isus se deklarira ovako: "Ne stoji li pisano u vašem Zakonu: Ja rekoh: Bogovi ste?" Isus je stvoren po Božjem liku, kao što smo i mi: uspio je pobijediti iluzije, pokazavši nam kako i mi to možemo. Pobijedite li iluzije u ovom životu, vratit ćete se Bogu i više se nećete inkarnirati. "Pobjednika ću učiniti stupom u hramu moga Boga, odakle sigurno više neće izaći"

Hoće li Isus ponovo doći?

Metafizički, on je već sveprisutan. On nam se osmjehuje iz svakog cvijeta. Svoje kozmičko tijelo on osjeća u svakoj točki prostora. Svaka kretnja vjetra, to je dah Isusa. Kroz svoju sjedinjenost s božanskom Kristovom Svjesnošću, on je inkarniran u svim tim životima. Ako imate oči da gledate, možete vidjeti njega, ustoličenog u svim kreacijama. On koji je oslobođen, kao što je Isus, postaje jedno sa Duhom, i dalje zadržava svoju individualnost, jer kada Bog jednom kreira ljudsko biće, On u svojoj kozmičkoj svjesnosti stalno održava tu kreaciju. Svaka misao i svaka akcija svake kreacije, bude snimljena u svjesnosti Boga. Na to je Isus mislio kada je reakao: "Zar se ne prodaje pet vrabaca za dva novčića? Ipak ni jednog od njih ne zaboravlja Bog"

- 12:27 - Komentari (1) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>