Nanny000

05.07.2006., srijeda

ima toga još...:))

Potragu za znanjem o vlastitom bicu zapocinjemo u OBITELJI
( kad bi to spoznali svi roditelji ). Od svojih roditelja usvojili smo nacine na koje dozivljavamo sebe... Osnovno usmjeravanje k samoistrazivackom pohodu dobili smo u obitelji... No, ne, ne sad krivit obitelj... na nama je da se trgnemo...i pronademo sebe...
E sad malo o meni... nisam ja savrsenstvo bez mane...dug je bio put do ovih spoznaja i jos traje i trajat ce dok ne odlucim otici k andelima...
Krenimo od moje obitelji...ja sam se prema svojim roditeljima ponasala onako kako sam ih zamisljala...patila do bola jel nikad nisam bila dobra...uvijek samo kritike , pohvale, a sto je to ???
U trenutku kad samodlucila krenuti na put k sebi...pocela sam i svoje roditelje dozivljavati kao osobe koje nisu savrsene, vec da su savrsenstva s manama kao i vecina drugih ljudi...nas odnos se poboljsavao...ali da ne mudrujem previse...dopustila sam im da budu to sto jesu..shvatila sam da se nase potrebe razlikuju..prestali su me zabrinjavati njihovi postupci i rijeci...
I sama sam roditelj...pokusavam sa svojim sinom uspostavit odnos prihvacajuci razlicitost i spoznaju da se razvijamo valstitim tempom...
„ osloboditi druge od onoga sto ocekujemo od njih znaci istinski ih voljeti „ rekao je netko pametniji od mene... Slobodni smo od onih koje volimo tek kad ih volimo dovoljno da ih pustimo...nevjerojatno je, ali u tim odnosima ljubav jaca...
Roditelje i sebe postujemo tako da odrastamo i ne ostajemo zarobljeni u djetinjastom stupnju ocekivanja i zahtjeva, jel nazalost ne ce biti ispunjeni...i rezultat je razdrazljivost, ogorcenost, bijes, mrznja... Treba li nam bas to ???
Slusajici ljude oko sebe jedino o cemu pricaju je MIR... Mozemo li ocekivati mir u svijetu ako nemamo mir u sebi...???
Iskreno ..najteze mi je bilo suociti se sa cinjenicom da se ljutim na ljude koji su zrcla mojih nerijesenih sukoba u meni.. plasile su me pozitiven predodzbe o meni..pronaci nesto lijepo u sebi bio je moj put posut zarom... to mi je bilo presentimentalno..nerealno... iskazati nekome povjerenje, ljubav, njeznost bio je prevelik rizik za mene..jel sigurno cu biti povrijedena i tesko i predugo cu se oporavljati...biti iznevjerena, odbijena, to je ravno osobnoj apokalisi... to je bio moj pocetak...
Krenuvsi na put upoznavanje sebe shvacala sam da samo vlastitim snagama mogu stvoriti srecu kakvu zelim i trebam u zivotu...znam da zvuci sebicno..ali kako prepoznati i siriti srecu ako se ona ne nalazi u meni...
Mnogi veliki ucitelji su rekli ja je potrebno uloziti golem napor da se bude nesretan...zasto tu energiju ne usmjeriti na drugu stranu i postati sretan...
blabla




- 15:56 - Komentari (1) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

< srpanj, 2006 >
P U S Č P S N
          1 2
3 4 5 6 7 8 9
10 11 12 13 14 15 16
17 18 19 20 21 22 23
24 25 26 27 28 29 30
31            


Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga

Linkovi

ovi ljudi su me potaknuli na pisanje blogova...od srca im hvala...

...list papira ...

******