Nanny000

30.06.2006., petak

26.06.2006., ponedjeljak

Adrian P. Kezele : Andeo pod maskom ...beskrajna hvala jednom malom andelu TEu koji je moj zivot obogatio novim spoznajama i nadahnuo me da nastavim dalje i kad izlaza nije bilo... ( price u knjizi su istinite...) ...LJUBAV nam pomaze da prebrodimo "tamnu noc duse " i osjecaj da nas je Svevisnji napustio... mi trebamo napustiti staru zamisao i spoznaju o Svevisnjem da bismo napravili mjesta i tako omogucili da dublja istina prodre do nas... ako je onaj koji traga voden osjecajem ljubavi i svrhe, nesvjesno ulazi u srediste svog straha... ..andeli pomazu ljudima da se vrate na put evolucije tako da se utjelovljuju na Zemlji u blizini covjeka kojem zele pomoci... ...ostatak price pronaci cete u knjizi..ugodni trenuci citanja...

24.06.2006., subota

*** NE VOLIM TE JER TE VOLIM Ne volim te zato sto te volim i od voljeti te do ne voljeti te stizem i do cekanja kada te ne cekam srcem mi struji studen i plam. Ne volim te zato sto te volim i beskrajno te mrzim, a mrzeci te molim, i mjera moje putujuce ljubavi jest da te ne vidim i poput slijepca volim. Mozda cu potrositi sijecanjsku svjetlost, okrutnu zraku, svoje beskrajno srce, ukravsi sebi kljuc spokoja. U ovoj historiji samo ja umirem i umrijet cu od ljubavi jer te volim, jer te volim, ljubavi, krvlju i ognjem. Pablo Neruda (pravim imenom Neftali Ricardo Reyes Bosoal

20.06.2006., utorak

...MIRISNI PLODOVI DUSE ... MIRISNI PLODOVI DUSE Duso da ne stremim Vjecnosti ne bih cuo melodiju koju samo Vrijeme pjeva Vec bih zivot prekratio i od tijela nacinio tajnu koju groblje skriva Kad se ne bih duso kupao suzama i bolom ukrasavao oci Zivio bih slijep, sa noktima u ocima i gledao samo u lik tami Sto je zivot duso nego noc u pohodu a ipak je smjenjuje zora koja traje Tako mene zed u srcu upucuje rajskom vrelu i gutljaju smrti milosrdne Ako duso neznalica kaze da i dusa i tijelo nestaju da se ne vraca ono sto nestane Reci mu da cvijet nestaje ali ima sjemenku koja ostaje i tajnu vjecnosti krije Duso da ne stremim Vjecnosti ne bih cuo melodiju koju samo Vrijeme pjeva Vec bih zivot prekratio i od tijela nacinio tajnu koju groblje skriva Kad se ne bih duso kupao suzama i bolom ukrasavao oci Zivio bih slijep, sa noktima u ocima i gledao samo u lik tami Sto je zivot duso nego noc u pohodu a ipak je smjenjuje zora koja traje Tako mene zed u srcu upucuje rajskom vrelu i gutljaju smrti milosrdne Ako duso neznalica kaze da i dusa i tijelo nestaju da se ne vraca ono sto nestane Reci mu da cvijet nestaje ali ima sjemenku koja ostaje i tajnu vjecnosti krije..... ...jako ga volim citati..Khalil Gibran

16.06.2006., petak

Duhovnost novog doba - izlaz iz mraka ili jos jedna velika obmana? Pokret new age – a dobija sve vise pristalica u svijetu, kao i na nasim prostorima, te u svakodnevnom zivotu polako usvajamo novu terminologiju i svjetonazor, zanimamo se za astrologiju, bavimo se razlicitim praksama spiritualnog rasta, proucavamo nove metode alternativnog lijecenja, istrazujemo cakre, itd., itd. Medjutim, na globalnom planu, uprkos svim tim lijepim pricama o " Gei ", " svjetlu ", " duhovnim vodicima ", " guruima ", " avatarima " i " majstorima mudrosti ", svijet i dalje postaje sve opasnije mjesto za zivljenje i niposto se ne cini da idemo prema nekom " kolektivnom budjenju ", vec bas naprotiv – zivimo u mraku, koji nikad nije bio veci ! U tom smislu treba postaviti pitanje sa kriticke i objektivne distance: nije li sva ta nova duhovnost, podjednako kao i ona stara, samo oblik zaslijepljujuce iluzije i bijeg od realnosti, od suocenja sa onim sto covjek stvarno jeste i koliko su njegovi duhovni ideali u raskoraku sa njegovim stvarnim, materijalnim zivljenjem ? Sa ulaskom planete Uran u znak Riba, trebalo bi doci do jednog kolektivnog pucanja svih iluzija kada su u pitanju vjera i duhovnost, te cemo se neminovno suociti sa dvolicnoscu nasih duhovnih ideala i nemogucnoscu da na zemlji zivimo ono, sto propovjedaju tradicionalne religije, ali i novi duhovni trendovi. Pri tome ne smijemo zanemariti i neke pozitivne utjecaje citave te new age filozofije, kao sto je napr. veca osvijestenost kada su u pitanju ekoloski problemi na Zemlji, kao i veca tolerancija spram razlicitih, donedavno marginaliziranih drustvenih skupina i spiritualnih zajednica, za koje se smatra da moraju nauciti zivjeti u skladnom suzivotu, jer smo svi ipak dio jedinstvenog, planetarnog organizma. No, sta nam vrijedi ta veca osvijestenost, kada velike sile i multinacionalne kompanije kreiraju nase zivote, a obicne ljude nitko nista ne pita i " demokracija " u kojoj navodno zivimo samo replicira prastari obrazac " kruha i igara ", u nasem slucaju " kruha, interneta i televizije ", sto samo znaci da se vladari vise ne zovu " cezari " i " carevi ", ali se u osnovnoj srzi nije puno toga promjenilo od vremena starog Rima ili Egipta. Gdje je onda to " novo doba " ? Izgleda da se samo mijenjaju etikete, celofan i cijene, dok sadrzaj ostaje nepromjenjen. New age pokret do sada nije bitno utjecao na neka vazna politicka pitanja i sta vise, sve te brojne spiritualne tehnike i prakse ljude uopce nisu ucinile boljima ! Mnogi ljudi, koji svakodnevno meditiraju, zazivaju " majstore mudrosti ", " andjele " i razne " gurue ", pazeci pri tom i na zdravu prehranu, isto kao i mnogi tradicionalni vjernici, koji redovno odlaze u crkvu – i dalje su ostali jednako " krvavi pod kozom ", podlozni emocijama, kao sto su zavist, ljubomora, egoizam, itd. Duhovno licemjerje je toliko duboko ispunilo svaku poru nase svijesti, do te mjere da nam je to postalo nesto posve normalno, kao kad na televiziji gledamo kako ljudi ratuju i ubijaju jedni druge i pri tom mirno veceramo, slazuci uskrsnje pisanice po cipkastom, bijelom stolnjaku. Zasto se konacno ne suocimo sa cinjenicom da duhovnost, ma kakva god ona bila, i ona " stara ", kao i " nova " naprosto postaje besmislena, ako nije konkretno primjenjena u praksi kao skup etickih nacela, po kojima treba svakodnevno zivjeti da bi svijet postao bolji, a ne o njima samo pricati, te se moliti, meditirati i mantrati, dok sa druge strane zvjerska priroda u covjeku i dalje ostaje nespoznata i neukrocena, cak i sa svetim sakramentima i uz osam svetih Buddhinih istina, i sa ocenasem i bez njega - maske se mjenjaju, hramovi obnavljaju, ucenja redefiniraju, a sve to samo na povrsini i u duhovnom smislu jednako smo krvolocni kao i kromanjonci sa toljagama, jedino sto smo toljage zamjenili sa suptilnijim i daleko ubojitijim sredstvima. Medjutim, nije lako uci u ovaj proces razbijanja duhovnih iluzija – puno je lakse mastati o visokim, spiritualnim nivoima, " prociscenim " energijama i vizualizirati bajkovite Reiki vodice, nego uciniti neke sasvim konkretne korake suocavanja sa samim sobom i svim onim, sto je " tama " u covjeku, a sto predstavlja talog nasih neosvjestenih, nepriznatih i cenzuriranih strasti. I tim strastima, bez ikakvih elitistickih iznimki, podlozan je svatko od nas – nema tog svecenika, lame ili " majstora ", a da je ljudsko bice rodjeno na zemlji, te da je istovremeno potpuno imun na osobine svoga ega, kao sto su zavist, nesnosljivost, materijalizam, sebicnost, kukavicluk, itd. Onaj, koji tvrdi da se " procistio " i zivi po " duhovnim " nacelima, taj definitivno laze i sam sebi i svojim bliznjima, te ignorira realnost ljudske prirode i pri tome samo moze zaglibiti u licemjernom " duhovnom egu ", koji nije nista drugo, doli najobicniji ljudski ego, jedino sto je zaogrnut u ljepse haljine i rijeci. Zato je potrebno da se skine i do kraja razoblici aura lazne svetosti, a sa kojom se zaogrcu svi tzv. " duhovnjaci " i oni, koji slijede tradicionalna, dogmatska ucenja, kao i oni, koji su odabrali alternativne duhovne opcije, naprosto – covjek po svojoj prirodi nije " svet " i nije " duhovan ", jer nam zivotna praksa svakodnevno pokazuje ratobornu, destruktivnu i dvolicnu prirodu ljudskih bica, a koju jos ni jedna religija, ni duhovni pokret nije uspio staviti pod kontrolu. Svi oni ljudi, koji su ubijali svoje bliznje, napr. nedavno u Iraku, a sutra tko zna gdje – takodjer u nesto vjeruju ! Prije polaska u bitku, cisteci svoje Uzije, Kalasnjikove ili kako se te puske vec zovu, sigurno su se molili Djevici Mariji ili su zazivali Jahvea, mozda i Buddhu, Sathyu Sai Babu, mislili na Isusa, itd., vjerovali ili ne - mnogi od njih su i " new ageri " ! Brojni mafijasi, ubojice, lopovi, ratni zlocinci i profiteri prakticiraju vjerske rituale, zazivaju bozje ime, slave vjerske praznike, pa ipak i dalje kradu i ubijaju, iako glavna zapovjed svih religija kaze " Ne ubij ! " U tom smislu, new age duhovnjaci nisu nista manje licemjerni – koliko ste puta sreli dugogodisnjeg praktikanta Yoge ili reikistu, sljedbenika Sathye Sai Babe, Maharishija, Krisne, itd. itd., a da je doticni covjek bas kao i svako drugo bice na ovoj planeti, uprkos svim tim tehnikama i svetim pjesmicama i dalje bio podlozan svojim strastima, tracao je prijatelje, varao zenu, potkradao firmu, utajivao porez, zavidio susjedu na ljepsem autu ? I da li se i vama samima nekad desilo da ste u jednom te istom danu slavili svog boga, gurua, komunicirali sa duhovnim vodicem i meditirali, a nakon toga ste prezirali svoje neprijatelje i sve one, za koje vam se cinilo da nisu u pravu ? Ali, cemu onda uopce umatati sebe u nesto nedostizno, zar nije jednostavnije biti iskren i reci – " Mrzim svoje neprijatelje, ne mogu ih podnijeti, bez obzira na Isusa i bica od svjetlosti, ni za milion godina necu oprostiti onima, koji su me uvrijedili " – nije li to postenije, nego glumatati milosrdje, budisticku uravnotezenost i prodavati naivnima price o tome da se nalazimo na samom pragu " prosvjetljenja ", zato jer smo, eto – usli u Eru Vodenjaka ! To treba jasno vidjeti i izreci: covjek, ma kakvu god spiritualnu praksu koristio, bez obzira na to kojoj vjeri pripadao, i dalje ostaje nesavrsen, neizgradjen, egoistican i ogranicen. I sta sad – razbili smo iluzije i ocekivanja, sto preostaje nakon toga ? Samo jedno, treba smoci snage i prihvatiti istinu: zivimo u svijetu, gdje smo jedni drugima postali vukovi, prisiljeni smo da se pretvaramo i glumatamo kako bi prezivjeli, beskompromisno se guramo i medjusobno natjecemo, podmecemo si klipove pod noge, diskvalificiramo svoje protivnike svim mogucim sredstvima i sve to skupa radimo, iako astrolozi tvrde da smo vec duboko zasli u Eru novog humanizma, gdje ce nam, kao, konacno sinuti svjetlo ! Sva ta potrosacka new age filozofija, taj duhovni kapitalizam i mazanje ociju nije nista bolji od onoga, sto se zamjera i katolickoj crkvi – da je postala multinacionalna kompanija i da na racun vjere miliona sljedbenika ubire golema materijalna bogatstva – posve tocno, ali to isto rade i new age duhovnjaci, nema nikakve razlike, samo je prica drugacije upakirana, prilagodjena duhu vremena i ubrzanom tempu zivota. Ovo govorim zato, da se ne bi zaslijepljivali sa iluzijama kako su oni, koji slijede novu duhovnost uspjeli da se rijese starog licemjerja – nisu uspjeli i niceg tu novog nema ! Sve te tehnike i new age prakse jos uvijek su posve nedostatne da nam priblize sustinu onoga, sto bi istinska duhovnost trebala biti. Iznad svih spiritualnih tehnika, svih religioznih institucija, ucenja i sistema nalazi se energija ljubavi ! " Ljubi sebe i svog bliznjeg kao samog sebe " – najjednostavnija je, najmudrija i najduhovnija istina, a nitko do nje uopce ne drzi, iako je to mozda jedini pravi put koji nas donekle moze dovesti do kakvog – takvog mira, i na pojedinacnom, kao i na kolektivnom nivou i oko te istine trebali bi se sloziti svi posteni vjernici svih religija, novodobni spiritualni tragaoci, ali i ateisti i humanisti. Znaci li to da treba redefinirati izvorno krscanstvo, izvuci jednu staru i nikad do kraja realiziranu ideju, iako znamo kakve su sve krvolocne zlocine tijekom povijesti upravo krscani pocinili nad svojim bliznjima ? Donekle je recenica parafrazirana, ako ste primjetili, u staroj i svima poznatoj verziji receno je " Ljubi bliznjeg svoga kao sebe samog ", dok nova verzija ipak tezi ka tome da bude realisticnija i prvo kaze " Ljubi sebe ", jer ne mozemo ljubiti druge, ako prvo nismo naucili voljeti sebe – to je energetski nemoguce ! Onaj koji uspije duboko u sebi ozivjeti ovu istinu i da je prakticno primjeni u svakom trenutku svog zivota, tome ne treba nikakva molitva, ni sveti sakramenti, ni mantranje, ni meditacija, taj ne mora odlaziti ni u crkvu, ni biti krsten, niti se mora klanjati bilo kojem vjerskom ucitelju i davati mu novac za kojekakve propovjedi, samo je dovoljno da prakticno zivi ideju ljubavi. A to je najteze. Puno je lakse platiti nekoliko stotina eura za kojekakve inicijacije, intenzive prosvjetljenja, otici svake nedelje na misu i ubaciti milodar popu u kesu sa licemjernim ponosom " pravovjernog pravednika ", sve je to mnogo jednostavnije, nego suocenje sa cinjenicom da su nasa bica puna nesklada, neljubavi i nesigurnosti - i sa vjerom i bez nje ! A toliko je novaca uludo potroseno, toliko energije baceno, izgradjene su goleme katedrale, raskosni hramovi, dogme i doktrine – i sve je to samo prazna forma bez sadrzaja, koji je ostao duboko skriven i nikada do kraja prozivljen ! Tu cemo se neminovno suociti sa cinjenicom da je jedna od glavnih covjekovih osobina upravo sadrzana u sposobnosti da uzvisene i lijepe ideje uprlja sa nedostojnim djelima, kao napr. ideju komunizma. Nema niceg loseg u ideji da bi svi ljudi trebali biti siti i jednakopravni, no pogledajte kakva je bijedna farsa tokom povijesti iz toga proizasla ! Sve one Staljinove ubojice i uniformirani poltroni, a u nasim krajevima udbaski mocnici i neunistivi konvertiti, koji se nikad nisu stvarno reformirali, samo su mjenjali skracenice u nazivima stranki kroz koje su prolazili i koje su osnivali, dakle, bas je njih bilo briga za uzvisenu ideju o ljudskoj jednakosti i pravdi na zemlji ! Najkorisnija vjera i ideologija za covjeka trebala bi biti prakticno primjenjena ljubav, no kako tu energiju probuditi u svijetu, gdje nitko nikome ne vjeruje, te se svi citavog zivota borimo jedni protiv drugih, grabeci i kandzama i kljovama i skrgama i noktima svoj komadic zemlje i kruha, a pri tom smo izgradili i kulturu i civilizaciju, istovremeno se napajamo sa dubokim, filozofskim mislima, da bi vec u slijedecem trenutku zarezali kao psi, kad nam je ugrozen teritorij, kad nas napadne konkurencija, ili smo gladni i bez novaca – tu ce onda svaka " new age " smicalica zacas ustuknuti, kao sto su nebrojeno puta u povijesti mnoge uzvisene ideje ustuknule pred gladnom i zaslijepljenom gomilom, koju su vodili pokvareni i manipulativni vladari. Kako probuditi energiju ljubavi u svijetu tame, ratova, bolesti i materijalizma ? To bi trebao biti pojedinacni i osobni zadatak svakoga od nas i naprosto nema univerzalnih rjesenja ! Bitno je samo zanemariti formu i skoncentrairati se na sadrzaj, a sadrzaj svake prave duhovnosti uvijek je vrlo jednostavan – to je ljubav prema sebi, bliznjima, planeti i svim zivim bicima. To drugim rijecima znaci da odmah trebamo prestati mrziti sebe, mrziti svoje neprijatelje, trebamo prestati tracati i lagati, zavidjeti bliznjima na onome sto imaju, pa onda prestati osjecati emocije poput straha, ljubomore, nemira, sto opet znaci da trebamo prvo sebi priznati da sve te sadrzaje nosimo iznutra. Tezak zadatak, zar ne ? Evo primjera – pomislite na osobu, koje vas je povrijedila, vizualizirajte svog neprijatelja – i sta pri tom osjecate ? Gledate tu osobu pred sobom, na unutrasnjem ekranu svoga bica – mozete li joj oprostiti ? Pozeljeti joj srecu, dug zivot i da zaboravite staru zamjerku ? Eto, mnogima ce puno lakse biti prestati jesti meso i da se odreknu i sexa i alkohola, te da svaki dan maltretiraju sebe sa bezbroj puta ponovljenim molitvama, nego da oproste svom neprijatelju, pa da ga onda jos i zavole – i okrenu drugi obraz ! Mozete li zamisliti sebe kako volite svoje neprijatelje i okrecete im drugi obraz ? Gadjate ih kruhom, dok oni vas gadjaju kamenjem ? Zasto nam vec tisucama godina bulazne o necemu, sto je za prosjecnog covjeka posve nemoguce – da oprosti svojim neprijateljima, a pri tom nas jos nitko konkretno ne uci kako to napraviti ? I gdje su prakticna rjesenja, upute, tehnike ? Na sva ta kljucna pitanja odgovore nisu dale ni tradicionalne religije, ni novodobni pokreti. I vjerujte mi, mozete do smrti moliti ocenas, mantrati i meditirati, vizualizirati andjele i slicno, no u trenutku kada bude trebalo oprostiti osobi koja vas je povrijedila i koju iskreno mrzite, sve ce to pasti u vodu – mrznja ce i dalje biti prisutna. Recimo da ste je osvijestili – sto napraviti sa tom emocijom ? Moguce je samo jedno – oprostiti sebi ! I to nas nitko ne uci, na zalost, da trebamo prvo sebi oprostiti sve svoje zablude, gluposti, poroke, sve ono, cega se stidimo i sto ne volimo kod sebe. Nije li ono, sto zovemo " neprijateljem " samo ogledalo, koje nam pokazuje zrcalnu sliku vlastitog neosvijestenog " demona " ? Da bismo uopce oprostili bilo sta bilo kome drugome, potrebno je prvo oprostiti sebi i prihvatiti sebe u potpunosti ! Znaci, svijet vas uopce ne mora voljeti, ne moraju vas ni shvacati, ni prihvacati, no vi morate voljeti to sto jeste, uprkos svemu i morate i dalje hodati ovim svijetom, svidjelo se to vasim neprijateljima ili ne. Nece se desiti velika cuda, ni prosvjetljenja – nece biti bombasticnih uspjeha, a i raj je vrlo upitan, tko zna sta nas ceka poslije smrti i besmisleno je o tome uopce razmisljati. Samo je bitno da ce duhovne iluzije jedna po jedna otpadati sa naseg bica i lazno svjetlo ce ustuknuti pred dubljim istinama duse. Proces ciscenja moze trajati mjesecima, pa i godinama – i nijedan guru, svecenik, ucitelj, niti astrolog nece moci ponijeti na svojim ledjima teret vaseg iskustva – rjesite se " duhovnjaka " i " duhovnosti ", to vam samo oduzima energiju ! Ali, uz pravi trud i malo po malo, u tami ce se poceti nazirati oblici, izranjati ce ideje, slike, vizije... Kad otpadnu sve iluzije kao lazni sjaj, iza njih polako dolaze vizije, koje su izraz nase istinske sustine. Sa iluzijama ce otpasti i krivi ljudi, stetne navike i mucne situacije. Sa vizijama ce dolaziti nova, zdravija i uzemljenija rjesenja. Mozda Uran u Ribama na duhovnom planu donosi upravo to – globalno odumiranje svih iluzija, da bi se iza njih ukazala nepoznata zemlja u nastajanju – ionako nemamo sta izgubiti, samo nam se moze dogoditi da pronadjemo i zavolimo sebe. A na tom putu je posve svejedno hoce li se to zvati " new age " ili nekako drugacije, jer ce se i novo i staro sastati u sintezi, koja bi trebala svima nama donijeti spasenje i oslobodjenje. " Umri u svojim iluzijama i rodi se sa svojim vizijama ..."" ...pronadeno negdje na netu.."

12.06.2006., ponedjeljak

Bajka o toplim pahuljicama...jako volim tu bajku... Jednom davno živjelo je dvoje sretnih ljudi po imenu Tim i Maggie sa svoje dvoje djece Johnom i Lucy. Da bi shvatili kako su bili sretni, morate razumjeti kako je bilo u to vrijeme. Vidite, u to vrijeme svatko je pri rođenju dobio malu, nježnu torbu s toplim pahuljicama. Kad god bi netko posegnuo u torbu, mogao je iz nje izvaditi tople pahuljice. Tople pahuljice su bile vrlo tražene jer su činile da se svatko tko ih dobije osjeća prožet toplinom i mekoćom. Ljudi koji nisu redovito dobivali tople pahuljice bili su u opasnosti da im se razvije bolest koja je uzrokovala da im se kralježnica skvrči te bi potom umrli. Tih dana bilo je vrlo lako dobiti tople pahuljice. Svaki put kad bi ih netko trebao, mogao je doći do tebe i reći: želio bih imati tople pahuljice. Tada bi ti posegnuo u torbu i izvadio tople pahuljice veličine ruke male djevojčice. Kada bi pahuljica ugledala svjetlo dana, nasmiješila bi se i procvala u veliku, čupavu toplu pahuljicu. Tada bi ju postavio na rame, glavu ili krilo osobe i ona bi se privinula i rastopila na njegovoj koži i učinila da ga prožme dobar osjećaj. Ljudi su stalno jedni od drugih tražili tople pahuljice i kako su se slobodno davale, dobiti ih dovoljno nije nikad bio problem. Bilo ih je uvijek mnogo za razmjenu i svi su zbog toga bili sretni i osjećali se najčešće toplo i pahuljasto. Jednog dana zločesta je vještica postala ljuta jer su svi bili sretni, zadovoljni i nitko nije kupovao njezine napitke i masti. Bila je vrlo lukava te je smislila opak plan. Jednog prekrasnog jutra došla je Timu dok se Maggie igrala s njihovom kćeri i šapnula mu u uho: „Pogledaj Time, vidi koliko toplih pahuljica Maggie daje Lucy. Znaš, ako tako nastavi možda će ih potrošiti i onda više neće ostati niti jedna za tebe.“ Tim je bio zapanjen. Okrene se vještici pa joj reče: „Želiš li reći da neće više biti toplih pahuljica u našoj torbi kada posegnemo za njima?“ A vještica odgovori: „Ne, naravno da neće, i jednom kad ih potrošiš, to je sve. Više ih nećeš imati.“ Potom odleti dalje na metli smijući se i krešteći. Tim to primi k srcu i počne primjećivati svaki put kad bi Maggie davala tople pahuljice nekom drugom. Čak se zabrinuo i uznemirio jer je volio Maggiene tople pahuljice i nije htio ostati bez njih. Bio je uvjeren da nije u redu da Maggie troši svoje tople pahuljice na djecu i druge ljude. Počeo se žaliti svaki put kad bi vidio da ih daje nekom drugom, a kako je i Maggie njega voljela, prestala je često davati tople pahuljice drugim ljudima i počela ih čuvati samo za njega. Djeca su to promatrala i uskoro pomislila kako je pogrešno davati tople pahuljice svaki put kad te netko traži ili se tako osjeća. Oni su također postali vrlo oprezni. Promatrali su svoje roditelje i kad god su osjetili da netko od njih daje previše toplih pahuljica, počeli bi prigovarati. Bili su zabrinuti i kad god bi oni sami drugima davali tople pahuljice. Iako su uvijek nalazili tople pahuljice kad bi posegnuli u torbu, sve rjeđe i rjeđe su za njima posezali i postajali su sve više škrti. Ubrzo su ljudi zamijetili nedostatak toplih pahuljica i počeli se osjećati sve manje toplo i pahuljasto. Kralježnice su im se počele savijati, a ponekad bi i umirali zbog bolesti i nedostatka toplih pahuljica. Sve češće odlazili su zlobnoj vještici kupovati njezine napitke i masti, čak unatoč tome što se činilo da ti pripravci uopće ne djeluju. Dakle, situacija je postala vrlo ozbiljna. Zla vještica koja je sve to promatrala nije stvarno željela da ljudi umiru (jer mrtvi ljudi ne kupuju njezine napitke i masti) te je smislila novi plan. Svi su dobili torbu vrlo nalik onoj s toplim pahuljicama, osim što je ta torba bila hladna. U vještičinoj torbi nalazile su se hladne bodlje. Te hladne bodlje nisu činile da se ljudi osjećaju toplo i pahuljasto, već su činile da se umjesto toga osjećaju hladno i bodljikavo. Ali su sprečavale da se ljudima savijaju kralježnice. I od tada, kad god bi netko rekao: „Ja želim tople pahuljice“, ljudi koji su brinuli da ne iscrpe svoju zalihu bi rekli: „Ne mogu ti dati tople pahuljice, ali želiš li možda hladne bodlje?“ Ponekad bi dvoje ljudi prišlo jedno drugom misleći da će dobiti tople pahuljice, ali bi jedan ili drugi odmah promijenili mišljenje i završili bi dajući jedan drugom hladne bodlje. I kao posljedica toga vrlo je malo ljudi umiralo, ali je vrlo mnogo ljudi bilo nesretno i osjećalo se hladno i bodljikavo. Od dolaska vještice razmjenjivalo se sve manje i manje toplih pahuljica. Zbog toga su one, za razliku od ranijih shvaćanja da su dostupne kao zrak, postale izuzetno vrijedne. To je dovelo do toga da ljudi rade različite stvari u namjeri da ih nabave. Prije nego što se pojavila vještica, ljudi su znali biti u grupama od troje, četvero ili petero, ne zabrinjavajući se previše tko kome daje tople pahuljice. Nakon dolaska vještice, ljudi su se počeli odvajati u parove i čuvati svoje tople pahuljice isključivo jedan za drugoga. Ljudi koji bi se zaboravili i dali svoje tople pahuljice nekom drugom, odmah bi se osjetili krivim zbog toga što su znali da će njihov partner biti ogorčen zbog gubitka toplih pahuljica. Ljudi koji nisu mogli pronaći darežljiva partnera, morali su kupovati svoje tople pahuljice i morali su mnogo raditi da bi za njih zaradili. Neki ljudi su nekako postali popularni i dobivali mnogo toplih pahuljica ne morajući ih vratiti. Ti ljudi su zatim prodavali tople pahuljice ljudima koji su bili nepopularni i trebali ih da prežive. Drugo što se dogodilo je da su neki ljudi uzimali hladne bodlje, kojih je bilo bezgranično mnogo i koje su bile lako dostupne. Bojali su ih u bijelo i pahuljasto i davali ih kao tople pahuljice. Te krivotvorine toplih pahuljica su zapravo bile plastične pahuljice i izazivale su dodatne teškoće. Primjerice, dvoje ljudi koji bi se susreli i slobodno razmjenjivali plastične pahuljice, pretpostavljali su da će im one učiniti da se osjećaju dobro. No, umjesto toga oni bi se osjećali loše. Kako su mislili da razmjenjuju tople pahuljice, ljudi su postajali zbunjeni, pa zbog toga nisu otkrivali da su njihovi hladni, bodljikavi osjećaji zapravo posljedica činjenice da su primili mnogo hladnih plastičnih pahuljica. Tako je situacija bila vrlo, vrlo zloslutna, a sve je započelo dolaskom vještice koja je ljude uvjerila da jednog dana, kada to budu najmanje očekivali, mogu posegnuti u torbu i ondje više ne naći tople pahuljice. Nedugo nakon toga, mlada žena širokih bokova, rođena u znaku vodenjaka, došla je u tu nesretnu zemlju. Izgledalo je kao da ona nije ništa čula o zloj vještici i nije bila zabrinuta da će potrošiti tople pahuljice. Davala ih je slobodno, čak i kad ju nisu tražili. Zvali su ju Žena-bok i osuđivali jer je djeci dala ideju da ne trebaju brinuti o trošenju toplih pahuljica. Djeca su ju vrlo voljela jer su se uz nju osjećala ugodno i sretno i počela su međusobno darivati tople pahuljice kad god su osjetila da za tim imaju potrebu i da im se to sviđa. Odrasli su bili vrlo zabrinuti pa su odlučili donijeti zakon kako bi spriječili djecu da crpe svoje zalihe toplih pahuljica. Zakon je proglasio kriminalnim djelom bezrazložno davanje toplih pahuljica, bez dozvole. Mnoga djeca izgleda da za to nisu brinula. Unatoč zakonu nastavila su darivati jedna drugoj tople pahuljice kad god su željela i kad god ih se tražilo. Kako je bilo mnogo, mnogo djece, gotovo koliko i odraslih, počelo je izgledati kao da bi se djeca mogla izboriti za svoje. Teško je reći što će se dalje dogoditi. Hoće li snage zakona i reda odraslih zaustaviti bezbrižnost djece? Hoće li se odrasli pridružiti Ženi-boku i djeci i iskoristiti priliku da će uvijek biti toplih pahuljica koliko god je potrebno? Hoće li se sjetiti dana koje njihova djeca žele vratiti, kad je toplih pahuljica bilo u izobilju jer su ih ljudi davali od srca, velikodušno i slobodno... Steiner: Scripts peopl

11.06.2006., nedjelja

muškarci su s Marsa...moj mali prilog uz nogometno LUDILO Jednom davno napisah post o tzv.Muškoj relativnosti ,al to bi sad mogao bit samo lagani uvod u način funcioniranja muškog mozga ... Krenimo ispočetka : "Na svoju sliku stvori Bog čovjeka ,muško i žensko.Blagoslovi ih i reče im: "Plodite se i množite , i napunite zemlju i sebi je podložite!" e da i sve je naizgled bilo savršeno dok žena (naglasimo to žena) nije ponudila čovjeku (muškarcu) jabuku( možda je bio i nar ) , a on naravno prihvativši je i još je optuži pred Bogom kako ga je nagovorila da ju uzme - sagledajmo to racionalno da je on bio dovoljno jak i odbio ponuđenu jabuku danas možda ne bi bili takvi..toliko o muškosti ..hm da i onda je Bog reko ženi da će je žudnja njemu tjerati ,a on će gospodariti njome...što po mom mišljenju danas muškarci krivo tumače i misle da se čitav svijet vrti oko njih i da su oni kak bi se ono reklo bogom dani....i tak crkva nas stoljećima ući kak žene moraju bit podložne muškrcima (mislim naravno na jednog muškarca na jednu ženu) i kak niš prije braka (no to je sad već za neki drugi post) i sl....Uglavnom sagledajmo to racionalno to nemam logike s zdravim razumom jer nitko ne bi trebao gospodarit ni nad kim , kaj ne?! I tako kroz čitavu povijest , pa i književnost dakle najprije u Bibliji (kao što spomenuh) javlja se žena - Eva - prototip žene-zmije, ali i pramajke čovječanstva, Kirka je prototip femme fatale, Nausikaja je slika «žene-anđela» i budućega romantičnoga «vječno ženstvenoga». Moderna je umjetnost često kršiteljica stereotipa u sklopu žestokih inovacijskih poetika. Tako u modernoj umjetosti s kraja 19. - početka 20.st. dok su građanski muškarci radili u tvornicama, služili u činovničkim uredima ili ratovali za velike ideje, a žene čipkama i toplinom ukrašavale građanski dom, umjetnički sinovi, kao stvarne osobe i kao likovi, iznutra potkopavali vlastitu kulturu. Oni u modernoj kulturi imaju istu poziciju kao prve feministice u hlačama, s lulom ili cigaretom u ustima, koje su se borile za pravo glasa. Tam negdje u srednjem vijeku spaljivali su žene optužujući ih da su vještice , a tko ih je spaljivao i optuživao... naravno muškarci. I tak kroz čitavu povijest ... a danas malo je pravih il su mamini sinovi, il su homoseksualnih sklonosti , il su suviše macho da bi pokazali osjećaje i uglavnom u ženskom svijetu sve se svodi na njih...where have all good man gone?!!!!!?....zavrte glavom kad je to najmanje potrebno...i ne izlaze iz nje... i onda pitanje a zašto je on takav... A kad će shvatit... A koji mu je...i tak stalno ,over and over again... a navodno zaljubljeni muškarci pretvaraju se u žene Donatella Marazziti sa sveučilišta u Pisi u časopisu Psychoneuroendocrinology dokazala je da se u zaljubljenih ljudi događaju zamjetljive hormonalne promjene. Njezin tim izmjerio je u krvi razine nekoliko ključnih hormona u 12 muškaraca i 12 žena koji su tvrdili da su se zaljubili u posljednjih pola godine. Potom su znanstvenici usporedili razine tih hormona s razinama 24 dobrovoljaca koji su ili bili sami ili u dugotrajnoj i stabilnoj ljubavnoj vezi. Prvo njezino otkriće je da zaljubljeni muškarci i žene imaju znatno više razine hormona stresa - kortizola, što upućuje na to da “hodanje” može biti prilično stresno. Najveće otkriće je tek slijedilo: muškarci koji su zaljubljeni imaju niže razine muškoga spolnog hormona testosterona nego oni trijezne glave. Nasuprot tomu, žene pogođene Kupidonovom strelicom imale su više razine testosterona, objavili su znanstvenici. “Muškarci, na neki način, postaju nalik ženama, a žene kao da postaju muškarci. To je način prirode da eliminira razlike između spolova jer je važnije da u toj fazi ostanu zajedno i eventualno stvore potomke”, izjavila je Donatella Marazziti časopisu New Scientist. Već ranije su znanstvenici otkrili da ljudi, kada se zaljube, pomalo polude. Donatella Marazziti 1999. godine dokazala je da su razine neurotransmitera serotonina, koji ima umirujući učinak, daleko ispod normalne razine u onih koji su zaljubljeni, ali i u ljudi koji pate od opsesivno-kompulzivnog poremećaja, koji ih tjera na prisilne radnje ili misli. Obje su grupe, naime, bile mnogo vremena obuzete na opsesivan način nekim ili nečim. Hm.... E da i za kraj jedan citat :"Ozbiljno. Ti muški su toliko puni samopouzdanja, samouvjerenosti i prepotencije jer da nisu ne bi ženskama radili to šta rade.....Treba im nabit komplekse i osjećaj duboke zahvalnosti prema vama koju će morat svakim danom sve više pokazat i zafaljivat Bogu što mu je posla takav dar s neba ,tako mladi netaknuti cvitak i kaplju jutarnje rose koju će morati čuvati na dlanu da mu ne isklizne...." ili ti kako ja to prevedoh muškarce treba promatrat kao seksualne objekte ( eh sad ćete me krivo shvatit al možda i to jednom objasnim....) dakle otprilike treba se prilagodit njihovom umu i razmišljat na isti način kao i oni!!!A možda bi samo oni trebali shvatit da žene ne traže ništa osim malo muškog suosjećanja i puno,puno ljubavi ... -dakle dragi moji dečki naučite se zadovoljit ženu u svakom pogledu ne samo tjelesno već i emotivno!!!- Jednom je Kant (čini mi se..može bit da ga se sjećate sa satova filozofije) rekao : "Tek muškarac i žena zajedno čine čovjeka" dakle....:)

09.06.2006., petak

08.06.2006., četvrtak

..VJERNOST... U današnje vrijeme poremećenih vrijednosti jedna od onih koja nije na cijeni ili je samo deklarativna je vjernost. U tu kategoriju spadaju vjernost prema partneru, obitelji, roditeljima, prijateljima, djeci, domovini i slično. Zbog sebičnosti najlakše nam je pogaziti upravo tu kategoriju. Pokušavala sam odfantazirati nešto svoje iz glave ali mi je napamet pala jedna priča iz knjige Otključani globus Pere Zlatara, koju sam dobila za svoj deveti rođendan. Priča je istinita, a govori o sveučilišnom profesoru Akiti, koji je svaki svoj slobodni trenutak poklanjao svom psu Hachiku. Svakoga dana Hachiko bi pratio profesora do gradske željeznice odakle je Akita kretao prema svom fakultetu. Sastanci i rastanci dva prijatelja bili su tako dirljivi da su uvijek privlačili poglede prolaznika. Hačiko je naravno čekao Akitu na istom mjestu gdje su se i rastajali, svakoga dana. No, jednoga dana, a bilo je to 1925. godine, Akita je doživio srčani udar i preminuo. Vjerni Hačiko nije se htio micati gledajući netremice u smjeru odakle bi trebao doći vlak s profesorom Akitom. Ljudi su mu nakon više tjedana donosili hranu, vabili ga mačkama i slično, ali Hačiko se nije pomaknuo. Pas je tako stajao na istom mjestu deset godina postavši pravom atrakcijom na trgu Šibuja u Tokiju. Zima 1935. godine bila je posebno tužna. Hačiko je ležao na hladnom asfaltu. Uginuo je. Ubrzo su mu na istom mjestu načinili brončani spomenik, koji i danas gordo stoji na Shibuji. To je vjernost. Ona proizlazi iz ljubavi. Neka nam ova priča bude pouka o jednoj od vrijednosti, koju smo tako zapostavili

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

• Komentari On/Off

Opis bloga

• Svima vam želim na usnama trajni smiješak, jer svojim smiješkom svijet činite ljepšim!
  Ako ponekad poželite, krenite samnom na put malih korak
  
  ...Sve sto mi pozelite sapnuti, sapnite mi na :
  
  nanny2403@yahoo.com
  
  
  >>..."Boze, daj mi razum da prihvatim one stvari koje ne mogu izmijeniti, snagu da izmijenim one koje mogu, i mudrost da vidim razliku."...
  
  Reinhold Niebuhr

Linkovi

• Blog.hr
  Forum.hr
  Monitor.hr
  

ovi ljudi su me potaknuli na pisanje blogova...od srca im hvala...

• nasa srecica http://bumbolina.blog.hr
  
  
  amarcord http://gervasius.blog.hr/
  
  
  mama44 http://mama44.blog.hr/
  novi blog http://supermama44opet.blog.hr/
  
  
  goldeneye http://goldeneye.blog.hr/
  
  
  baca iva http://bacaiva.blog.hr/
  
  
  franc http://ribarnica.blog.hr/
  
  
  katrida http://katrida.blog.hr/
  
  
  LadyDi http://najvececudo.blog.hr/
  
  
  almost Poznata http://almostpoznata.blog.hr/
  
  
  teuta http://teuta.blog.hr/
  
  
  slatkogrko http://slatkogrko.blog.hr/
  
  
  hera http://indigodjeca.bloger.hr/
  
  
  maja http://uime.blog.hr/
  
  novi blog http://odgojsosmijehom.blog.hr
  
  
  sunflower http://sunflower37.blog.hr/
  
  
  carolija http://smisao.blog.hr/
  
  
  mysteries http://mysteries.blog.hr/
  
  
  grof V http://zacaranadolina.blog.hr/
  
  
  irida http://irida.blog.hr/
  
  
  big blue http://mybigblue.blog.hr/
  
  
  marita http://marita.blog.hr/
  
  
  UPM http://upm.blog.hr/
  
  
  bigmamma http://bigmamma.blog.hr/
  
  
  georg http://georg.blog.hr/
  
  
  kross http://11.blog.hr/
  
  
  katya http://probudjena.blog.hr/
  
  
  shades of blue http://tratincica1976.blog.hr/
  
  
  kenguru http://kenguur.blog.hr/
  
  
  BW http://brenky.blog.hr/
  
  
  tanja http://snovi.blog.hr/
  
  
  mirisnitragoviumeni http://mirisdunje.blog.hr/
  
  
  moje magicne noci http://ugrizstrasti.blog.hr/
  
  
  strujisimus http://strujisimus.blog.hr/
  
  
  brontulavanje... http://http://opaljena.blog.hr/
  
  
  libar mojih dugova http://http://triptih.blog.hr/
  
  
  fenix http://fenikx.blog.hr/
  
  
  meni poseban blog...filip...http://korakodsna.blog.hr/
  
  
  ovo volim citati : don branko http://rijeczivota.blog.hr/
  
  
  sonata o ljubavi http://sonataoljubavi.blog.hr/
  
  
  dark angels http://bojajeseni.blog.hr/
  
  
  prijatelji http://zupa.blog.hr/
  
  
  ancica http://ancica.blog.hr/
  
  
  seraphina http://serafina.blog.hr/
  
  
  tixi http://piskaralotixi.blog.hr/
  
  
  i jos mnogi drugi... hvala im...
  
  

...list papira ...

• Veza je kao list papira.
  Ljubav u prošlosti samo je sjećanje.
  Ljubav u budućnosti samo je fantazija.
  Samo ovdje i sada,
  u ovom trenutku,
  možemo i treba