Marketing
..."Dječice, ne ljubimo riječju i jezikom, već djelom i istinom"...
...malo ugrabih vremena i za pisanje na blogu...Bumbolina je u setnji...dok se ne vrati imam malo mira...trenutno smo obuzeti njenjim ludorijama i ispunjeni bezuvjetnom ljubavlju...zahvaljujemo andjelima sto su nam ju spustili u nas zivot...stvarno smo ju susreli bacanu, pogazenu i iznad svega ponizenu...srce nam se ispuni toplinom jel smo joj vratili vjeru u zivot i osmijeh na njuskicu...
...Susretoh je, bačenu u blato, pogaženu i poniženu.
Ona koja čovjeka čini čovjekom, anđelom na zemlji, Bogu sličnim, odbačena je.
Zaboravili smo joj izvorište, početak i mjeru punine, smetnuli smo da je ona uvijek dar, neočekivan i pomalo nezaslužen.
Umislili smo da je se može kupiti, s njom trgovati, živjeti je napola i usput.
Ponašali smo se kao njeni gospodari i vlasnici, kao da je možemo zgrabiti kad nas je volja i odbaciti je kad postane prezahtjevna tražeći da budemo pošteni i istiniti.
Stavili smo joj okvire i granice, opisali je brojkama i mjerom. Seciramo je i pokušavamo istražiti u našim modernim laboratorijima koji ne dopuštaju tajne i granice ljudske ograničenosti.
Želimo joj dokučiti uzroke i odrediti kraj.
Oduzeli smo joj maštu i slobodu.
Stavili smo je u pjesme, ali ne i u srce. Imamo je u filmovima, ali nam je život presiromašan za hrabri hod s njom.
Umišljamo da o njoj sve znamo, ipak se ne usuđujemo živjeti je.
Ljubav treba podignuti iz blata, vratiti joj zagubljeni sjaj, oživjeti je trpljenjem i strpljivošću.
Pružimo joj ruku i imajmo povjerenja u njezinu čarobnu nepredvidivost.
To je jedini način života i preživljavanja.
p.s.
Bumbi danas, nakon samo 18 dana toplog i ljubavlju ispunjenog doma, izgleda ovako!
Post je objavljen 23.04.2007. u 21:41 sati.