Ciao! Evo nekako dolutao do tvog opsežnog:) posta. Zanimljivo razmišljanje, ali mislim da ipak defetizma ima koja doza viška. Razlog tomu je, mislim, taj što se (ako se ne varam) previše nastojiš oslonit na samog čovjeka, a on je po prirodi onakav kakvim si ga opisala: nesavršen, grešan! Samo zato što je nešto teško, ne znači da je nemoguće! Može se svakome sve oprostiti, i sebi i drugima! Stvar je u tome da čovjek tu snagu milosti mora potražiti na "drugom mjestu", u samoj Milosti, jedinom Savršenom ili kako ti kažeš u samoj Ljubavi jer milost je, po meni, najviši oblik ljubavi! Daje, a ne traži zauzvrat! Ne slažem se da nas tome nigdje ne uče! Mislim da je dobro znano tko je prvi izrekao onu " Ljubi bližnjeg svoga kao sebe samog" iz koje je nepotrebno izvlačiti onu "Ljubi sebe" jer je ona sadržana u njoj! Kažeš: "Onaj koji uspije duboko u sebi ozivjeti ovu istinu i da je prakticno primjeni u svakom trenutku svog zivota, tome ne treba nikakva molitva, ni sveti sakramenti, ni mantranje, ni meditacija, taj ne mora odlaziti ni u crkvu, ni biti krsten,..." Ako to netko uspije, stvarno mu ne treba nikakva Crkva, krštenje, molitva.. Al mislim da bez toga teško može steći tu željenu snagu! Čovjek se ne može utjecati samom sebi! Mora se uhvatiti za nešto jače, veće, svetije, savršenije... To što nam o ljubavi govore nesavršeni, grešni, pa i potpuno licemjerni ljudi, ne znači da te njihove riječi nisu istinite! "Bitno je samo zanemariti formu i koncentrairati se na sadrzaj, a sadrzaj svake prave duhovnosti uvijek je vrlo jednostavan – to je ljubav prema sebi, bliznjima, planeti i svim zivim bicima. To drugim rijecima znaci da odmah trebamo prestati mrziti sebe, mrziti svoje neprijatelje, trebamo prestati tracati i lagati, zavidjeti bliznjima na onome sto imaju, pa onda prestati osjecati emocije poput straha, ljubomore, nemira, sto opet znaci da trebamo prvo sebi priznati da sve te sadrzaje nosimo iznutra." U ovom tvom, meni najdražem i najlipšem odlomku posta, samo bih jednu, po meni važnu stvar, ubacio, a to je da ljubav prema Onom koji nas je stvorio moramo staviti ispred ljubavi prema samom sebi! Izvor svega lošeg je upravo u tome da čovjek postavi sebe iznad Stvoritelja, a bez poniznosti nema milosti, oprosta, već se rađa egoizam koji opet... Čovjek da bi osjetio tu poniznost mora prvo priznati svu svoju nesavršenost i tako nesavršen moliti svog Oca da mu oprosti! Samim time on sebe prihvaća sa svim manama! Još kad shodno tome osjeti da mu Bog oprašta tj. da ga voli i prihvaća unatoč njegovoj nesavršenosti, dobiva unutarnji mir i snagu za oprost nesagledivih razmjera! Istina, teško je imati unutarnji mir u ovakvom svijetu i na tom planu čovjek stalno raste i pada! Najlakše je umrtviti savjest, čovječnost i ići linijom manjeg otpora! Treba se boriti! Upravo mogućnost i sposobnost takve borbe je ono što nas čini najvišim oblikom života na zemlji! Na kraju krajeva " i noga u guzicu je korak naprid"!:) Eto, dobila si kratki?! uvid u moje neke životne odrednice ( iako to možda nisi tila), al navukla si me!:) Pozdrav!
19.06.2006. (00:03)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
ian
Ciao! Evo nekako dolutao do tvog opsežnog:) posta. Zanimljivo razmišljanje, ali mislim da ipak defetizma ima koja doza viška. Razlog tomu je, mislim, taj što se (ako se ne varam) previše nastojiš oslonit na samog čovjeka, a on je po prirodi onakav kakvim si ga opisala: nesavršen, grešan! Samo zato što je nešto teško, ne znači da je nemoguće! Može se svakome sve oprostiti, i sebi i drugima! Stvar je u tome da čovjek tu snagu milosti mora potražiti na "drugom mjestu", u samoj Milosti, jedinom Savršenom ili kako ti kažeš u samoj Ljubavi jer milost je, po meni, najviši oblik ljubavi! Daje, a ne traži zauzvrat! Ne slažem se da nas tome nigdje ne uče! Mislim da je dobro znano tko je prvi izrekao onu " Ljubi bližnjeg svoga kao sebe samog" iz koje je nepotrebno izvlačiti onu "Ljubi sebe" jer je ona sadržana u njoj!
Kažeš: "Onaj koji uspije duboko u sebi ozivjeti ovu istinu i da je prakticno primjeni u svakom trenutku svog zivota, tome ne treba nikakva molitva, ni sveti sakramenti, ni mantranje, ni meditacija, taj ne mora odlaziti ni u crkvu, ni biti krsten,..." Ako to netko uspije, stvarno mu ne treba nikakva Crkva, krštenje, molitva.. Al mislim da bez toga teško može steći tu željenu snagu! Čovjek se ne može utjecati samom sebi! Mora se uhvatiti za nešto jače, veće, svetije, savršenije...
To što nam o ljubavi govore nesavršeni, grešni, pa i potpuno licemjerni ljudi, ne znači da te njihove riječi nisu istinite!
"Bitno je samo zanemariti formu i koncentrairati se na sadrzaj, a sadrzaj svake prave duhovnosti uvijek je vrlo jednostavan – to je ljubav prema sebi, bliznjima, planeti i svim zivim bicima. To drugim rijecima znaci da odmah trebamo prestati mrziti sebe, mrziti svoje neprijatelje, trebamo prestati tracati i lagati, zavidjeti bliznjima na onome sto imaju, pa onda prestati osjecati emocije poput straha, ljubomore, nemira, sto opet znaci da trebamo prvo sebi priznati da sve te sadrzaje nosimo iznutra." U ovom tvom, meni najdražem i najlipšem odlomku posta, samo bih jednu, po meni važnu stvar, ubacio, a to je da ljubav prema Onom koji nas je stvorio moramo staviti ispred ljubavi prema samom sebi! Izvor svega lošeg je upravo u tome da čovjek postavi sebe iznad Stvoritelja, a bez poniznosti nema milosti, oprosta, već se rađa egoizam koji opet...
Čovjek da bi osjetio tu poniznost mora prvo priznati svu svoju nesavršenost i tako nesavršen moliti svog Oca da mu oprosti! Samim time on sebe prihvaća sa svim manama! Još kad shodno tome osjeti da mu Bog oprašta tj. da ga voli i prihvaća unatoč njegovoj nesavršenosti, dobiva unutarnji mir i snagu za oprost nesagledivih razmjera!
Istina, teško je imati unutarnji mir u ovakvom svijetu i na tom planu čovjek stalno raste i pada! Najlakše je umrtviti savjest, čovječnost i ići linijom manjeg otpora! Treba se boriti! Upravo mogućnost i sposobnost takve borbe je ono što nas čini najvišim oblikom života na zemlji! Na kraju krajeva " i noga u guzicu je korak naprid"!:)
Eto, dobila si kratki?! uvid u moje neke životne odrednice ( iako to možda nisi tila), al navukla si me!:)
Pozdrav!
19.06.2006. (00:03) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Nanny000
:)) thnx sto si posjetio moj post i analizirao moja razmisljanja :))
20.06.2006. (17:33) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...